I liju  po selu Sunčeve zrake

Svjetlost usijano žutu

Na blatnjavu cestu,  napuštene kuće

I  puno lokvi na putu.

 

I svakoga dana tud'  starica prođe

Jedina duša u selu.

Polako hoda, uz pomoć štapa

da uzme vode na vrelu.

 

Al jednoga dana, starice nema

I već je morala proć',

A Sunce zalazi, spušta se tama,

 I već je noć.

 

I nema je sutra, ni idućih dana

I nema je po vodu.

Našli je najzad iz Udruge ljudi

Sklupčanu na podu.

 

U zadnje je vrijeme živjela sama

U selu gdje nikoga  nema?

Usnula jadna vječiti sanak

tiho, kao da drijema.

 

I nije pusto samo ovo selo,

Broje se stotine.

Krajevi nekad puni života,

Sada su mjesta tišine

 

I liju po danu Sunčeve zrake

Svjetlost usijano žutu,

Na pusta sela domovine naše

I nigdje nikog na putu.

________________________________________

* Objavljeni rezultati popisa stanovništva, i 180 sela bez i jednog stanovnika, potakli su autora da se "posluži" Cesarićem.