Kada već nije izgovorio rečenicu 'Tako mi Bog pomogao' pri polaganju svečane prisege za preuzimanje dužnosti predsjednika Republike Hrvatske, Miroslav Škoro istom je rečenicom započeo kampanju za drugi krug gradonačelničkih izbora u Zagrebu. Ušavši u fotofinišu prebrojavanja glasova u doigravanje s pobjednikom prvog kruga Tomislavom Tomaševićem, Škoro je Tomaševićevu političku platformu Možemo! proglasio 'ekstremno lijevom', a na sebe preuzeo gotovo križarski zadatak zaustavljanja 'toga' u drugom krugu. Iako u političkoj areni počesto djeluje kao da i dalje nastupa u humorističnom šouu 'Večernja škola', čelnik Domovinskog pokreta u trenutku ulaska u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba odjednom je podsjetio na najdramatičnije trenutke televizijske serije 'Igra prijestolja'. Još je samo nedostajalo da odnekud isuče mač te da iz pozadine doleti zmaj i počne rigati vatru. Naravno, u pravcu Možemo!.
I dok su Tomislav Tomašević te kolegice i kolege iz pobjedničke platforme na zagrebačkim izborima već počeli nabavljati vatrogasne uređaje, nekoga je Škorin (ne)očekivani plasman u drugi krug poprilično izvjesnih izbora u glavnom gradu Hrvatske ipak mogao zabrinuti. To je predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković jer je za Miroslava Škoru i njegov Domovinski pokret još prošle godine namijenio sanitarni kordon. Ukratko, Škorin je Pokret valjda posljednja opcija s kojom bi Plenković na čelu HDZ-a htio koalirati. Nakon parlamentarnih izbora u srpnju 2020. na takvo što nije trebao ni pomišljati jer je HDZ s lakoćom osigurao tijesnu, ali čvrstu parlamentarnu većinu. Domovinski pokret ni s respektabilnih šesnaest saborskih mandata kao trećeplasirana opcija na još uvijek aktualnim izborima za Hrvatski sabor nije se uspio ni približiti situaciji u kojoj će biti potreban HDZ-u za sastavljanje nove Vlade. U međuvremenu se saborski klub Škorine opcije počeo osipati te Plenković više nije ni imao potrebu isticati postavljanje sanitarnog kordona prema Domovinskom pokretu.
Rezultati lokalnih izbora u najmanju ruku mogli bi promijeniti odnos vladajuće stranke prema stranci koja bi uz nju željela biti vladajućom. Ako je sam Andrej Plenković sa svojim najbližim suradnicima i dalje žestoko protiv suradnje s Miroslavom Škorom, neki u HDZ-u imaju drukčije mišljenje te pritom nisu na margini utjecaja. Naprotiv. Potpredsjednik stranke Ivan Anušić s gotovo 62 posto osvojenih glasova na izborima za župana Osječko-baranjske županije jedan je od najuvjerljivijih pobjednika na ovogodišnjim izborima. I – prvi koji je podržao Miroslava Škoru u drugom krugu gradonačelničkih izbora u Zagrebu premda je svoju podršku kasnije relativizirao. No prvo se pamti. Jer je vjerojatno iskreno.
Anušić je odmah istaknuo svjetonazorsku bliskost s čelnikom Domovinskog pokreta te njemu zasigurno ne bi pala na pamet sintagma o sanitarnom kordonu prema Miroslavu Škori. Iz više razloga. Sanitarni se kordon, osim u smislu zdravstvenoga zapornog pojasa u cilju sprječavanja širenja bolesti, koristi i u politici. S jedne strane to je naziv za zemlje koje služe kao tampon-zone prema projiciranom protivniku kakvim je na Zapadu nakon Prvoga svjetskog rata smatran Sovjetski Savez, a s druge za političke stranke radikalnih usmjerenja s kojima umjerene stranke ni na koji način ne žele koalirati, čak ni onda kada bi im njihova podrška bila nužna u formiranju parlamentarne većine. Je li baš tako?
Kako će glasati Škorini birači?
U ovom trenutku HDZ nema potrebe razmišljati o bilo kakvoj drukčijoj konfiguraciji vladajuće većine, a kamoli o onoj u kojoj bi bio Domovinski pokret. Plenković više nema potrebe ni za 'žetončićima' iz ere pokojnoga zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića jer u aktualnom političkom mehanizmu ima dovoljno svojih pouzdanih 'kotačića', od liberala iz više minijaturnih političkih stranaka do SDSS-a Milorada Pupovca. Međutim stvari na lokalnoj i regionalnoj razini različite su u odnosu na onu nacionalnu. Hoće li se i u svim županijama, gradovima i općinama u kojima će HDZ-ova većina ovisiti o pokojoj ruci Domovinskog pokreta također primjenjivati strategija sanitarnog kordona ili će se odluke na lokalnoj i regionalnoj razini prepuštati posebnostima pojedinih sredina?
Što se tiče Grada Zagreba, generički je HDZ, dakako, neusporedivo bliži Miroslavu Škori, a koji je uostalom svojedobno bio u HDZ-u te njegov kandidat za gradonačelnika Osijeka, negoli Tomislavu Tomaševiću. No Plenkovićev HDZ kao zasad najmanje desničarski destilat izvornoga političkog proizvoda prije će izabrati ekvidistancu prema sučeljavanju prvih imena platforme Možemo! i Domovinskog pokreta nego se odlučiti za ono logično. To će umjesto vodstva HDZ-a na predstojećim izborima u Zagrebu, ali i drugdje, učiniti birači stranke. Kako pak mogu glasati Škorini birači?
Oni će na izborima za osječkog gradonačelnika, jasno, podržati Berislava Mlinarevića u srazu s HDZ-ovim Ivanom Radićem, sadržajem Anušićevim i Karamarkovim, a ne Plenkovićevim tipom kadra. Baš kao i Ivana Penavu u Vukovaru, kojemu se suprotstavlja HDZ-ov Nikola Mažar. S druge strane, u drugom krugu izbora za župana Šibensko-kninske županije bez dvojbe bi mogli glasati za neovisnog Marka Jelića, sadašnjeg gradonačelnika Knina, koji je već u prvom krugu nadmašio dugogodišnjeg župana iz redova HDZ-a Gorana Pauka. Napokon, birači Domovinskog pokreta lako bi mogli odlučiti o tome hoće li župan Bjelovarsko-bilogorske županije i dalje biti Damir Bajs ili HDZ-ov protukandidat Marko Marušić. Kako je Domovinski pokret na lokalnim izborima ostvario tek solidne rezultate, ulazak Miroslava Škore u drugi krug ključnih gradonačelničkih izbora u zemlji sam je po sebi vrijedan (samo)isticanja.
Koliko god se u HDZ-u trudili naglašavati da je stranka i ove godine na lokalnim izborima pobijedila u najvećem broju općina, gradova i županija, čije je multipliciranje ionako osmišljeno za stranački nadzor terena i zapošljavanje, u usporedbi s vlastitim rezultatima na lokalnim izborima 2017. Andrej Plenković nema razloga za trijumfalizam. Dapače. Na izborima za dvadeset županijskih skupština te za Skupštinu Grada Zagreba, koji ima status županije, HDZ je s različitim koalicijskim partnerima prije četiri godine osvojio 535.952 glasa birača, a ove 482.881 glas. To je 53.071 glas manje ili gotovo 10 posto. SDP je potonuo trostruko više, ali je HDZ izgubio glasove na svojim desnim bokovima jer se na njima osim Mosta sada pojavio Domovinski pokret te niz opcija predvođenih bivšim HDZ-ovcima, od Like do Srijema. HDZ ne ugrožavaju ni dezorijentirani SDP, ni utjecajem još uvijek ograničeni Možemo!. Čine to kapilarno Domovinski pokret, Most i svjetonazorski srodne opcije čiju sinergiju HDZ nikako ne bi smio zanemariti. Ne zbog toga što bi mu mogli preuzeti primat na u Hrvatskoj veoma širokom polju desnog centra i desnice, nego što bi se strategija sanitarnog kordona uskoro mogla pokazati neodrživom. Ili su Andrej Plenković i njegova vizija HDZ-a skloni koalirati s Možemo!, onako kako to čine ili će činiti Plenkovićevi demokršćanski uzori u Beču i Berlinu?
Za koga će u Zagrebu glasati Plenković
Srećom za HDZ i njegova prvog čovjeka, u Hrvatskoj slijedi tri godine izbornog nemrsa. Stranka je osvojila parlamentarne izbore u za nju optimalnom trenutku, a glavna oporbena stranka u Zagrebu našla se u nemogućoj situaciji jer će u koaliciji s platformom Možemo! izgubiti i bude li nova vlast uspješna (birači će uspjehe pripisati Tomislavu Tomaševiću, a ne SDP-u) i bude li neuspješna (za neuspjeh će odgovarati i SDP). Zato je na zagrebačkim izborima uz pobjednike najviše profitirao Miroslav Škoro osobno pobijedivši sve svoje izazivače na desnom centru i desnici, uključujući Plenkovićeva odabranika Davora Filipovića. On jest osvojio viši postotak od HDZ-ovih kandidata Drage Prgometa 2017. i Margarete Mađerić 2013., ali ne i od Jasena Mesića 2009. Usto, HDZ-ova je lista na aktualnim izborima za zagrebačku gradsku Skupštinu dobila manji broj glasova negoli 2017. (36.232 ili 11,30% u odnosu na 38.684 ili 11,96%). Zbog svega toga Miroslav Škoro i djeluje kao iz 'Igara prijestolja' računajući da će kad-tad postati HDZ-ov 'Trebamo'. Stoga je ključno pitanje za koga će u Zagrebu glasati Andrej Plenković na novi-stari Dan državnosti…