Press-konferencija na kojoj je premijer Zoran Milanović progovorio o brutalnom smaknuću Tomislava Salopeka bila je po mnogočemu specifična. Naime, Milanović u svom dvominutnom obraćanju javnosti nije iznio niti jednu jedinu informaciju. Nije izgovorio ime Tomislava Salopeka, nije imenovao skupinu kojoj pripadaju njegove ubojice, a naročito nije istaknuo hrvatsku predanost u borbi protiv islamističkog terorizma, koji nije prijetnja samo zapadnim zemljama nego cijeloj civilizaciji
Posebno je cinično bilo Milanovićevo indirektno busanje u prsa o tome kako 'mora prekinuti tišinu jer netko to mora napraviti' i pritom ne iznijeti niti jednu jedinu informaciju. Puna četiri sata nakon što su najuglednije svjetske agencije objavile vijest o brutalnom pogubljenju Tomislava Salopeka, Milanović je izašao pred užasnutu javnost kako bi je obavijestio da – ništa ne zna. Uza sve tajne službe, diplomatske kontakte i direktne kontakte s drugim državnicima (kojima se nije zaboravio pohvaliti), Milanović javnosti nije otkrio ama baš ništa što već nije bilo poznato.
No ono što je bilo posebno zastrašujuće bili su Milanovićevi odgovori na novinarska pitanja koja su uslijedila nakon njegova nesuvislog izlaganja.
Tako je na pitanje novinarke HTV-a o navodnoj poruci islamista da je smrt Tomislava Salopeka posljedica hrvatskog sudjelovanja u borbi protiv tzv. Islamske države, Milanović mrtav-hladan odgovorio: 'Hrvatska se o tome ustvari nikad nije ni izjašnjavala.' Ako i zanemarimo činjenicu da je hrvatska članica NATO-pakta i antiterorističke koalicije u kojoj sudjeluje 60-ak zemalja, da ima vojne postrojbe u Afganistanu koje su u više navrata bile uključene u borbena djelovanja protiv talibana (ISIL-ove braće po islamističkoj ideologiji), nije li najmanje što je premijer zemlje čijeg su državljanina upravo pogubili islamistički krvnici mogao reći da Hrvatska JEST predana borbi protiv terorizma i anticivilizacijske tvorevine kakva je tzv. Islamska država? Je li bilo zaista tako teško obećati da će Hrvatska napraviti apsolutno sve što je u njezinoj moći kako bi ubojice Tomislava Salopeka bile kažnjene?
U svom kukavičluku Milanović je otišao i dalje, pa je tako na pitanje novinara televizije N1 o tome hoće li se Hrvatska jače uključiti u borbu protiv tzv. Islamske države, odgovorio: 'Hrvatska neće sudjelovati u borbenim akcijama protiv tzv. Islamske države. Ne možemo, s tim se moraju nositi drugi.'
Jedini tko može biti zaista zadovoljan takvom Milanovićevom izjavom upravo su islamistički teroristi. Naime, oni su iz Milanovićeva izbjegavanja bilo kakvog otvorenog suprotstavljanja bolesnoj ideologiji ubojitih islamista mogli izvući vrlo jasnu poruku: 'Terorizam odlično funkcionira. Hrvati su uplašeni i ne usuđuju se više ni priznati da su članica antiterorističke koalicije, a kamoli poduzeti išta kako bi njegove ubojice privele pravdi. Njihov premijer nakon ubojstva jednog hrvatskog državljanina obećava da Hrvatska neće sudjelovati u borbenim akcijama protiv Islamske države. Cilj je postignut!'
Milanović je tako, u ime svih nas koji želimo da ubojstvo Tomislava Salopeka ne prođe nekažnjeno, otvoreno zavitlao bijelom zastavom. Bilo je to priznanje kapitulacije pred islamističkim terorizmom bez ispaljenog metka.
Prije desetak dana širom Hrvatske danonoćno se slavilo hrvatsko ratno junaštvo. A jučer, kada se pojavila prava potreba za njim, Milanović je podvio rep. Riječima vrlog nam premijera: 'S tim se moraju nositi neki drugi.'
Posebno je cinično bilo Milanovićevo indirektno busanje u prsa o tome kako 'mora prekinuti tišinu jer netko to mora napraviti' i pritom ne iznijeti niti jednu jedinu informaciju. Puna četiri sata nakon što su najuglednije svjetske agencije objavile vijest o brutalnom pogubljenju Tomislava Salopeka, Milanović je izašao pred užasnutu javnost kako bi je obavijestio da – ništa ne zna. Uza sve tajne službe, diplomatske kontakte i direktne kontakte s drugim državnicima (kojima se nije zaboravio pohvaliti), Milanović javnosti nije otkrio ama baš ništa što već nije bilo poznato.
No ono što je bilo posebno zastrašujuće bili su Milanovićevi odgovori na novinarska pitanja koja su uslijedila nakon njegova nesuvislog izlaganja.
Tako je na pitanje novinarke HTV-a o navodnoj poruci islamista da je smrt Tomislava Salopeka posljedica hrvatskog sudjelovanja u borbi protiv tzv. Islamske države, Milanović mrtav-hladan odgovorio: 'Hrvatska se o tome ustvari nikad nije ni izjašnjavala.' Ako i zanemarimo činjenicu da je hrvatska članica NATO-pakta i antiterorističke koalicije u kojoj sudjeluje 60-ak zemalja, da ima vojne postrojbe u Afganistanu koje su u više navrata bile uključene u borbena djelovanja protiv talibana (ISIL-ove braće po islamističkoj ideologiji), nije li najmanje što je premijer zemlje čijeg su državljanina upravo pogubili islamistički krvnici mogao reći da Hrvatska JEST predana borbi protiv terorizma i anticivilizacijske tvorevine kakva je tzv. Islamska država? Je li bilo zaista tako teško obećati da će Hrvatska napraviti apsolutno sve što je u njezinoj moći kako bi ubojice Tomislava Salopeka bile kažnjene?
U svom kukavičluku Milanović je otišao i dalje, pa je tako na pitanje novinara televizije N1 o tome hoće li se Hrvatska jače uključiti u borbu protiv tzv. Islamske države, odgovorio: 'Hrvatska neće sudjelovati u borbenim akcijama protiv tzv. Islamske države. Ne možemo, s tim se moraju nositi drugi.'
Jedini tko može biti zaista zadovoljan takvom Milanovićevom izjavom upravo su islamistički teroristi. Naime, oni su iz Milanovićeva izbjegavanja bilo kakvog otvorenog suprotstavljanja bolesnoj ideologiji ubojitih islamista mogli izvući vrlo jasnu poruku: 'Terorizam odlično funkcionira. Hrvati su uplašeni i ne usuđuju se više ni priznati da su članica antiterorističke koalicije, a kamoli poduzeti išta kako bi njegove ubojice privele pravdi. Njihov premijer nakon ubojstva jednog hrvatskog državljanina obećava da Hrvatska neće sudjelovati u borbenim akcijama protiv Islamske države. Cilj je postignut!'
Milanović je tako, u ime svih nas koji želimo da ubojstvo Tomislava Salopeka ne prođe nekažnjeno, otvoreno zavitlao bijelom zastavom. Bilo je to priznanje kapitulacije pred islamističkim terorizmom bez ispaljenog metka.
Prije desetak dana širom Hrvatske danonoćno se slavilo hrvatsko ratno junaštvo. A jučer, kada se pojavila prava potreba za njim, Milanović je podvio rep. Riječima vrlog nam premijera: 'S tim se moraju nositi neki drugi.'
