Siniša Varga je u petak navečer, kao i mnogi drugi “žetončići” prije njega, koji su odjednom krenuli podržavati Plenkovićevu većinu u Saboru stavio točku na svoju imalo ozbiljniju političku karijeru. Aktivno sudjelovanje u legitimaciji prevare – što je svakako sadašnja većina u parlamentu – sve one koji su u tome sudjelovali pretrčavajući iz oporbe u vladajuće redove čini jednostavno političkom robom s odavno isteklim rokom trajanja, dakle njihova imena i prezimena baca daleko od mogućnosti da ikad više imaju ikakvog izbornog kapaciteta.
Ovakvo stanje je, naravno, gorki poraz za ionako krhku hrvatsku demokratsku političku kulturu s posljedicama koje bi mogle daleko nadživjeti ne samo ovu trgovačku parlamentarnu većinu, već i cijelu jednu generaciju političara. Pad povjerenja u politiku je ionako globalni fenomen, a kad ga se pomnoži s domaćim izostankom osnovne političke pismenosti, kaotičnom medijskom scenom u vječitoj krizi, izostankom minimuma političke odgovornosti među ministrima aktualne Vlade i antologijskom prevarom u mandatu 2016.-2020., dugoročni ishod bi mogao biti strašan.
Na kratke staze, osim betoniranja Plenkovićeve većine i izbijanja aduta za političko pregovaranje praktički svima osim Milanu Bandiću – koji, pak, zbog situacije u Zagrebu ionako nema Bog zna kako otvorene ruke (a probleme s istražnim i sudskim postupcima da ne spominjemo) – serija političkog “unovčanja žetončića” iz redova SDP-a mogla bi snažno utjecati i na predsjedničke izbore. I to na način da prva navijačica nacije dobije još pet godina za planiranje novih gostovanja i izgradnju vlastite akademske karijere.
Radi se o Zoranu Milanoviću. Čovjek koji je u ovim prvim, ranim anketama najizgledniji kandidat za drugi krug protiv Kolinde Grabar-Kitarović, ima ogroman problem. Odnosno, vrlo neugodno pitanje na koje će morati odgovoriti – ako se krajem proljeća odluči za ulazak u utrku za Pantovčak (jasno, ne bude li se vraćao u dnevnu politiku, onda slobodno može raditi što i dosad – izbjegavati komentirati aktualne zbivanja i brinuti se za poslovanje vlastite konzultantske firme).
Milanovićev najveći problem pred eventualnu kampanju nije više njegov eksplozivni karakter, koji bi u sučeljavanju jedan na jedan mogao od aktualne predsjednice napraviti sjajno politički utrživu žrtvu, njegov najveći problem sad već ima tri glavna imena: Tomislav Saucha, Milanka Opačić i Siniša Varga.
Prvi mu je bio predstojnik ureda dok je Milanović bio premijer. Dakle, čovjek od velikog povjerenja. I čovjek koji je, nakon što je upao u neobičnu priču oko falsificiranja putnih naloga (što se nastavilo nakon Sauchinog odlaska iz Banskih dvora), svojim glasom doslovno spasio Vladu Andreja Plenkovića, kad je, u spektakularnom pretrčavanju iz oporbe u vladajuću većinu pomogao da za jedan jedini glas preživi ministar financija Zdravko Marić.
Uzgred budi rečeno, nakon tog glasanja se, sasvim sigurno igrom slučaja, proces protiv Sauche rastegnuo poput, recimo, reforme javne uprave u Hrvatskoj.
Milanka Opačić bila je potpredsjednica Milanovićeve Vlade i Milanovićeve stranke. Sad je u talu s Milanom Bandićem i glasa za Plenkovićevu Vladu. Naposljetku, Sinišu Vargu je iz političke anonimnosti izvukao upravo Zoran Milanović i postavio ga za ministra zdravstva. Varga sad, “po savjesti”, glasa za Vladine prijedloge.
Svo troje bliskih Milanovićevih suradnika brutalno su prevarili birače koji su za njih glasali. Cinično su se nasmijali političkom integritetu, volji onih koji su ih izabrali i temeljnoj građanskoj pristojnosti. Njihovi glasovi odletjeli su prema vladajućem jatu u stilu zadnjih balkanskih švercera. Poput, kad smo već tu, dobrog dijela stranke koja je Milanoviću bila strateški partner na cijelom nizu izbora, HNS-a.
Pa ako su mogli Vrdoljak, Varga, Opačić, Saucha i mnogi drugi – pitanje na koje će Milanović morati primarno odgovoriti ako krene u predsjedničku kampanju je što garantira, u najmanju ruku, njegovu buduću lucidnost u izboru svojih najbližih suradnika?
Stoga je svaki “žetončić” koji zazvekne u Saboru, a posebno oni koji dolaze iz kruga bliskih suradnika bivšeg premijera, vrlo ozbiljan udarac za njegovu potencijalnu predsjedničku kandidaturu. Šutnja ovdje slabo pomaže, osim ako je doista Milanović odlučio definitivno baciti političko koplje u trnje.
Odnosno, itekako pomaže prvoj navijačici Hrvatske da letećim startom otpočne kampanju za novih pet godina kreiranja najbogatije zemlje na svijetu.
autograf
Ovakvo stanje je, naravno, gorki poraz za ionako krhku hrvatsku demokratsku političku kulturu s posljedicama koje bi mogle daleko nadživjeti ne samo ovu trgovačku parlamentarnu većinu, već i cijelu jednu generaciju političara. Pad povjerenja u politiku je ionako globalni fenomen, a kad ga se pomnoži s domaćim izostankom osnovne političke pismenosti, kaotičnom medijskom scenom u vječitoj krizi, izostankom minimuma političke odgovornosti među ministrima aktualne Vlade i antologijskom prevarom u mandatu 2016.-2020., dugoročni ishod bi mogao biti strašan.
Na kratke staze, osim betoniranja Plenkovićeve većine i izbijanja aduta za političko pregovaranje praktički svima osim Milanu Bandiću – koji, pak, zbog situacije u Zagrebu ionako nema Bog zna kako otvorene ruke (a probleme s istražnim i sudskim postupcima da ne spominjemo) – serija političkog “unovčanja žetončića” iz redova SDP-a mogla bi snažno utjecati i na predsjedničke izbore. I to na način da prva navijačica nacije dobije još pet godina za planiranje novih gostovanja i izgradnju vlastite akademske karijere.
Pitanje na koje će Milanović morati primarno odgovoriti ako krene u predsjedničku kampanju je što garantira, u najmanju ruku, njegovu buduću lucidnost u izboru svojih najbližih suradnika?
Radi se o Zoranu Milanoviću. Čovjek koji je u ovim prvim, ranim anketama najizgledniji kandidat za drugi krug protiv Kolinde Grabar-Kitarović, ima ogroman problem. Odnosno, vrlo neugodno pitanje na koje će morati odgovoriti – ako se krajem proljeća odluči za ulazak u utrku za Pantovčak (jasno, ne bude li se vraćao u dnevnu politiku, onda slobodno može raditi što i dosad – izbjegavati komentirati aktualne zbivanja i brinuti se za poslovanje vlastite konzultantske firme).
Milanovićev najveći problem pred eventualnu kampanju nije više njegov eksplozivni karakter, koji bi u sučeljavanju jedan na jedan mogao od aktualne predsjednice napraviti sjajno politički utrživu žrtvu, njegov najveći problem sad već ima tri glavna imena: Tomislav Saucha, Milanka Opačić i Siniša Varga.
Prvi mu je bio predstojnik ureda dok je Milanović bio premijer. Dakle, čovjek od velikog povjerenja. I čovjek koji je, nakon što je upao u neobičnu priču oko falsificiranja putnih naloga (što se nastavilo nakon Sauchinog odlaska iz Banskih dvora), svojim glasom doslovno spasio Vladu Andreja Plenkovića, kad je, u spektakularnom pretrčavanju iz oporbe u vladajuću većinu pomogao da za jedan jedini glas preživi ministar financija Zdravko Marić.
Uzgred budi rečeno, nakon tog glasanja se, sasvim sigurno igrom slučaja, proces protiv Sauche rastegnuo poput, recimo, reforme javne uprave u Hrvatskoj.
Milanka Opačić bila je potpredsjednica Milanovićeve Vlade i Milanovićeve stranke. Sad je u talu s Milanom Bandićem i glasa za Plenkovićevu Vladu. Naposljetku, Sinišu Vargu je iz političke anonimnosti izvukao upravo Zoran Milanović i postavio ga za ministra zdravstva. Varga sad, “po savjesti”, glasa za Vladine prijedloge.
Ako su mogli Vrdoljak, Varga, Opačić, Saucha i mnogi drugi – pitanje na koje će Milanović morati primarno odgovoriti ako krene u predsjedničku kampanju je što garantira, u najmanju ruku, njegovu buduću lucidnost u izboru svojih najbližih suradnika?
Svo troje bliskih Milanovićevih suradnika brutalno su prevarili birače koji su za njih glasali. Cinično su se nasmijali političkom integritetu, volji onih koji su ih izabrali i temeljnoj građanskoj pristojnosti. Njihovi glasovi odletjeli su prema vladajućem jatu u stilu zadnjih balkanskih švercera. Poput, kad smo već tu, dobrog dijela stranke koja je Milanoviću bila strateški partner na cijelom nizu izbora, HNS-a.
Pa ako su mogli Vrdoljak, Varga, Opačić, Saucha i mnogi drugi – pitanje na koje će Milanović morati primarno odgovoriti ako krene u predsjedničku kampanju je što garantira, u najmanju ruku, njegovu buduću lucidnost u izboru svojih najbližih suradnika?
Stoga je svaki “žetončić” koji zazvekne u Saboru, a posebno oni koji dolaze iz kruga bliskih suradnika bivšeg premijera, vrlo ozbiljan udarac za njegovu potencijalnu predsjedničku kandidaturu. Šutnja ovdje slabo pomaže, osim ako je doista Milanović odlučio definitivno baciti političko koplje u trnje.
Odnosno, itekako pomaže prvoj navijačici Hrvatske da letećim startom otpočne kampanju za novih pet godina kreiranja najbogatije zemlje na svijetu.
autograf
