Vjerojatno će ostati vječna enigma zašto si momčad premijera Zorana Milanovića svako malo zabija autogolove, a on tvrdoglavo uvjerava razbješnjelo gledalište kako će - dobiti utakmicu! A nema pobjednički uigran napadački red, makar prosječne veznjake i bar minimalno motiviranu obranu. Da se ne ide u temeljitiju raščlambu gubitničke igre na političko-gospodarskom stadionu Bijedne Naše, dovoljno je prisjetiti se "odlučnog NE!" njemačkoj kancelarki Angeli Merkel u vezi s europskim uhidbenim nalogom za izručenje bivših pripadnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača radi svojedobnog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića.
Milanovićevo "odlučno NE!" brzinom svjetlosti pretvorilo se u odlučno DA! Premijerovo: "Hrvatska nije ptičji rezervat!" - prevedeno na njemački i ostala 22 službena jezika Unije - glasilo je: "Hrvatska je nešto znatno smješnije od ptičjeg rezervata!"
Ljetos, pak, netko se "nestašan" iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta našalio s novinarima restrikcijskim vicom: "RH nema dovoljno novca u proračunu, pa će se od jeseni obustaviti sufinanciranje prijevoza učenicima-putnicima". Iako je sezona kiselih krastavaca bila u punom jeku, taj je kiks vlasti, ili samo probni balon za provjeru snage javnog nezadovoljstva, shvaćen vrlo ozbiljno. I odmah je službeno dojavljeno kako nema govora o ukidanju te subvencije. No, autogol je već zabijen. Vlast se neprezno poigravala loptom u svom kaznenom prostoru.
Prvog dana nastave u školskoj 2014./15. godini, Markov su trg u Zagrebu okupirala djeca s teškoćama u razvoju, njihovi roditelji i još neki građani. Donijeli su parole neugodnog sadržaja, pozvali TV-kamere i digli galamu pod prozorima Banskih dvora i Hrvatskog sabora: "Vratite djeci asistente u nastavi bez čije pomoći nisu kadra svladavati školsko gradivo!"
Zar je vlast na to spala da Bijednu Našu mora baš na tih 1000 djevojčica i dječaka s teškoćama u razvoju vaditi iz šestogodišnjeg recesijskoga gliba!? Svećenički uglađeni resorni ministar Ivica Mornar, koji je nedavno sat i pol udovoljavao školskim željama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, sada je spremno popravljao štetu: "Od sutra ćemo naći zadovoljavajuće rješenje za svu tu djecu". Ali, autogol je već zabijen!
Tako se ne vlada državom ni kad je ona svedena na karikaturu. Nažalost, RH ima nesreću da ju već četvrt stoljeća pogrešno vode pogrešni (i nedobronamjerni!) ljudi. Građani kao da su ukleti hudom sudbinom: sve gori od gorih purana dobivaju priliku bahatiti se po blistavim uredima s obiju strana Markovog trga!
Treća godina mandata SDP-ove (lijeve - sic!) koalicije protječe u čudnom neredu, utapa se u gemištu nesposobnosti, neznanja i bezvoljnosti ministara, premijera i cijele Vlade. Politički i zdravorazumski autogol do autogola, pa cijela "igra vladanja" postaje sprdačina. Danas se ministri i Vlada zaklinju u jedno, a već koji sat poslije ili sutradan - tvrde suprotno. Povlače se, muljaju i izvrću vlastite riječi, zaboravljaju obećanja i obilno siju nova. Nemilosrdno ili neobjašnjivo naivno razaraju povjerenje građana.
Počelo je megalomanijom krupnih investicija javnih poduzeća, osobito za razdoblja "vječne" ljubavi premijera Milanovića i prvog mu potpredsjednika Vlade Radimira Čačića (dok nije zaglavio u zatvoru zbog smrti dvoje Mađara u prometnoj nesreći). Razumljivo, ta se iluzija o gospodarskom oporavku Bijedne Naše rasplinula kao i svaka magla. New deal iz fatalnog Programa 21 ostao je obična fatamorgana jedne promašene politike. Način "upravljanja" državom: pokušaji i pogreške! Kad je neugodno prevladalo ovo drugo, hipnotiziranje građana nastavljeno je novom političkom mantrom: spas je u povećanju osobne potrošnje! Do jučer je vrijedilo: štedi, steži remen!
A kako će ljudi trošiti kad više nemaju što!? Oko 320 tisuća građana je u blokadi bankovnih računa, obični smrtnici duguju 28 milijardi kuna od kojih barem dvije trećine nisu kadri vratiti. Istodobno, 50 000 građana od 140 000 štediša ima oročenih 70 milijardi kuna! Bijedna Naša tragično je poremećeno društvo u kojem mala skupina ljudi izvrsno živi: "domoljubi" pretežno s invalidskim HB iskaznicama, ratni profiteri, izmišljeni tajkuni s kapitalom nepoznatog podrijetla, svakovrsni muljatori na crno, "poduzetnici" koji potkradaju svoje radnike i državu, kriminalci raznih kategorija, crkveni prodavači magle… Povlaštena manjina, pak, u sprezi s "kastom" uglavnom istih jedinki što se smjenjuju na vlasti, interesno napaja osiromašenu veliku masu lažnom socijalom i političkom demagogijom.
Milozvučna nova Vladina mantra o povećanju osobne potrošnje (time i boljeg napajanja državnog proračuna, navodno) svodi se na obećanje o povećanju plaća u javnom sektoru, jer da će se država odreći dijela doprinosa na ta primanja. Oko 50 milijardi kuna ili više od trećine proračuna RH pojedu plaće i materijalni troškovi oko 250 000 "činovnika", što bi bilo nepodnošljivo i jednoj Norveškoj. Dodaju li se svote za subvencije, mirovine i branitelje - gotovo je! Nema više! Samo šupljina zloslutno tutnji u državnom džepu.
Foto: MSPM
E, sad, sjetila se ovih dana Vladina potpredsjednica i ministrica za socijalnu skrb i mlade Milanka Opačić priskrbiti koji poen biračkih simpatija svojoj koaliciji najavom oprosta dugova građanima. Navodno, Vlada je svjesna kritičnog socijalnog stanja u zemlji, neimaštine i nezaposlenosti, te želi pomoći prezaduženim sužnjevima banaka, teleoperatera, komunalaca… Svima koji mjesecima duguju manje od 10.000 kuna, a nemaju ih otkud vratiti, oprostit će se dio ili cijeli dug. Ali ne i dužnicima koji imaju oročenu štednju, voze jedan ili više automobila, iznajmljuju stanove, mešetare s poticajima i rentaju poljoprivredno zemljište ili imaju slične prihode. Navodno, oko 9000 dugotrajnih dužnika do 10 000 kuna, tvrdi Opačić, raspolaže oročenom štednjom, a ne žele ju iskoristiti za podmirenje dugova. Za te nema oprosta.
Mi znamo u lipu čime raspolaže svaki građanin RH, imamo bazu podataka o imovini i prihodima i tu neće biti problema s naplatom ili oprostom dugova, kazala je Milanka Opačić. Svjesno ili ne, poslala je javnosti zastrašujuću poruku s konferencije za novinare, koju je vodila zajedno s ministrom rada i mirovinskog sustava Mirandom Mrsićem. Ovaj je stajao pokraj nje i zagonetno se smiješio. Nije ni pokušao ublažiti ili korigirati kolegičine riječi od kojih svakog normalnog građanina moraju prostrijeliti ledeni srsi.
Državni Big Brother zna sve o svakom od nas! Do krvne grupe! Tko smo, što smo, gdje stanujemo, s kim živimo, tko su nam članovi obitelji, gdje smo u svakom trenutku, koliko novca imamo, gdje ga držimo, od koga primamo, kojom imovinom raspolažemo, pa otprilike i - što mislimo! Strašno! Kao da je država u nas upumpala - hranom ili nekako drukčije? - čip za apsolutnu/totalnu kontrolu, pa daljinskim upravljačem može regulirati svaku pojedinost u našem životu. Jeziva budućnost iz science fictiona, danas i ovdje!?
Milanka Big Brother Opačić neoprezno je priznala javnosti da nas Veliki Brat ima na oku 24 sata, da mu ne možemo umaknuti. Promjenama Zakona o radu (na štetu radnika!), povećanjem PDV-a (na štetu potrošača), oštrim restrikcijama u zdravstvu i školstvu (na štetu pacijenata i učenika), stalnim podizanjem proračunske ljestvice i zaduživanjem kod bjelosvjetskih lihvara (na štetu i budućih poreznih obveznika) i eksponencijalnim divljanjem neselektivnog uvoza (na štetu domaće industrije i poljoprivrede) i kojekakvim sličnim potezima, taj se Big Brother već sasvim opustio u uvjerenju kako mu nitko ništa ne može.
A on nama može svašta, jer ima "bazu podataka", dosje o svakom od nas. Može birati što će, kada i komu uzeti - za "opće dobro", koje tek što nije svanulo. Stoga je Milanka Big Brother Opačić novim (ne samo) političkim autogolom ponudila jaki razlog ne samo za građanski neposluh rastućem "državnom apsolutizmu" nego i za javno propitivanje smisla sustava koji vodi eutanaziji zdravog razuma.
h-alter
