Praksa brifiranja urednika i novinara koju na ovaj način uskrsava Plenković nije nimalo europska, već HDZ-u nasljedna, tuđmanska! Takve prijeme, selekcije redakcija i novinara radio je upravo Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman!
Baš lijepo što će premijer Andrej Plenković baš danas, na Dan pobjede nad fašizmom i na Dan Europe, koji država Hrvatska službeno ničim ne obilježava, na jednom mjestu okupiti novinare i urednike kako bi im uživo objasnio što sve čini njegova Vlada.
Baš lijepo što će se novinari i urednici svesrdno odazvati toj ponudi koja se ne može odbiti, rekli bi u »Kumu«, kako bi napokon saznali i shvatili što to radi Plenkovićeva Vlada.
Baš lijepo što su na taj susret koji je, tvrde u Banskim dvorima, uobičajena praksa u drugim europskim državama, iz Ureda predsjednika Vlade pozvali tri televizijske kuće s nacionalnom koncesijom, Novu TV, RTL i HTV, plus Večernji list i Jutarnji list.
Baš lijepo što premijer i njegova Vlada primaju plaću samo od gledatelja i čitatelja tih medija, pa zašto bi i ostali bili Pinki i uživo mogli vidjeti Plenkovića.
Možda zbog toga što nisu u odabranom društvu neki pate, možda su uvrijeđeni, ali najljepše od svega je tamo danas uživo ne biti! Praksa brifiranja urednika i novinara koju na ovaj način uskrsava Plenković nije nimalo europska, već HDZ-u nasljedna, tuđmanska! Takve prijeme, selekcije redakcija i novinara radio je upravo Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman!
Znalo se tko je mogao do Tuđmana, i s kim je on mogao, baš kao što se zna tko može do Plenkovića. U oba slučaja, onda i sad, jedino nije jasno zašto su potrebna ovakva okupljanja s pozivnicom kada su Uredi predsjednika i Uredi urednika ionako u svakodnevnoj vezi!?
Radi li se o potrebi dokazivanja lojalnosti koja će potom biti proporcionalna s državno-medijskim javno-privatnim partnerstvom izmjerljivim u »projektima« i oglašavanju vrijednom milijune kuna? Ili netko zaista misli da takve »ekskluzive« s namještenim pitanjima i pripremljenim odgovorima bilo koga u publici zanimaju?
Povijest hrvatskog beščašća s političarima i medijima koji su frizirali činjenice za dnevnopolitičku upotrebu, namećući mit kao istinu, a laganje kao domoljublje, nije od jučer, od ove navodno proeuropske Vlade.
Primjera je iz devedesetih prošlog stoljeća mnogo, no najsažetiji su i najkonkretniji svojedobno bili Dunja Ujević (»Ako treba, lagat ću za Hrvatsku«) i Milan Ivkošić (»Mi trebamo govoriti hrvatsku istinu«).
Bar bi te dvije misli herojskog hrvatskog novinarstva trebali upamtiti s posljednjim potezima ruža i štrcajima parfema oni odabrani koji će večeras uživo uživati u društvu premijera Andreja Plenkovića.
Možda će im biti lakše pri duši, možda će biti bezbolnije to penetriranje europske slobodarske prakse u naš mali tamni vilajet. Ako ništa drugo, ne dokažu li se dovoljno pravovjernim i spremnim djelovati »u ime viših ciljeva«, danas im barem nitko neće zaprijetiti metkom u novinarski potiljak. Onim ljubomornima što su izuzeti od te velike časti i priznanja, ostaje samo pokušaj »Long time no see« intervjuiranja premijera proslavljenog još u eri Ive Sanadera.
Onima pak na vječnoj listi izdajnika ostaje samo da budu dosljedni, kao i riječi Filipa Davida za utjehu: »Biti izdajnik u takvoj zemlji i takvom sistemu najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovek«. Bespridržajno.
novilist
