Prizori s otvaranja tog nekog supermarketa u Zadru slika su hrvatskog kolovoza 2020. Kolone ljudi, uglavnom sredovječnih i starijih muškaraca i žena, u zbijenom borbenom postroju, karakterističnom za red ispred blagajne, u oznojenim sintetičkim bluzicama, suknjicama i čakširima, u tom jednokratnom haundem autfitu, karakterističnom za izbezumljena i besadržajna istočnoeuropska društva, potpuno izgube razum kada prekarna trgovkinja nekakvim plastičnim nožem počinje da nasred dućana masakrira pečenu svinju. Grabe je šakama na papirnate tanjure i onda je tako prstima guraju u svoje ljudske gubice, nastojeći da prije toga smaknu s njih ono što im smeta: jednokratne kirurške maske, i one iz kućne izrade, što im ih šiju stare babe, u kojima im se već tjednima u povoljnom vlažnom biotopu, na agaru njihova daha, razvijaju najraznovrsnije mikrobiološke strukture, bakterije, bacili, virusi, kojima će sad ta sasvim nova podloga od svježe svinjske masti pogodovati da oko ljudskih usta stvore čudovišne infektivne civilizacije.

Dok se umašćenim prstima, koji, međutim, još uvijek vonjaju na dezinficijens, a polukremiranoj krmetini pružaju specifičan etilenski ton u okusu, prigodno goste, s maskama ispuštenim ispod brade, ti ljudi iz zadarskog supermarketa krše općeprihvaćena pravila i preporuke glavnog i operativnog stožera Civilne zaštite, prema kojima bi svakom građaninu, zaposlenom ili nezaposlenom, kako trgovcu tako i njegovom mušteriji, gubica u zatvorenom prostoru trebala biti prekrivena i zapušena kakvom krpom, privezanom elastičnom gumenom vrpcom, koja bi sprječavala razmjenu mikroorganizama s osobama s kojima rečena gubica bude dolazila u kontakt.

Svinjetina se, masna, augustovska, ili ako vam je tako draže kolovoška, koja se pekla na suncu Dalmacije i cvrčala na cvrčanju cvrčaka, ne može proždrijeti s krpom preko lica. Dobro su to znali organizatori zadarskog iventa, pa zašto su onda narodu ponudili nešto što će ne samo dovesti do kršenja svih poželjnih pravila ponašanja i jedva uspostavljenih hrvatskih kulturnih tradicija i običaja, nego što će predstavljati otvoreno ismijavanje tog naroda i njegovih vođa? Jer kako ćeš se našaliti s invalidom bez nogu: tako što ćeš mu pokloniti par cipela! Kako ćeš se našaliti s Hrvatima u vrijeme korone: tako što ćeš ih usred supermarketa častiti masnom cvrčećom svinjetinom!
Talijanskom trgovačkom lancu se, međutim, zbog ove svinjarije neće ništa dogoditi. Ama neće biti ni opomenuti, a da nije još onih nekoliko portala izvan kontrole vlasti, ne bi se za ovaj događaj ni znalo. Kao što se ne bi znalo ni za svadbu mezimice generala Fuzula, jednog od prvoboraca protiv korona virusa. Pravila postupanja s virusom, kao i pravila ponašanja u vrijeme epidemije, razlikuju se, naime, u skladu s onom notornom poslovicom koja nam kaže da volovima nije dopušteno ono što je dopušteno Jupiteru.

Lanac supermarketa naziva Eurospin – čuj Eurospin! – pod zaštitom je Jupitera, kao što su pod zaštitom Jupitera prije toga bili Fuzulovi svadbari, i kao što su pod zaštitom Jupitera masovne manifestacije s izraženim elementima socijalne bliskosti, poput proslave Oluje i Sinjske alke. I onda nitko ne želi primijetiti, jer domoljubno nije primjećivati nešto što je očigledno, da se dramatičan skok epidemije događa desetak dana nakon evokacije vojnoredarstvene akcije u Kninu, i pet-šest dana nakon što je, pred ugodno popunjenim tribinama, skupina muških konjanika, naoružana kopljima, naganjala Turke po prašnjavom trkalištu. Za ta dva dana, svojim smo očima ovo gledali na televiziji, gospoda su bila tako blizu gospodi da bi jedan drugom mogli onjušiti je li se objedovala svinjetina ili janjetina, a gospođe su bile tako bliske gospođama da su jedne drugima mogle onjušiti je li u paradajz salati bilo češnjaka ili je to, ipak, bila samo kapula, pa kako je onda moguće, pokušajte nam razložno objasniti, da se covid-19 prenosio u noćnom klubu na Viru – koji u stvarnosti ne postoji, nego je to bilo samo capakovanje Vrhovnog stožera, a nije se prenosio na domoljubnim manifestacijama, na crkvenim proštenjima i procesijama, ili na svinjožderju u Eurospinu?

Postoji mit, neobično iritantan, jer je vrlo očigledno neutemeljen u stvarnosti – a kakav će mit biti nego neutemeljen u stvarnosti? – da je do novog epidemijskog vala, za kojeg Hrvatska obara sve svoje rekorde, došlo jer se hrvatska mladež, zajedno s turistima, intenzivno tiskala, naguravala i trtila po dalmatinskim noćnim klubovima. Sve se informacije na takav način capakuju i formatiraju da stvar ima biti svakom očigledna. Premda se osobno grozim noćnih klubova, pogotovo u Dalmaciji, gotovo u jednakoj mjeri u kojoj se grozim svadbi i ljudskih šaka u masnome svinjskom tkivu, mnogo prije sam rad zgroziti se pred hajkom kao temeljnim protuepidemijskim sredstvom, kojim se već mjesecima služe ti ljudi. Kao što su na početku epidemije, kada se još vjerovalo da se oni ne bave politikom i ideologijom, nego se bave virusom, ozloglašavali onaj famozni čarter let za Tursku, kao što je tad Krunoslav Capak turiste s tog leta nazivao Turcima, nedvosmisleno igrajući na sentimente naše epske deseteračke publike, koja će nekoliko mjeseci kasnije probadati Turke kopljem kroz tijesni gvozdeni kolutić, tako danas taj Capak, zajedno s policajministrom Božinovićem, prstom upire u noćne klubove. Ali kada je riječ o procesijama i proštenjima u povodu Velike Gospe, tu se obojica krotko pozivaju na saopćenje Biskupske konferencije, otklanjajući od sebe i od svog stožera bilo kakvu pomisao o reguliranju ponašanja građana u ovoj vrsti njihova svakodnevnog života. Ovako onda to capakovanje izgleda: ti ljudi će vam određivati dokad smijete ostati u kafićima, oni će vam zabraniti rad noćnih klubova, oni će vam u svakom zatvorenom prostoru navući maske preko lica, ali kada je o crkvama riječ, kao i o onom što se događa oko crkava, za paganskih svečanosti u vrijeme kojih se u priručnim objektima krčka kotlovina i peče se još mrtvih, na kolac nabijenih svinja, tu capazi i božinovići zanijeme i eventualno se prekrste, uz par prigodnih molitvi.

U posljednjih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj stvorena je jedna krajnje uznemirujuća kultura. Nakon što su, iz epidemioloških razloga, ukinuti svi filmski festivali, zatvorena kazališta, ukinut cjelokupan kulturni život, elitne svadbe s nekoliko stotina uzvanika, crkvene i paracrkvene svečanosti, domoljubne i folklorne manifestacije i otvorenja trgovačkih centara postale su jedina dopuštena, državno potpomognuta i poželjna kulturna tradicija, koju će nadležni stožeri, pozivajući se na zdravstvene razloge, braniti svim sredstvima, kao najvišu vrijednost zajednice. 

jergovic