Iako se u uvjetima krize pravodobno i provjereno novinarstvo pokazuje važnijim nego ikad, medijskom sektoru, a posebno njegovom neprofitnom dijelu, ponovo prijeti mogući kolaps.
Piše: Ivana Pejić
Krizno stanje uzrokovano pandemijom koronavirusa trajat će, sasvim je izvjesno, puno duže od same zdravstvene ugroze koja je posljednjih tjedana zaustavila dobar dio svijeta. Obustavljanje prometa te značajnog dijela proizvodnje, trgovine i uslužnih djelatnosti neminovno će za sobom ostaviti dugoročne ekonomske i društvene posljedice, izgledno i teže od posljednje globalne krize iz 2008. godine. Negativne učinke te krize još uvijek osjeća medijski sektor, koji se ovih dana nalazi pod posebnim pritiskom – dok s jedne strane o pravodobnom i provjerenom izvještavanju ovisi funkcioniranje vitalnih javnih službi, na drugoj se strani u medijskim kućama očekuje smanjenje prihoda od oglašavanja, a time i novi val smanjenja plaća i fleksibilizacije radnih odnosa. Posebno su pritom ugroženi freelanceri i slobodni novinari koji, pored otkazivanja suradnji, teško mogu biti direktni korisnici neke od Vladinih mjera za zaštitu gospodarstva i očuvanje radnih mjesta, namijenjenih ublažavanju posljedica krize.
"Većina pružatelja medijskih usluga u RH djeluju kao trgovačka društva te su samim time ove mjere usmjerene i na njih", stoji u priopćenju Ministarstva kulture kao odgovor na medijske upite o Vladinim mjerama namijenjenima pomoći medijskom sektoru. Ipak, napominje se kako resorno ministarstvo nastavlja pratiti stanje u području medija te će "razmotriti uvođenje i dodatnih mjera kojima bi se zaštitili mediji, ne samo komercijalni već i neprofitni". Za ove potonje, koji ionako funkcioniraju bez stalnih prihoda, osuđeni na projektno preživljavanje, predviđena je isplata sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2020. godinu, uz mogućnost prilagodbe tematskih i programskih osnova posebnim okolnostima. Ministarstvo kulture dogovorilo je i ubrzanje procesa evaluacije projektnih prijava za poziv Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, financiranog iz sredstava Europskog socijalnog fonda, a koje u ladicama Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva stoje već gotovo deset mjeseci.
Riječ je o pozivu o kojem de facto ovisi preživljavanje neprofitnog sektora, desetkovanog ukidanjem programa potpore i rezanjem subvencija, koji će se i za onaj mali dio financijskog kolača koji mu je ostao u budućnosti izgledno natjecati s profitnim medijima. Objava poziva je, podsjetimo, pomicana u više navrata još od 2017. godine, da bi natječaj konačno bio raspisan u travnju 2019., i to u polovičnom iznosu – umjesto predviđenih 30 neprofitnim je medijima u prvoj fazi na raspolaganju ostalo 15 milijuna kuna. Druga faza natječaja vezana je uz donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima koji će, po svemu sudeći, omogućiti da za drugu polovicu sredstava konkuriraju i komercijalni mediji. U svakom slučaju, čini se da se dosad predložene Vladine mjere za pomoć neprofitnom medijskom sektoru u osnovi odnose ne provedbu ranije predviđenih programa, pa i onih s kojima se već dobrano kasni.
Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske u svom su priopćenju istaknuli kako Vladine mjere "ne obuhvaćaju dovoljno i na adekvatan način novinare i medije, unatoč činjenici da je novinarstvo u zdravstvenoj i ekonomskoj krizi kakva prijeti od epidemije koronavirusa potrebnije nego ikad". Traže da se financijska potpora poduzetnicima, u ovom slučaju nakladnicima, veže uz obavezu zaštite prava radnika te zadržavanje razine plaća i honorara vanjskim suradnicima i slobodnim novinarima. Pritom ne treba zaboraviti da nakladnici općeinformativnih dnevnih tiskovina već uživaju značajne porezne olakšice – pravo koje su stekli uz uvjet poboljšanja radnih uvjeta novinarki i novinara i proizvodnju medijskog sadržaja od javnog značaja.
Dosadašnja praksa pokazala je da su od takve državne potpore korist imali tek najveći tržišni igrači, dok se značajnije investiranje u novinarski rad nije dogodilo, zbog čega svaka daljnja intervencija nužno mora uključivati zaštitni osigurač poput onog kojeg predlaže krovna strukovna udruga. Recentni napisi prema kojima se urednici istih medija tajno sastaju s predstavnicima Vlade, posebno u kontekstu naknadnog trošenja javnog novca na oglase u tim istim medijima, dodatno produbljuju sumnju u učinak predviđenih mjera za pomoć medijskom polju, posebno njegovom kritički raspoloženijem dijelu.
Apeli za spas medijskog sektora dolaze i iz drugih zemalja regije, pa je tako i Udruženje novinara Srbije (UNS) ovih dana zatražilo od Vlade da u svoj program podrške gospodarstvu prioritetno uvrsti mala i srednja poduzeća, među kojima je i najveći broj medija u Srbiji. U predloženim mjerama traže oslobođenje od poreza na dobit, doprinosa i poreza na zaradu te naplate komunalnih naknada i ostalih nameta gradova i općina, uključujući porez na imovinu, sve dok traje izvanredno stanje i sljedeća tri mjeseca. Navode kako se takve mjere prije svega trebaju odnositi na tiskane i lokalne medije, koji su u ovom trenutku najugroženiji.
Ni mjere donesene na razini (ne)obično tihe Europske unije ne predviđaju posebne intervencije za pomoć medijima, zbog čega je niz aktualnih i bivših europarlamentaraca predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen uputilo otvoreno pismo u kojem, pored kratkoročnih akcija, predlažu i razvoj i implementaciju određenih politika, poput reguliranja digitalnih platformi i sektorskih strategija, neophodnih za dugoročno održanje sektora kojeg se u ovim trenucima prepoznaje kao dio “kritične infrastrukture” i "zanimanje od sistemskog značaja".
S druge strane Atlantika interes za financijskom pomoći medijima očekivano ne pokazuje država, već neočekivano – Facebook. Nakon sporne uloge koju je platforma odigrala u američkim predsjedničkim izborima 2016. i debakla s aferom Cambridge Analytica, odlučili su izdvojiti 100 milijuna dolara za pomoć medijima u "osiguranju protoka i vidljivosti pouzdanih informacija". Ta sredstva uključuju 25 milijuna dolara hitnih donacija za lokalno novinarstvo te 75 milijuna dolara u obliku pomoći za promociju, što – iako se na prvu možda čine velikodušnom i društveno odgovornom gestom – u osnovi predstavlja vraćanje malog dijela sredstava koje digitalni div zarađuje na oglašavanju natrag izvornim proizvođačima sadržaja.
Pored dezinformacija koje se, unatoč poduzetim mjerama, i dalje nekontrolirano šire društvenim mrežama, pandemija je donijela i zaoštravanje pitanja medijskih sloboda: od slučaja Mađarske koja će pod Orbanovom diktaturom zatvorom kažnjavati širenje lažnih vijesti (ili onog što vlasti odgovara da se takvim kvalificira), preko Egipta iz kojeg je Guardianova novinarka morala pobjeći zbog objave vijesti koja dovodi u pitanje službene informacije o razmjerima epidemije, do Brazila u kojem Bolsonaro istu naziva "medijskim trikom". Reporteri bez granica, koji su (opravdano ili ne) upravo manjak medijskih sloboda u Kini prepoznali kao jedan od ključnih uzroka širenja bolesti koju uzrokuje COVID-19, pokrenuli su platformu Tracker 19 na kojoj mapiraju uplitanja u medijsko izvještavanje koja dolaze od strane državnih vlasti, kao i namjerno proizvođenje i širenje dezinformacija.
Cilj ovog, kao i nekolicine drugih pokušaja dokumentiranja nepravilnosti, pa i teških kršenja ljudskih prava, je praćenje njihovog dugoročnog utjecaja na medijske slobode te provjereno i pouzdano informiranje koje se u krizama poput ove pokazuje ključnim, ne samo za održavanje demokratskih sustava, već i doslovno za očuvanje ljudskih života.
kulturpunkt
Piše: Ivana Pejić
Krizno stanje uzrokovano pandemijom koronavirusa trajat će, sasvim je izvjesno, puno duže od same zdravstvene ugroze koja je posljednjih tjedana zaustavila dobar dio svijeta. Obustavljanje prometa te značajnog dijela proizvodnje, trgovine i uslužnih djelatnosti neminovno će za sobom ostaviti dugoročne ekonomske i društvene posljedice, izgledno i teže od posljednje globalne krize iz 2008. godine. Negativne učinke te krize još uvijek osjeća medijski sektor, koji se ovih dana nalazi pod posebnim pritiskom – dok s jedne strane o pravodobnom i provjerenom izvještavanju ovisi funkcioniranje vitalnih javnih službi, na drugoj se strani u medijskim kućama očekuje smanjenje prihoda od oglašavanja, a time i novi val smanjenja plaća i fleksibilizacije radnih odnosa. Posebno su pritom ugroženi freelanceri i slobodni novinari koji, pored otkazivanja suradnji, teško mogu biti direktni korisnici neke od Vladinih mjera za zaštitu gospodarstva i očuvanje radnih mjesta, namijenjenih ublažavanju posljedica krize.
"Većina pružatelja medijskih usluga u RH djeluju kao trgovačka društva te su samim time ove mjere usmjerene i na njih", stoji u priopćenju Ministarstva kulture kao odgovor na medijske upite o Vladinim mjerama namijenjenima pomoći medijskom sektoru. Ipak, napominje se kako resorno ministarstvo nastavlja pratiti stanje u području medija te će "razmotriti uvođenje i dodatnih mjera kojima bi se zaštitili mediji, ne samo komercijalni već i neprofitni". Za ove potonje, koji ionako funkcioniraju bez stalnih prihoda, osuđeni na projektno preživljavanje, predviđena je isplata sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2020. godinu, uz mogućnost prilagodbe tematskih i programskih osnova posebnim okolnostima. Ministarstvo kulture dogovorilo je i ubrzanje procesa evaluacije projektnih prijava za poziv Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, financiranog iz sredstava Europskog socijalnog fonda, a koje u ladicama Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva stoje već gotovo deset mjeseci.
Riječ je o pozivu o kojem de facto ovisi preživljavanje neprofitnog sektora, desetkovanog ukidanjem programa potpore i rezanjem subvencija, koji će se i za onaj mali dio financijskog kolača koji mu je ostao u budućnosti izgledno natjecati s profitnim medijima. Objava poziva je, podsjetimo, pomicana u više navrata još od 2017. godine, da bi natječaj konačno bio raspisan u travnju 2019., i to u polovičnom iznosu – umjesto predviđenih 30 neprofitnim je medijima u prvoj fazi na raspolaganju ostalo 15 milijuna kuna. Druga faza natječaja vezana je uz donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima koji će, po svemu sudeći, omogućiti da za drugu polovicu sredstava konkuriraju i komercijalni mediji. U svakom slučaju, čini se da se dosad predložene Vladine mjere za pomoć neprofitnom medijskom sektoru u osnovi odnose ne provedbu ranije predviđenih programa, pa i onih s kojima se već dobrano kasni.
Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske u svom su priopćenju istaknuli kako Vladine mjere "ne obuhvaćaju dovoljno i na adekvatan način novinare i medije, unatoč činjenici da je novinarstvo u zdravstvenoj i ekonomskoj krizi kakva prijeti od epidemije koronavirusa potrebnije nego ikad". Traže da se financijska potpora poduzetnicima, u ovom slučaju nakladnicima, veže uz obavezu zaštite prava radnika te zadržavanje razine plaća i honorara vanjskim suradnicima i slobodnim novinarima. Pritom ne treba zaboraviti da nakladnici općeinformativnih dnevnih tiskovina već uživaju značajne porezne olakšice – pravo koje su stekli uz uvjet poboljšanja radnih uvjeta novinarki i novinara i proizvodnju medijskog sadržaja od javnog značaja.
Dosadašnja praksa pokazala je da su od takve državne potpore korist imali tek najveći tržišni igrači, dok se značajnije investiranje u novinarski rad nije dogodilo, zbog čega svaka daljnja intervencija nužno mora uključivati zaštitni osigurač poput onog kojeg predlaže krovna strukovna udruga. Recentni napisi prema kojima se urednici istih medija tajno sastaju s predstavnicima Vlade, posebno u kontekstu naknadnog trošenja javnog novca na oglase u tim istim medijima, dodatno produbljuju sumnju u učinak predviđenih mjera za pomoć medijskom polju, posebno njegovom kritički raspoloženijem dijelu.
Apeli za spas medijskog sektora dolaze i iz drugih zemalja regije, pa je tako i Udruženje novinara Srbije (UNS) ovih dana zatražilo od Vlade da u svoj program podrške gospodarstvu prioritetno uvrsti mala i srednja poduzeća, među kojima je i najveći broj medija u Srbiji. U predloženim mjerama traže oslobođenje od poreza na dobit, doprinosa i poreza na zaradu te naplate komunalnih naknada i ostalih nameta gradova i općina, uključujući porez na imovinu, sve dok traje izvanredno stanje i sljedeća tri mjeseca. Navode kako se takve mjere prije svega trebaju odnositi na tiskane i lokalne medije, koji su u ovom trenutku najugroženiji.
Ni mjere donesene na razini (ne)obično tihe Europske unije ne predviđaju posebne intervencije za pomoć medijima, zbog čega je niz aktualnih i bivših europarlamentaraca predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen uputilo otvoreno pismo u kojem, pored kratkoročnih akcija, predlažu i razvoj i implementaciju određenih politika, poput reguliranja digitalnih platformi i sektorskih strategija, neophodnih za dugoročno održanje sektora kojeg se u ovim trenucima prepoznaje kao dio “kritične infrastrukture” i "zanimanje od sistemskog značaja".
S druge strane Atlantika interes za financijskom pomoći medijima očekivano ne pokazuje država, već neočekivano – Facebook. Nakon sporne uloge koju je platforma odigrala u američkim predsjedničkim izborima 2016. i debakla s aferom Cambridge Analytica, odlučili su izdvojiti 100 milijuna dolara za pomoć medijima u "osiguranju protoka i vidljivosti pouzdanih informacija". Ta sredstva uključuju 25 milijuna dolara hitnih donacija za lokalno novinarstvo te 75 milijuna dolara u obliku pomoći za promociju, što – iako se na prvu možda čine velikodušnom i društveno odgovornom gestom – u osnovi predstavlja vraćanje malog dijela sredstava koje digitalni div zarađuje na oglašavanju natrag izvornim proizvođačima sadržaja.
Pored dezinformacija koje se, unatoč poduzetim mjerama, i dalje nekontrolirano šire društvenim mrežama, pandemija je donijela i zaoštravanje pitanja medijskih sloboda: od slučaja Mađarske koja će pod Orbanovom diktaturom zatvorom kažnjavati širenje lažnih vijesti (ili onog što vlasti odgovara da se takvim kvalificira), preko Egipta iz kojeg je Guardianova novinarka morala pobjeći zbog objave vijesti koja dovodi u pitanje službene informacije o razmjerima epidemije, do Brazila u kojem Bolsonaro istu naziva "medijskim trikom". Reporteri bez granica, koji su (opravdano ili ne) upravo manjak medijskih sloboda u Kini prepoznali kao jedan od ključnih uzroka širenja bolesti koju uzrokuje COVID-19, pokrenuli su platformu Tracker 19 na kojoj mapiraju uplitanja u medijsko izvještavanje koja dolaze od strane državnih vlasti, kao i namjerno proizvođenje i širenje dezinformacija.
Cilj ovog, kao i nekolicine drugih pokušaja dokumentiranja nepravilnosti, pa i teških kršenja ljudskih prava, je praćenje njihovog dugoročnog utjecaja na medijske slobode te provjereno i pouzdano informiranje koje se u krizama poput ove pokazuje ključnim, ne samo za održavanje demokratskih sustava, već i doslovno za očuvanje ljudskih života.
kulturpunkt
