Nakon što se Zoran Milanović, tada kao premijer i netko tko se natjecao za drugi mandat, sastao sa šatorašima, što je bilo problematično samo po sebi, a onda preraslo i u skandal uslijed činjenice što je sa sastanka iscurio sadržaj onoga što je govorio, upravo sam na Telegramu napisao tekst o tome kako je upravo izgubio izbore.
Mislim da isto vrijedi nakon današnjeg autogola kojeg je bespotrebno zabio sam sebi u Splitu.
Umjesto da mirno čeka prvi krug izbora, suzdržava se od bilo kakvih bombastičnih izjava i posve suspendira karakter kojeg predstavlja za svoj glavni adut te tako pusti dvoje ključnih protukandidata da mu otvore prolaz u drugi krug, a potom moguće i do pobjede, Milanović je odlučio, ničim izazvan, iziritirati vlastite birače.
Štoviše, napravio je to na praktično jedinom polju na kojem se SDP doista bitno razlikuje od HDZ-a, ujedno i polju koje njegovim biračima puno znači, a na koncu i na polju koje u aktualnoj društvenoj atmosferi sve više obojenoj povijesnim revizionizmom, ne može biti tako lakonski odbačeno.
Radi se, naravno, o odnosu prema antifašističkoj baštini hrvatskog društva, što se konkretno manifestiralo na odnosu prema partizanskoj baštini Hajduka.
Zoran Milanović je dakle, nevoljko se osvrćući na nebuloznu izjavu predsjednice Republike o tome kako je Rijeka bila skoro pa filijala beogradskih klubova, između ostalog rekao: “Nisam navijao za Hajduk, kad sam navijao za klubove, zato što je bio omiljeni Titov klub, to je možda mogao biti razlog da ne navijam za njega. Zapravo sam bio neutralan oko toga…
Hajduk je bio hrvatski klub. Hajduk je bio i Titov klub, nosili su na dresu veliku petokraku, mogli ste se ubosti na nju i to nije uopće lijepo izgledalo. Neka ljudi to znaju. Sad možemo na ozbiljnije teme.”
Treba odmah reći da je sasvim irelevantno za koga je Milanović navijao ili navija, jednako kao što je nebitno zanima li njega ta tema ikako ili ga ne zanima.
Ono što, međutim jeste bitno jest to da se de facto osvrnuo na Tita u isključivo negativnom kontekstu, da bi potom podsmijehu izložio i stari Hajdukov grb.
Pretpostavljam da je mislio na onaj ratni i neposredno poratni grb, kojeg je činila isključivo velika petokraka, a ne onaj s kojim je Hajduk dočekao devedesetu.
Ukoliko sam u pravu i ukoliko je doista mislio na njega, a iz načina na koji ga je opisao, svi su izgledi da jeste, ova izjava je još sramotnija.
Pod tim grbom Hajduk je odradio svoju najčasniju povijesnu epizodu, kada je nastupao po oslobođenoj teritoriji, od Visa, preko Barija pa dalje, kao momčad NOVJ (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije), zahvaljujući čemu je, između ostalog bio proglašen za počasnu momčad Slobodne Francuske od strane De Gaullea.
Doći u Split, među članove i simpatizere SDP-a i birače ljevice općenito, pa tu činjenicu skoro pa ismijavati i tvrditi da to uopće nije lijepo izgledalo, a sve to u momentu u kojem se antifašistička baština generalno izvrgava ruglu i devastaciji, može samo netko kome je potpuno svejedno kome govori i u kakvom društvu živi, što je posve neshvatljivo u situaciji u kojoj se čovjek natječe za funkciju predsjednika države.
Možda se sve to Milanoviću i može činiti nebitnim, ali kad se već natječe za funkciju kojoj je ključna snaga u autoritetu izabrane osobe, a koja bi trebala zastupati određene civilizacijske vrijednosti i prezentirati ih prema hrvatskom društvu, ali i prema inozemstvu, to su stvari koje se jednostavno ne mogu bagatelizirati.
Imajući to u vidu, a posve sam siguran da Milanović to zapravo zna, pretpostavljam kako računa s tim da će mu svi ti ljudi, koje je ovom izjavom iznervirao, vjerovatno na koncu dati glas, samo da bi glasali protiv Kolinde Grabar-Kitarović ili Miroslava Škore, jer neće imati izbora.
Ukoliko to doista misli, ostaje mi samo da konstatiram kako je posve nevjerovatno da nije ništa naučio na vlastitom iskustvu sastanka sa šatorašima.
Jer, nakon ovoga danas sasvim je sigurno da će dobar dio ljudi, možda i presudan jednostavno poništiti listić ili ostati doma u drugom krugu, iz istih razloga zbog kojih su to napravili i zadnji put kad se natjecao na izborima.
Tako je, umjesto da nauči nešto iz prethodnog iskustva, Milanović odlučio ponoviti isto.
autograf
Mislim da isto vrijedi nakon današnjeg autogola kojeg je bespotrebno zabio sam sebi u Splitu.
Umjesto da mirno čeka prvi krug izbora, suzdržava se od bilo kakvih bombastičnih izjava i posve suspendira karakter kojeg predstavlja za svoj glavni adut te tako pusti dvoje ključnih protukandidata da mu otvore prolaz u drugi krug, a potom moguće i do pobjede, Milanović je odlučio, ničim izazvan, iziritirati vlastite birače.
Milanović je odlučio, ničim izazvan, iziritirati vlastite birače
Štoviše, napravio je to na praktično jedinom polju na kojem se SDP doista bitno razlikuje od HDZ-a, ujedno i polju koje njegovim biračima puno znači, a na koncu i na polju koje u aktualnoj društvenoj atmosferi sve više obojenoj povijesnim revizionizmom, ne može biti tako lakonski odbačeno.
Radi se, naravno, o odnosu prema antifašističkoj baštini hrvatskog društva, što se konkretno manifestiralo na odnosu prema partizanskoj baštini Hajduka.
Zoran Milanović je dakle, nevoljko se osvrćući na nebuloznu izjavu predsjednice Republike o tome kako je Rijeka bila skoro pa filijala beogradskih klubova, između ostalog rekao: “Nisam navijao za Hajduk, kad sam navijao za klubove, zato što je bio omiljeni Titov klub, to je možda mogao biti razlog da ne navijam za njega. Zapravo sam bio neutralan oko toga…
Hajduk je bio hrvatski klub. Hajduk je bio i Titov klub, nosili su na dresu veliku petokraku, mogli ste se ubosti na nju i to nije uopće lijepo izgledalo. Neka ljudi to znaju. Sad možemo na ozbiljnije teme.”
Treba odmah reći da je sasvim irelevantno za koga je Milanović navijao ili navija, jednako kao što je nebitno zanima li njega ta tema ikako ili ga ne zanima.
Pod tim grbom Hajduk je odradio svoju najčasniju povijesnu epizodu, kada je nastupao po oslobođenoj teritoriji, od Visa, preko Barija pa dalje, kao momčad NOVJ, zahvaljujući čemu je, između ostalog bio proglašen za počasnu momčad Slobodne Francuske od strane De Gaullea
Ono što, međutim jeste bitno jest to da se de facto osvrnuo na Tita u isključivo negativnom kontekstu, da bi potom podsmijehu izložio i stari Hajdukov grb.
Pretpostavljam da je mislio na onaj ratni i neposredno poratni grb, kojeg je činila isključivo velika petokraka, a ne onaj s kojim je Hajduk dočekao devedesetu.
Ukoliko sam u pravu i ukoliko je doista mislio na njega, a iz načina na koji ga je opisao, svi su izgledi da jeste, ova izjava je još sramotnija.
Pod tim grbom Hajduk je odradio svoju najčasniju povijesnu epizodu, kada je nastupao po oslobođenoj teritoriji, od Visa, preko Barija pa dalje, kao momčad NOVJ (Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije), zahvaljujući čemu je, između ostalog bio proglašen za počasnu momčad Slobodne Francuske od strane De Gaullea.
Doći u Split, među članove i simpatizere SDP-a i birače ljevice općenito, pa tu činjenicu skoro pa ismijavati i tvrditi da to uopće nije lijepo izgledalo, a sve to u momentu u kojem se antifašistička baština generalno izvrgava ruglu i devastaciji, može samo netko kome je potpuno svejedno kome govori i u kakvom društvu živi, što je posve neshvatljivo u situaciji u kojoj se čovjek natječe za funkciju predsjednika države.
Doći u Split, među članove i simpatizere SDP-a i birače ljevice općenito, pa tu činjenicu skoro pa ismijavati i tvrditi da to uopće nije lijepo izgledalo, može samo netko kome je potpuno svejedno kome govori i u kakvom društvu živi, što je posve neshvatljivo u situaciji u kojoj se čovjek natječe za funkciju predsjednika države
Možda se sve to Milanoviću i može činiti nebitnim, ali kad se već natječe za funkciju kojoj je ključna snaga u autoritetu izabrane osobe, a koja bi trebala zastupati određene civilizacijske vrijednosti i prezentirati ih prema hrvatskom društvu, ali i prema inozemstvu, to su stvari koje se jednostavno ne mogu bagatelizirati.
Imajući to u vidu, a posve sam siguran da Milanović to zapravo zna, pretpostavljam kako računa s tim da će mu svi ti ljudi, koje je ovom izjavom iznervirao, vjerovatno na koncu dati glas, samo da bi glasali protiv Kolinde Grabar-Kitarović ili Miroslava Škore, jer neće imati izbora.
Ukoliko to doista misli, ostaje mi samo da konstatiram kako je posve nevjerovatno da nije ništa naučio na vlastitom iskustvu sastanka sa šatorašima.
Jer, nakon ovoga danas sasvim je sigurno da će dobar dio ljudi, možda i presudan jednostavno poništiti listić ili ostati doma u drugom krugu, iz istih razloga zbog kojih su to napravili i zadnji put kad se natjecao na izborima.
Tako je, umjesto da nauči nešto iz prethodnog iskustva, Milanović odlučio ponoviti isto.
autograf
