Foto arhiva/Hanza Media
Dok naša izvrsnost mladih ljudi Hrvatsku napušta, prepisivači se u Hrvatskoj bogate i vladaju
Nema tome dugo, svega nekoliko dana, da je solingenski Muzej plagijata otvorio postupak nominacije za prestižnu titulu Plagiarius Aword. Milijan Brkić ni za živu glavu ne smije ni blizu Solingena. Taj grad je u Njemačkoj, pa se stoga „S“ čita kao „Z“, Zolingen, za našeg Milijana Brkića je crna točka i najopasnije mjesto na kugli zemaljskoj. I zato svi oni koji vole i ljube našu Domovinu Rvatsku moraju poduzeti sve kako Milijan Brkić ne bi slučajno otišao do Solingena. Budni i spremni moraju biti svi – i carinici i prijevoznici, kondukteri, milicajci i policajci, piloti i vozači, popi i željezničari, svi, baš svi moraju biti spremni. Jer, ako ga ugledaju u Solingenu, odvesti će ga i izložiti u Muzeju. Ne samo da će biti izložen, on će zauzeti centralno mjesto u Muzeju plagijata i biti na svim brošurama i katalozima Muzeja na prvoj stranici – Milijan Brkić von Solingen. A ako bi se slučajno vozili kolima prema tome mjestu tražeći muzej u želji da ga razgledate, uz autoban će svakih nekoliko kilometara biti postavljene table koje pružaju osnovne informacije – Milijan Brkić von Solingen još 10 km, pa malo kasnije – Milijan Brkić von Solingen još 5 km.
I što ćemo mi Hrvati tada? On Milijan je naša dika, naš ponos, naš visoki dužnosnik, mi Hrvati smo ga izabrali da nas predstavlja, a naši časni zastupnici ga postaviše za potpredsjednika Hrvatskog Sabora kao našeg uzornika. Da bude svijetao primjer našim mladim ljudima kako učiti, stvarati i raditi, kako uspjeti i napredovati u Hrvatskoj. Jer kada njega ne bi bilo, naša mladost bi izgubljena lutala kao muha bez glave, bez ideala, bez uzora. A on, naš potpredsjednik Sabora, iznad kojeg je samo predsjednik Sabora i Gospod Bog, je zato za Hrvatsku tako važan i ni slučajno se ne smije dogoditi da ode u Solingen. Eto, sada vidite zašto je taj njemački grad sa nešto više od 160 tisuća stanovnika na rijeci Wupper za našega Milijana tako nepoželjan. Pa u Solingenu je još 2007. godine otvoren Muzej plagijata. I ako muzejski radnici u Solingenu vide Milijana, oni će odmah s njim u Muzej. A u Muzeju plagijata, naš bi Milijan bio glavni „izložak“, kapitalac, trofejni muzejski eksponat. Milijan Brkić bi u Solingenu bio isto što i Apoksiomen u Malom Lošinju.
Svi plagijatori, kada su uhvaćeni na djelu da tuđe kradu stavljajući svoje ime pod rečenice i misli nekoga drugog, bivaju smjenjeni ili sami daju ostavke. Kao npr. Karl Theodor, ministar obrane Njemačke 2011. godine, ili Silvana Koh Merin koja je ostala bez doktorske titule, ili mađarski predsjednik Pal Schmitt kojemu je titule oduzelo mađarsko Sveučilište, i mnogi i mnogi drugi. Preživjeli su jedino Toma Nikolić u Srbiji i Milijan Brkić u Rvatskoj. Nema ne, njih dvojica ne daju ostavke tako lako. Eto moj Milijane zahvaljujući tebi isti smo kao i Srbija.
Milijan bi trebao znati da plagijat potječe od latinske riječi plagere, a to znači – oteti, prisvojiti tuđe, predstaviti javnosti tuđe djelo kao svoje. Pa kako si ti to kao veliki domoljub mogao napraviti i osramotiti svoj ljubljeni hrvatski narod i posramiti milu Domovinu Rvatsku? Jer ako si ti Milijane plagijator, a jesi, pa ako si na visokoj saborskoj funkciji te time primjer i uzor ovome narodu, a jesi, koliko si samo štete time svom rvatskom narodu napravio, a činiš je i dalje? Od plagijata industrijskog dizajna godišnje se štete procjenjuju na 300 milijardi EUR-a. Tu štetu materijalnu je lako izračunati. Lako ju je, ili bolje rečeno lakše nadoknaditi. Ali kolika je ova nematerijalna šteta, moralna, etička, demografska, koju našoj zajednici nanosi Milijan Brkić, to je vrlo teško izračunati, one su najčešće neprocjenjive, nenadoknadive i nepovratne.
Jedan od briljantnih uspjeha Milijanove plagijatorske karijere bilo je okupljanje akademske zajednice u okviru HDZ-a, kada je naš Milijan Brkić von Solingen održao uvodno slovo na veličanstvenom skupu gdje je bilo prisutno i desetak akademika Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti koji su članovi HDZ-a, na čelu sa akademikom Željkom Reinerom koji je nedavno postao i vitez Svetoga groba Jeruzalemskoga, izravno potčinjen papi. Dok naša izvrsnost mladih ljudi Hrvatsku napušta, prepisivači se u Hrvatskoj bogate i vladaju. Ta je slika bila za povijesno pamćenje, slika kada akademici Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti, koju je osnovao Josip Juraj Strosmajer, plješću plagijatoru Milijanu koji nas vodi u „svijetlu budućnost“, a mlade i obrazovane u Irsku, Njemačku i Austriju. Zato bi odlazak Milijana Brkića sa svih funkcija bila produktivnija demografska mjera od onih obećanih, nikada realiziranih tisuću EUR-a po novorođenom djetetu.
I dok hrvatski akademici plješću plagijatoru, a plagijator kadikad i Saboru predsjeda, rijeke mladih napuštaju Hrvatsku, njih 200 tisuća zadnjih par godina. Mladi obrazovani odlaze u svijet napuštajući Kolindinu Rvatsku, plagijatori prave briljantne karijere uz pljesak, odobravanje i klicanje akademske zajednice, radeći u državnoj službi oni zgrću bogatstvo i za sebe i svoje unuke. Mnogi odlaze zbog njega, ali on mnoge i tjera iz njegove Rvatske.
„Ako je netko ugrožen, neka ode tamo gdje neće biti ugrožen“.
Pa se sada ti Hrvatu upitaj tko te i kuda vodi kada plagijator, prepisivač, bez posljedica moralnih i pravnih, istjeruje iz Hrvatske one koji su bolji, sposobniji, stručniji, ljepši i pametniji od njega samog.
Milijan Brkić von Solingen.
tacno
Dok naša izvrsnost mladih ljudi Hrvatsku napušta, prepisivači se u Hrvatskoj bogate i vladaju
Nema tome dugo, svega nekoliko dana, da je solingenski Muzej plagijata otvorio postupak nominacije za prestižnu titulu Plagiarius Aword. Milijan Brkić ni za živu glavu ne smije ni blizu Solingena. Taj grad je u Njemačkoj, pa se stoga „S“ čita kao „Z“, Zolingen, za našeg Milijana Brkića je crna točka i najopasnije mjesto na kugli zemaljskoj. I zato svi oni koji vole i ljube našu Domovinu Rvatsku moraju poduzeti sve kako Milijan Brkić ne bi slučajno otišao do Solingena. Budni i spremni moraju biti svi – i carinici i prijevoznici, kondukteri, milicajci i policajci, piloti i vozači, popi i željezničari, svi, baš svi moraju biti spremni. Jer, ako ga ugledaju u Solingenu, odvesti će ga i izložiti u Muzeju. Ne samo da će biti izložen, on će zauzeti centralno mjesto u Muzeju plagijata i biti na svim brošurama i katalozima Muzeja na prvoj stranici – Milijan Brkić von Solingen. A ako bi se slučajno vozili kolima prema tome mjestu tražeći muzej u želji da ga razgledate, uz autoban će svakih nekoliko kilometara biti postavljene table koje pružaju osnovne informacije – Milijan Brkić von Solingen još 10 km, pa malo kasnije – Milijan Brkić von Solingen još 5 km.
I što ćemo mi Hrvati tada? On Milijan je naša dika, naš ponos, naš visoki dužnosnik, mi Hrvati smo ga izabrali da nas predstavlja, a naši časni zastupnici ga postaviše za potpredsjednika Hrvatskog Sabora kao našeg uzornika. Da bude svijetao primjer našim mladim ljudima kako učiti, stvarati i raditi, kako uspjeti i napredovati u Hrvatskoj. Jer kada njega ne bi bilo, naša mladost bi izgubljena lutala kao muha bez glave, bez ideala, bez uzora. A on, naš potpredsjednik Sabora, iznad kojeg je samo predsjednik Sabora i Gospod Bog, je zato za Hrvatsku tako važan i ni slučajno se ne smije dogoditi da ode u Solingen. Eto, sada vidite zašto je taj njemački grad sa nešto više od 160 tisuća stanovnika na rijeci Wupper za našega Milijana tako nepoželjan. Pa u Solingenu je još 2007. godine otvoren Muzej plagijata. I ako muzejski radnici u Solingenu vide Milijana, oni će odmah s njim u Muzej. A u Muzeju plagijata, naš bi Milijan bio glavni „izložak“, kapitalac, trofejni muzejski eksponat. Milijan Brkić bi u Solingenu bio isto što i Apoksiomen u Malom Lošinju.
Svi plagijatori, kada su uhvaćeni na djelu da tuđe kradu stavljajući svoje ime pod rečenice i misli nekoga drugog, bivaju smjenjeni ili sami daju ostavke. Kao npr. Karl Theodor, ministar obrane Njemačke 2011. godine, ili Silvana Koh Merin koja je ostala bez doktorske titule, ili mađarski predsjednik Pal Schmitt kojemu je titule oduzelo mađarsko Sveučilište, i mnogi i mnogi drugi. Preživjeli su jedino Toma Nikolić u Srbiji i Milijan Brkić u Rvatskoj. Nema ne, njih dvojica ne daju ostavke tako lako. Eto moj Milijane zahvaljujući tebi isti smo kao i Srbija.
Milijan bi trebao znati da plagijat potječe od latinske riječi plagere, a to znači – oteti, prisvojiti tuđe, predstaviti javnosti tuđe djelo kao svoje. Pa kako si ti to kao veliki domoljub mogao napraviti i osramotiti svoj ljubljeni hrvatski narod i posramiti milu Domovinu Rvatsku? Jer ako si ti Milijane plagijator, a jesi, pa ako si na visokoj saborskoj funkciji te time primjer i uzor ovome narodu, a jesi, koliko si samo štete time svom rvatskom narodu napravio, a činiš je i dalje? Od plagijata industrijskog dizajna godišnje se štete procjenjuju na 300 milijardi EUR-a. Tu štetu materijalnu je lako izračunati. Lako ju je, ili bolje rečeno lakše nadoknaditi. Ali kolika je ova nematerijalna šteta, moralna, etička, demografska, koju našoj zajednici nanosi Milijan Brkić, to je vrlo teško izračunati, one su najčešće neprocjenjive, nenadoknadive i nepovratne.
Jedan od briljantnih uspjeha Milijanove plagijatorske karijere bilo je okupljanje akademske zajednice u okviru HDZ-a, kada je naš Milijan Brkić von Solingen održao uvodno slovo na veličanstvenom skupu gdje je bilo prisutno i desetak akademika Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti koji su članovi HDZ-a, na čelu sa akademikom Željkom Reinerom koji je nedavno postao i vitez Svetoga groba Jeruzalemskoga, izravno potčinjen papi. Dok naša izvrsnost mladih ljudi Hrvatsku napušta, prepisivači se u Hrvatskoj bogate i vladaju. Ta je slika bila za povijesno pamćenje, slika kada akademici Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti, koju je osnovao Josip Juraj Strosmajer, plješću plagijatoru Milijanu koji nas vodi u „svijetlu budućnost“, a mlade i obrazovane u Irsku, Njemačku i Austriju. Zato bi odlazak Milijana Brkića sa svih funkcija bila produktivnija demografska mjera od onih obećanih, nikada realiziranih tisuću EUR-a po novorođenom djetetu.
I dok hrvatski akademici plješću plagijatoru, a plagijator kadikad i Saboru predsjeda, rijeke mladih napuštaju Hrvatsku, njih 200 tisuća zadnjih par godina. Mladi obrazovani odlaze u svijet napuštajući Kolindinu Rvatsku, plagijatori prave briljantne karijere uz pljesak, odobravanje i klicanje akademske zajednice, radeći u državnoj službi oni zgrću bogatstvo i za sebe i svoje unuke. Mnogi odlaze zbog njega, ali on mnoge i tjera iz njegove Rvatske.
„Ako je netko ugrožen, neka ode tamo gdje neće biti ugrožen“.
Pa se sada ti Hrvatu upitaj tko te i kuda vodi kada plagijator, prepisivač, bez posljedica moralnih i pravnih, istjeruje iz Hrvatske one koji su bolji, sposobniji, stručniji, ljepši i pametniji od njega samog.
Milijan Brkić von Solingen.
tacno
