Zoran Milanović uspio je u onome što je rijetko tko mogao i sanjati. Njega i njegovu Vladu pamtit ćemo po neučinkovitosti i kukavičluku čak i više nego posljednje dvije Vlade - Sanaderovu i onu Jadranke Kosor.
Na početku mandata imao je veliko povjerenje građana na krilima uvjerljive izborne pobjede. Imao je i HDZ u rasulu, gdje je Karamarko ubrzo pomeo Jadranku Kosor. Oporba prvih nekoliko mjeseci njegove vladavine gotovo da i nije postojala. Tada je bio trenutak za prave poteze. Nije ih bilo. Imao je priliku popraviti dosta toga, a pokvario je sve.Tajming je presudan u politici. Glavinjanje je otpočelo tada, a nastavlja se i danas nakon gotovo pune tri godine mandata. Grčić, primjerice, jučer ima obraza izjaviti da mu "treba još vremena". Nema više vremena, Grčiću.Zato nije pretjerano reći - ovo je najgora Vlada dosad.
Pad BDP-a jedanaesto tromjesečje uzastopno bio je, nažalost, očekivan. Na stranu to što se očekivao nešto blaži pad od procijenjenih 0,8 posto. Niti da je pad iznosio, recimo, 0,3 posto, ne bismo zato bili zadovoljniji.
Ono što ipak više upada u oči - to je podatak o slabijim prihodima od PDV-a u prvih šest mjeseci. To je dokaz da je Slavko Linić upravo katastrofalno radio svoj posao. Uz Milanovića i Grčića, on je grobar sadašnjeg trenutka hrvatskog gospodarstva. Fiskalizacija, selektivno "uvođenje reda", dakako ne za Šegona, Lovrić Merzel i njima sličine, nije dala nikakvog rezultata. Nastao je još veći nered. Nije mali broj mojih kolega, i sasvim ozbiljnih ljudi, koji su podržavali Linića kad je krenuo u borbu protiv vještica. Nitko nema ništa protiv uvođenja reda, dapače. Mnogi su platili ono što su odavno trebali (početi) plaćati, no ceh su platili svi oni poduzetnici kojima je svaki mjesec nova borba za opstanak, koji jedva vežu kraj s krajem, koji ni sebi ne isplaćuju plaće i doprinose. I onda, za nagradu od države dobiju - zatvaranje biznisa, plombu Porezne uprave i kao šlag na tortu - osigurano mjesto na crnoj listi poduzetnika koji ne isplaćuju plaće. Samima sebi.
Zato ne treba čuditi ni analiza Svjetske banke “Stylized Facts on Productivity Growth: Evidence from Firm-Level Data in Croatia”, provedena na uzorku od 2000 poduzeća, koja je pokazala da u Hrvatskoj tržište proizvoda i usluga djeluje na vrlo ograničenoj razini, zbog čega su dinamika tržišta i produktivnost naših tvrtki na osjetno nižoj razini nego u drugim tranzicijskim državama. Ttvrtke koje ulaze na tržište ne donose očekivano veće povećanje produktivnosti, ali i, što je prilično bizarno, da naše tržište eliminira produktivne tvrtke s tržišta. Prevedno - dobri dečki otpadaju, loši ostaju. Bizarno, baš kao što je bizarno i nakaradno i postojanje ovakve države, u ovom obliku.
Dok Hrvatska zaostaje i propada, naši su se susjedi počeli oporavljati. Slovenska ekonomija je, recimo, u plusu 2,9 posto u drugom tromjesečju. Poboljšanja se vide i u Španjolskoj i u Italiji i u Grčkoj, zemljama po mnogočemu sličnima Hrvatskoj.
Često mi iz moje najbliže okoline sugeriraju "pa, daj napiši nešto pozitivno, napokon". Eto, ovaj puta mogu napisati nešto pozitivno. Sasvim se približio trenutak kad će čišćenje morati započeti. Ne zato što bi to netko želio nego zato što je alternativa kaos i ubijanje ljudi po ulicama za stotinjak kuna. A to neće dopustiti "veliki brat iz Bruxellesa" koji će pronaći gubernatora koji u čišćenju neće imati milosti. Kad već ne znamo sami, ništa bolje ni zaslužili nismo.
Pad BDP-a jedanaesto tromjesečje uzastopno bio je, nažalost, očekivan. Na stranu to što se očekivao nešto blaži pad od procijenjenih 0,8 posto. Niti da je pad iznosio, recimo, 0,3 posto, ne bismo zato bili zadovoljniji.
Ono što ipak više upada u oči - to je podatak o slabijim prihodima od PDV-a u prvih šest mjeseci. To je dokaz da je Slavko Linić upravo katastrofalno radio svoj posao. Uz Milanovića i Grčića, on je grobar sadašnjeg trenutka hrvatskog gospodarstva. Fiskalizacija, selektivno "uvođenje reda", dakako ne za Šegona, Lovrić Merzel i njima sličine, nije dala nikakvog rezultata. Nastao je još veći nered. Nije mali broj mojih kolega, i sasvim ozbiljnih ljudi, koji su podržavali Linića kad je krenuo u borbu protiv vještica. Nitko nema ništa protiv uvođenja reda, dapače. Mnogi su platili ono što su odavno trebali (početi) plaćati, no ceh su platili svi oni poduzetnici kojima je svaki mjesec nova borba za opstanak, koji jedva vežu kraj s krajem, koji ni sebi ne isplaćuju plaće i doprinose. I onda, za nagradu od države dobiju - zatvaranje biznisa, plombu Porezne uprave i kao šlag na tortu - osigurano mjesto na crnoj listi poduzetnika koji ne isplaćuju plaće. Samima sebi.
Zato ne treba čuditi ni analiza Svjetske banke “Stylized Facts on Productivity Growth: Evidence from Firm-Level Data in Croatia”, provedena na uzorku od 2000 poduzeća, koja je pokazala da u Hrvatskoj tržište proizvoda i usluga djeluje na vrlo ograničenoj razini, zbog čega su dinamika tržišta i produktivnost naših tvrtki na osjetno nižoj razini nego u drugim tranzicijskim državama. Ttvrtke koje ulaze na tržište ne donose očekivano veće povećanje produktivnosti, ali i, što je prilično bizarno, da naše tržište eliminira produktivne tvrtke s tržišta. Prevedno - dobri dečki otpadaju, loši ostaju. Bizarno, baš kao što je bizarno i nakaradno i postojanje ovakve države, u ovom obliku.
Dok Hrvatska zaostaje i propada, naši su se susjedi počeli oporavljati. Slovenska ekonomija je, recimo, u plusu 2,9 posto u drugom tromjesečju. Poboljšanja se vide i u Španjolskoj i u Italiji i u Grčkoj, zemljama po mnogočemu sličnima Hrvatskoj.
Često mi iz moje najbliže okoline sugeriraju "pa, daj napiši nešto pozitivno, napokon". Eto, ovaj puta mogu napisati nešto pozitivno. Sasvim se približio trenutak kad će čišćenje morati započeti. Ne zato što bi to netko želio nego zato što je alternativa kaos i ubijanje ljudi po ulicama za stotinjak kuna. A to neće dopustiti "veliki brat iz Bruxellesa" koji će pronaći gubernatora koji u čišćenju neće imati milosti. Kad već ne znamo sami, ništa bolje ni zaslužili nismo.
