Netom nakon pobjede na izborima u srpnju novi/stari ministar financija Zdravko Marić je najavio novi krug porezne reforme koja bi dodatno pridonijela, kako standardna fraza glasi, “poreznom rasterećenju poduzetnika i građana”. Osnovne značajke novog kruga rasterećenja prvenstveno se tiču snižavanja dviju postojećih poreznih stopa na dohodak: s 36% na 30% za one iznad mjesečne porezne osnovice od 30.000 kuna i s 24% na 20% za one ispod tog iznosa. Uz porez na dohodak može se izdvojiti i snižavanje poreza na dobit s 12% na 10% za sve one koji ostvaruju godišnji prihod do 7,5 milijuna kuna. Ta granica je donedavno bila 3 milijuna kuna, a oni s većim prihodima podliježu stopi od 18%.

Prošlog je tjedna Vlada sa sjednice napokon uputila četiri zakonska prijedloga vezana za peti krug porezne reforme u saborsku proceduru. Time se otvorio i prostor za raspravu, pogotovo oko prijedloga vezanog uz porez na dohodak. Sasvim očekivano, najglasniji kritičari zakonskih prijedloga dolaze s ljevice. Premda je i SDP iznio svoje kritike, prvenstveno bivši ministar financija Boris Lalovac, obuhvatnije kritike i kontraprijedloge ponudili su Radnička fronta i platforma Možemo. Nažalost, učinili su to pojedinačno, a ne kao koalicija, iako im je stav u suštini isti, razlika je u kojoj poreznoj stopi i njihovoj visini. Zašto nije bilo zajedničkog istupa, ne znamo, samo nam se čini da razlike u “radikalnosti” nisu bile nepremostive. No, trenutno nas više zanimaju pojašnjenja i obrane prijedloga iz usta članove same Vlade.

Izdvojit ćemo istupe dvojice ministara. Krenimo s Tomislavom Ćorićem, ministrom gospodarstva i održivog razvoja. U gostovanju na Hrvatskoj radioteleviziji Ćorić je prvo ustvrdio da ih kritiziraju oni koji najmanje znaju, implicirajući valjda time ekonomsku naivnost svakoga tko u “ozbiljna pitanja” želi uvesti nekakve kriterije socijalne pravde. On pak barata terminom agregatne potražnje: porezno rasterećenje bi trebalo potaknuti rast potrošnje i investicija čime bi se potaknula ekonomija u 2021. godini. Sasvim legitimna pretpostavka i ekonomska oklada, ali koliko je održiva u pandemijskom kontekstu prilično je upitno, pogotovo s obzirom na proračunsku rupu koja zjapi. No, zadržimo se na Ćorićevu odgovoru na kritike da porezna reforma dodatno pridonosi regresivnosti hrvatske porezne strukture, odnosno većem poreznom opterećenju siromašnijih slojeva nego bogatijih.

A taj književno-matematički citat glasi: “U relativnim odnosima rasterećenje će biti veće za one skupine s nižim primanjima. Ako pričamo o osobama koje imaju iznimno visoke prihode to će značiti i veći apsolutni iznos, međutim kad govorimo o relativnim iznosima u Hrvatskoj imamo sustav indirektne progresije”. Drugim riječima, možda će oni bogatiji dobiti više novca, ali vi ste relativni pobjednici. Sjetite se toga svaki put kad dođete na blagajnu ili kad plaćate režije. I znajte da se to zove – indirektna progresija. Valja istaknuti da je Ćorić od premijera Andreja Plenkovića usvojio naviku izražavanja u poluoksimoronskim “stručnim” sintagmama koje su dovoljne elastične da im se stvarnost prilagodi kad god zatreba. Njegov pak kolega, Zdravko Marić, ipak malo trezvenije pristupa materiji i ne može izbjeći sve prepreke koje stvarnost postavlja pred fiskalne manevre.

Pored toga što tvrdi kao i ljetos da snižavanja poreznih stopa i uvođenja ili povećavanja nekih neoporezivih primitika ne mora nužno značiti i veće iznose plaća jer poslodavci mogu “korigirati” bruto plaću, Marić nam je ponudio i prilično jasnu ekonomsku i socijalnu sliku Hrvatske. Naime, i on je kao i kolega mu Ćorić nastojao braniti suludu tezu da se poreznom reformom zadržava progresivnost porezne strukture. Samo što se on nije zadržao na dovitljivim sintagmama već je uporište potražio u realnosti. A ta realnost kaže da kad se pribroje umirovljenici dvije trećine poreznih obveznika ne plaća uopće porez na dohodak. A znate zašto? Pa zato što neoporeziva porezna osnovica iznosi 4.000 kuna. Drugim riječima, sva sreća da nam dvije trećina stanovništva živi u bijedi pa možemo imati “progresivno oporezivanje”. To što te dvije trećine najveći dio primanja u relativnom smislu – evo sad malo relativnosti i na drugoj strani – izdvajaju na porez na dodanu vrijednost naprosto ne ulazi u računicu.

Na kraju, odgovara li vam više Marićev iskreni cinizam ili Ćorićev profesorski, prosudite sami. Možda ste realist pa vam više odgovara da imamo progresivni porezni sustav jer smo srećom siromašni, a možda ste skloniji retoričkom senzibilitetu pa vam ugodnije zvuče igre riječima. Pogledajte u novčanik ili bankovnu aplikaciju na mobitelu pa procijenite.

bilten