Nekoliko mjeseci pred lokalne izbore, kod dobrog dijela političara pojavila se Mirkofobija – strah od izlaska na izborno-politički megdan Mirku Duspari, aktualnom gradonačelniku Slavonskog Broda. Od SDP-a još uvijek ništa, kad će Đekna ne zna se, a HDZ je počeo bacati razne probne balone u javnost. Prvo je puštena glasina o Igoru Čižmeku kao kandidatu za gradonačelnika, a potom i o Draganu Jeliću. I dok je spomen Čižmeka kao člana HDZ-a uglavnom iznenadio većinu građana Slavonskog Broda, Jelićeva članska iskaznica nje nikoga iznenadila, ali je njegova eventualna kandidatura doista odjeknula u javnosti.
Predsjednici stranačkih gradskih organizacija za sada nisu uspjeli skupiti hrabrost i odmjeriti snage s njima omrznutim političkim protivnikom. To nikako nije znak povećanja tolerancije i unutarstranačke demokratizacije (jer do sada je vrijedilo gotovo nepisano pravilo da se predsjednici GO stranaka kandidiraju za mjesto gradonačelnika) već prije njihove kalkulantske prirode i ne vjerovanja u svoje vlastite mogućnosti. Da bi se u izravnoj izbornoj borbi pobijedilo jakog političkog protivnika, potrebno je iskoristit sve njegove slabosti i istaknuti svoje kvalitete. I tu dolazimo do glavnog problema. Svi potencijalni kandidati imaju iste mane među kojima je glavna nepostojanje suvislog i provedivog lokalnog gospodarskog programa, nezainteresiranost za isti ili totalna politička bezidejnost.Svi do jednog bi gradili i bazene i renovirali tržnicu, gradili luku Brod i razvijali industrijsku zonu. Samo, trenutno Mirko drži kasu, a ne oni.
I dok Duspara uglavnom ne skriva kako ga (lokalno) gospodarstvo ne zanima, kako ga ne razumije i kako drži da to nije njegov posao, to istovremeno paralizira i ostale jednako gospodarstveno indolentne potencijalne kandidate. Stoga je pravu malu buru izazvala najava kandidature Dragana Jelića, direktora CTR-a. Za razliku od Duspare, Jelić nije gospodarski analfabeta, iako je do sada vodio samo malu konzultantsku tvrtku, no u javnosti ima izgrađen imidž čovjeka vezanog uz gospodarstvo i koji poznaje gospodarstvo. Također, nije zanemarivo niti njegovo poznavanje EU projekata i fondova, mada nitko ozbiljan ne misli kako bi gradonačelnik trebao pisati te projekte. Bez obzira na to što su nekima manje, a nekima više upitne ovlasti i mogući utjecaj gradonačelnika na gospodarstvo, spominjanje Jelića podiglo je buku baš zbog toga što udara u najmekše Dusparino tkivo – nesnalaženje u vođenju smislene gospodarske politike.
Doduše, Jelićeva kandidatura baš ispred HDZ-a neće zavarati bilo koga tko iole temeljito promišlja lokalnu politiku, jer HDZ na nacionalnoj razini levitira, ovisno o predsjedniku stranke, od Kosor/Sanaderovog neoliberalističkog pristupa do Karamarkovog povratka feudalno podobničkom kapitalizmu. Koju god frakciju Jelić zastupao unutar HDZ-a, niti jedna nije ni blizu radikalnim mjerama, koje je potrebno provesti za ozdravljenje gospodarstva. Vjerovati kako će Jelić samostalno djelovati, bez snažnog utjecaja stranke i njenih čelnih ljudi, neozbiljna je utopija. Drugi mu je minus spomenuta tvrtka CTR, odnosno ne do kraja transparentna prodaja te tvrtke Županiji, uz zadržavanje direktorskog mjesta. Dodatni problem Jeliću će biti povezanost vrha HDZ-a s aferom Novogradnja i neuspješnim pokušajem preuzimanja gradskog zemljišta. Sada, kada je Dusparin protivnik vidljiv i dobro ocrtan, krenut će paljba iz svih oružja: gradonačelnik Spasitelj protiv uskrsnulih sila Zla. Bit će to još jedna politička poslastica.
Zašto se gospodarstvenik poput Ćosića nije odlučio za kandidaturu? Odgovor na to pitanje pokazuje njegovu političku mudrost, jer a) primjer Keruma nam pokazuje kako nije dovoljno biti tajkun da bi se uspješno vodio grad i b) gubitkom izbora Ćosić bi znatno oslabio svoju poziciju unutar stranke u kojoj trenutno obnaša i gradsku i županijsku čelnu poziciju. Puštajući ispred sebe Marušića kao kandidata za župana i Jelića kao kandidata za gradonačelnika, on u znatno komotnijoj poziciji nositelja liste mirno može pratiti izborne rezultate i kao opravdanje za eventualne neuspjehe uvijek navesti katastrofalan rejting predsjednika i stranke na nacionalnoj razini.
Šahovskim rječnikom, Jeliću je dodijeljena uloga skakača ne bi li iznenadnim manevrima uneredio obranu protivnika. Eventualni neuspjeh, na žalost, neće spasiti Jelića koji će završiti kao politički Pedro. Eventualni uspjeh, od njega će načiniti marionetu odnosno "gradonačelnika na daljinski".
from sb underground
