Mitingaški zec

Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju, kaže mudar pouk, a znâ dodati i onu o bumerangu koji se vraća posred čela. Doduše, europejski skockani Andrej Plenković, preuzimajući HDZ potkraj 2016., nije baš s vragom tikve sadio - više ga je tolerirao, sebi zdesna, naivno uvjeren kako je dovoljno snažan i umije Nečastivog držati za rogove - no, vukovarskih nešto manje od deset tisuća prosvjednika 13. listopada, navodno protiv "nesankcioniranja srpskih ratnih zločina/ca nad hrvatskim braniteljima i civilima", nemilice mu je survao te vražje tikve na glavu.

Najdrastičnije dosad, u već viđenom stilu Miloševićevih "događanja naroda", "jogurt revolucije" i "mitinga istine" otprije 30 i kusur godina. Na skupu, gdje nije manjkalo šahovnica s ustaškom inačicom šahovnice ni "crnaca" sa zabranjenom (osim - sic transit! - u "svečanim prilikama") krilaticom "Za dom spremni", osvetničkog protusrpskog naboja koji ne ide u prilog međuetničkoj snošljivosti i suživotu Hrvata i Srba, prijeteće su zvučale poruke nezadovoljstva "ovakvom državom", "ovakvom pomirdbom" i "ovakvom abolicijom srpskih ratnih zločinaca".

Dvojica glavnih operativaca "mirnog/dostojanstvenog prosvjeda cijele Hrvatske" u Vukovaru, gradonačelnik Ivan Penava i njegov savjetnik za branitelje Tomislav Josić, poznati iz "prosvjednih/braniteljskih" događaja prvenstveno u gradu do dolaska HDZ-a na vlast i u Vukovaru i u državi, trsili su se svako malo opetovati u novinarske mikrofone i tv-kamere, ali i s govornice na "mitingu istine", da "ovo nije prosvjed protiv premijera Andreja Plenkovića i aktualne vlade, jer oni ne mogu biti krivi za 27 godina neprocesuiranja srpskih ratnih zločina/ca". Istina. A protiv koga jest i kome drugom mogu biti upućene poruke da država ne valja, ako ne trenutnoj vlasti?

U trenutku kad se radikalna tzv. desnica, uključivo dio samog HDZ-a, Katoličku crkvu i desetak manje-više "doživotnih" vođa braniteljskih/stradalničkih udruga upitna upliva u toj populaciji, upinje postati jezičac na vagi političkog mainstreama, pa kad se vidi kakvi su se autsajderi u subotu odazvali također političkom autsajderu Penavi, jasno je da ne može biti kruha od te farsične manipulacije, sada isključivo hrvatskim ratnim žrtvama.

Bilo bi da je Penava - nećemo sad o mogućim skribomanima iz sjene, koji sastavljaju uvijek iste srcedrapateljne fraze, a govornici ih jedva znaju suvislo pročitati - dakle, da je vukovarski gradonačelnik doveo u DORH ili makar u lokalnu policijsku postaju sve te subotnje govornike/svjedoke s glavnoga gradskog trga, gdje bi izdiktirali imena i prezimena srpskih ubojica, silovatelja, pljačkaša, palikuća, etc., koji "slobodno šetaju ulicama Vukovara i smiju nam se u lice". I, dakako, podastrijeli vjerodostojne dokaze za to da je netko ratni zločinac, izvršitelj ili nalogodavac. Ovako...

Ne mogu svi Srbi biti krivi za zločine nekih svojih sunarodnjaka, kao ni svi Hrvati za ista nedjela svojih patoloških slučajeva. Od ustaških krvnika 1941.-1945. do ratnih i zločinaca protiv čovječnosti 1991.-1995. Niti drži vodu aluzija nekih govornika s vukovarskog "događanja naroda" kako Hrvati nisu mogli počiniti zločine, jer su se borili u obrambenom ratu. Svojedobno su mediji i stručna javnost ismijali tu tvrdnju tada predsjednika Vrhovnog suda RH Milana Vukovića. Haaško sudište i hrvatsko sudstvo pravosuđe - domaće pak nevoljko, blago, krajnje selektivno i s naglašenim osjećajem grizodušja glede i u svezi "naših" (Branimir Glavaš, Mirko Norac, Tomislav Merčep, Mihajlo Hrastov, etc) - privelo je pravdi neke od odgovornih.

U Vukovaru se mogla čuti aluzija o njihovoj nedužnosti budući da RH "sudi hrvatskim herojima, a abolira srpske ratne zločince, zapošljava ih čak u policiji, ministarstvima, lokalnoj samoupravi i inim strukturama vlasti". Nabrojen je iksti primjer "ratnih zločina protiv hrvatskih branitelja i civila za koje još nitko nije odgovarao". A je li ih tko prijavio i o tome podastro neupitne dokaze, ne rekla-kazala difamacije možda sasvim nedužnih ljudi? Izvan je zdrave pameti da nacionalno sudstvo - zašto, zbog kojeg razumnog razloga? - ne bi sankcioniralo dokazanog/e počinitelja/e ratnog zločina, ako je uredno prijavljen i prijava upotpunjena svjedocima, materijalnim dokazima, etc.

Bivša ministrica pravosuđa u HDZ-ovoj vladi i Tuđmanova predstavnica/sudionica procesa tzv. mirne reintegracije istočne Hrvatske i Podunavlja Vesna Škare-Ožbolt, medijski izvučena iz političkog naftalina radi komentiranja abolicijskih paragrafa te (ne)procesuiranja ratnih i zločina protiv čovječnosti svih zaraćenih strana, u jednoj se HRT-ovoj emisiji nije odbacila tvrdnju sugovornika da je "blaži pristup hrvatske vlasti i pravosuđa srpskoj krivnji" uvjetovao EU radi što bržeg pomirenja na Balkanu.

Državni vrh RH, tada na čelu s Franjom Tuđmanom, udovoljio je Uniji "radi viših ciljeva". I sad će Penava i Josić, ispod same Tuđmanove biste karakteristično mrka pogleda, tražiti krivce u institucijama države za koju tvrde da ne valja? Izvan HDZ-a, pozivajući se na autoritarnog idola kojem se nekritički klanjaju, a istodobno negiraju njegov projekt pomirenja Hrvata i Srba i ne mareći što (ne)posredno anatemiziraju i sve Vukovarce srpske manjine koji nemaju veze s ratnim zločinima.

Politikantska manipulacija u Vukovaru ratnim i zločinima protiv čovječnosti ne samo što neće postići učinak koji prosvjednici ne zazivaju/priželjkuju od prozvanih državnih institucija, nego ultimativno zahtijevaju - pa prijete svojevrsnom inventurom učinjenog u prosincu 2019. (Josić: "U Vukovaru ili gdje ocijenimo potrebnim") - već će malo sutra pridonijeti boljem sutra i u Vukovaru i drugdje u zemlji.

Ratna retorika dijeli grad. Vukovarski gradonačelnik šalje pozive na svoj "miting istine" zajedno s komunalnim računima: "bez obzira na nacionalnu pripadnost". Zašto vukovarski Srbi, koji nemaju nikakve veze sa zločinima, nisu bili na skupu zajedno sa Stevom Culejem (HDZ-ov saborski zastupnik), Darkom Milinovićem (izbačeni hadezeovac), Ljubom Česićem-Rojsom (koji priznaje samo zapovijedi Franje Tuđmana i Gojka Šuška, sic transit), Željkom Markić, Željkom Glasnovićem, Brunom Esih, Zlatkom Hasanbegovićem, Hrvojem Zekanovićem, Mirom Buljem, Đurom Glogoškim i takvima? Koji stoje iza Penave i Josića, a glumataju kako nemaju ama baš ništa protiv Plenkovića i vlade.

Da pljuju na njih? Da ih nazivaju srbočetnicima, ubojicama, petom kolonom? To su dva svijeta. Na vukovarskom skupu, makar radi kakve-takve ravnoteže, pravde ili samo poštenja - upijenog obiteljskim odgojem ili katoličkom vjerom, pretenciozno i netočno izjednačenom s hrvatstvom - nije bilo spomena o jezivim hrvatskim ratnim zločinima nad srpskim vojnicima i civilima. Recimo, tko je uoči sukoba u Vukovaru minirao srpske kafiće, trgovine, kuće..., tko je odgovoran za tajanstvene nestanke i ubijanja viđenijih/bogatijih Vukovaraca srpske nacionalnosti, za policijska uhićenja i maltretiranja, etc.?

Tih je olovnih mjeseci 1990., poslije prvih višestranačkih izbora i raspirivanja protusrpske/protujugoslavenske histerije, HDZ-ov kandidat Tomislav Merčep bio sekretar narodne obrane i šerif lokalne policije u čijim su se podrumima, postoje svjedočanstva - kao u garažama osječkog stožera Branimira Glavaša, etc. - događala zvjerstva nad srpskim uhićenicima. Za koja, eto, već 28 godina - još nitko nije odgovarao. Je li poslije pada Vukovara bilo osvete i zbog tih zločina? Bilo je.

Tomislav Merčep, junak Domovinskog rata za subotnje Penavine mitingaše (glupo je pitanje tko im je platio dolazak u Vukovar; iz čijeg je džepa uzeta kuna za logistiku i organizaciju "mitinga istine") trenutno odrađuje sedmogodišnji rok u kaznionici poluotvorenog tipa u Popovači-Lipovici. Ali sramotno mali, uzveši u obzir sasvim druge, još strašnije ratne zločina, uglavnom u privatnim konc-logorima za Srbe, mučilištima i stratištima u današnjoj Osnovnoj školi Grigora Viteza u Pakračkoj Poljani te obližnjem Marinom Selu.

Zahvaljujući braniteljskom ministru Tomi Medvedu i zdravstvenom Milanu Kujundžiću, obojici iz HDZ-a, Merčep fasuje po mjesec i pol usred ljeta ladanjski tretman u Stubičkim Toplicama. Zaslužio, osuđeni ratni zločinac. Čak se na Wikipediji dade pročitati da je sekretar narodne obrane Merčep u Vukovaru "u vrijeme prvih predratnih napetosti veoma aktivan - organizira seoske straže i nabavlja oružje, smijenio je sve direktore tvornica, preuzeo je radijsku postaju i postao praktički prvim čovjekom policije. Nakon glasina o specifičnim ispitivanjima u podrumima Policijske uprave i tajanstvenim nestancima ljudi (usavršenim metodama u Pakračkoj Poljani, Marinom Selu te paviljonu 22 i kontejneru na Zagrebačkom velesajmu, op. a.), sredinom kolovoza uhićuje ga skupina njegovih ljudi, ali je uskoro pušten i s obitelji odlazi u Zagreb, tjedan dana prije početka velikosrpskog napada na Vukovar". Nitko za te zločine nije odgovarao, a prošla gotovo tri desetljeća.

Tek Merčepovim dolaskom u Zagreb i visokom pozicijom u MUP-u počinje sudnji dan za Srbe: od mučkog ubojstva obitelji mesara Mihajla Zeca u prosincu 1991. i osobito okrutne egzekucije njegove kćeri, 12-godišnje Aleksandre Zec na Sljemenu, zajedno s majkom, Hrvaticom, do noćnih upada u srpske stanove, pljačke, torture cijelih obitelji, bezrazložnih uhićenja i odvođenja u nepoznato. Nitko nije odgovarao za ubojstvo obitelji Zec, iako su ubojice priznali svoj zločin i detaljno ga opisali.

"Ti će nam momci možda još trebati", navodno je kazao predsjednik Tuđman, koji je kasnije merćepovca iz Vukovara Sinišu Rimca odlikovao "za zasluge" (sic transit). Koje crne zasluge!? Mediji su povezivali s tim zločinom tadašnjeg državnog tužitelja Vladimira Šeksa, koji se pak vadio time kako se ostavio te dužnosti nekih dva i pol mjeseca ranije. Nitko nije odgovarao ni za Paviljon 22 i kontejner, iako institucije koje (ne) rade svoj posao znaju (ili iz medija mogu saznati) imena ne samo nalogodavaca nego i izvršitelja te cijeli logistički lanac zlikovaca s Velesajma i zloglasnog kafića u Sigetu.

Nitko nije odgovarao krvoločno ubojstvo šestero srpskih civila pozne dobi u zaseoku Gruborima blizu Knina, samo dan prije prolaska tzv. Vlaka slobode s predsjednikom Franjom Tuđmanom, desnom mu rukom Gojkom Šuškom i državnim vrhom. Čak ni zapovjednik policijskih specijalaca koji su počinili taj zločin, Mladen Markač, niti zamjenik mu Željko Sačić, nisu vidjeli iz vlaka kako se diže dim iz zapaljenih kuća u Gruborima, gdje su ležala izmasakrirana tijela srpskih civila.

Nitko nije odgovarao ni za mučko ubojstvo srpskih civila u selu Varivodama, za ratne zločine u VRA Bljesku (napad na kolonu srpskih civila na cesti Bijela Stijena - Stara Gradiška u kojoj je, istina, bilo i potučene paravojske) i VRA Oluji. Procesuiranje ratnog zločina na Koranskom mostu na ulazu u Karlovac, gdje je Mihajlo Hrastov ubio 13 nenaoružanih srpskih zarobljenika, tzv. teritorijalaca, bio je 20-godišnja pravosudna farsa, smiješnog ishoda koji potvrđuje uvjerenje kako "naša" i "njihova" žrtva nisu isto. "Naša" jest žrtva i treba ju osvetiti najtežim sankcijama, a "njihova" se može komotno i - bagatelizirati?

Jer, "Hrvati ne mogu počiniti zločin u obrambenom ratu"!? Emisija Točka na tjedan televizije N1 Hrvatska ugostila je dan poslije "događanja naroda" u Vukovaru SDSS- ovog saborskog zastupnika i Plenkovićevog koalicijskog partnera Milorada Pupovca, najveći balvan u očima radikalne desnice i ucrnjenog dijela mitingaša zato što je s dvojicom manjinskih Srba jezičac na vagi vladine stabilnosti.

I kao takav, srbofobima stalna vreća i za verbalno i za fizičko udaranje, vrijeđanje, negiranje, progon... Neće valjda biti da je samo hrvatski fenomen da sveučilišnog profesora, Srbina koji bolje vlada hrvatskim jezikom i od mnogih akademskih Hrvata, najviše napadaju upravo oponenti krajnje deficitairnog znanja/izobrazbe i kućnog odgoja, ostrašćeni i ljutiti "domoljubi" koji o domoljublju nemaju pojma. Ruka na srcu i krunica oko vrata nisu domoljublje, patološka mržnja prema bilo komu još manje.

"Nitko ne može biti ne potresen obnavljanjem sjećanja na to kako su ljudi stradavali u Vukovaru, pogotovo ne ja koji sam slušao ta svjedočanstva kao i svjedočanstva srpskog naroda koja su slična", kazao je Pupovac.

"Ipak, pojedine poruke koje ljudi šalju, koristeći ta stradanja, mogu izazvati zabrinutost. Kažnjavanje ratnih zločina nad Hrvatima i Srbima ne smije biti predmet političkih manipulacija i urušavanja mirne reintegracije. Ne smije si netko uzimati pravo određivati tko će biti državni odvjetnik i kakva će biti vrsta političkih odnosa u zemlji. Kad su neki prije par godina govorili da treba otvoriti novu Oluju na istoku, a sada govore da ne može biti suživota, to je vrlo zabrinjavajuće. Ne možete nekog prozivati zločincem, a tražiti od njega da govori kako bi se zadovoljila pravda... Mi bismo voljeli da ljudi govore što se dogodilo sa Srbima u gradovima, u Bljeski i Oluji. To se ne može raditi silom, nego to rade institucije. Ljudi većinom i ne znaju što se radilo, ali znaju institucije. Znaju to institucije u Srbiji i s njima treba ostvariti suradnju, a ovo jučer (Penavino 'događanje naroda', op. a.) nije bio poziv na suradnju. Svatko tko nešto zna o ratnim zločinima, treba te informacije podijeliti s nadležnim institucijama, ne samo Srbi."

Prema svjedočenju uglednog pakračkog Srbina Đorđa Gunjevića, ratnog pomoćnika vladinog povjerenika za Pakrac Vlade Delača, mještani Pakračke Poljane znaju za zlodjela merčepovaca u svomu mjestu nad masovno uhićivanim i strašnije nego inkvizicijski "obrađivanim" Srbima, znaju poimence i vidjeli su ljude koji su to činili, ali šute i dan-danas. Zašto?

Iz potpuno istih razloga kao i Srbi koji nešto znaju o teroru nad Hrvatima. Koga se boje? Ni jedan neće pošteno priznati, jer je svjestan da ga, kao i članove obitelji, institucije koje (ne) rade svoj posao neće zaštititi od sasvim izvjesne prijetnje da ih pojede mrak. Ili postanu nacionalni izopćenici. Rečenog je Gunjevića dao uhititi Merčep, gospodar života i smrti na širem pakračkom području. Đorđe Gunjavić je s još nekim Srbima branio Pakrac od napada pobunjenih sunarodnjaka, u ime hrvatske vlade pregovarao s pobunjenicima i riskirao glavu, u dogovoru s tada ministrom Andrijom Hebrangom održavao pod granatama i rafalima medicinsku službu u Općoj bolnici te u najkritičnijim trenucima obrane organizirao poznatu akciju spašavanja preko rijeke Pakre tristotinjak psihijatrijskih bolesnika...

Ništa nije vrijedilo, bio je Srbin i  "divljač" za odstrel, maltretiran i mučen u konc-logoru u Pakračkoj Poljani, opljačkan, ponižavan... Prvi susjedi Hrvati, znanci i prijatelji, hrvatski "domoljubi" - poslije odreda "ugledni" Pakračani u piramidi lokalne/regionalne vlasti, obogaćeni u ratu - kojima je objavio imena u dnevničko-memoarskoj knjizi prepunoj preslika originalnih dokumenata Evakuiran u Pakračku Poljanu (Docimenta - Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb 2010., nagrađena kao najbolje publicističko djelo te godine u RH) spalili su mu kuću i sve u njoj što nije bilo vrijedno za otuđiti.

Glavu mu je iz Merčepovog kazamata izvukla Hebrangova intervencija. Nikog nije tužio za nanesenu nepravdu, i još nitko nije odgovarao. Neki "ugledni" Pakračani, od male noge praktični katolici, imaju se doživotno stjdjeti za svoju nečasnu ulogu glede i u svezi lojalnih srpskih susjeda u Domovinskom ratu.

Naravno da o toj dimenziji ratnih i zločina protiv čovječnosti nije bilo ni primisli, kamoli javne riječi na vukovarskom "mitingu istine". I dok je tako, a bit će još dugo jer se neke nečiste savjesti, smrtni grijesi i tuđa nedužna krv na vlastitim rukama ničim ne daju oprati. Nije zlo samo na jednoj strani. Nije istina da su jedni samo anđeli, a drugi samo sotone. Što ne znači da se krivnja dâ izjednačiti. Zločinac je zločinac ma koje nacije i vjere bio.

Na pitanje voditeljice Točke na tjedan Anke Bilić-Keserović o tome je li moguće da, kako se već godinama opetuje, pa i sada u Vukovaru, da srpski ratni zločinci "slobodno šeću Vukovarom", Milorad Pupovac je odgovorio: "Kako šeću ljudi za koje Srbi u Vukovaru govore da su odgovorni za smrt njihovih očeva i muževa prije početka sukoba. To institucije trebaju odraditi. Protiv Srba je na tom području podignuto 6000 optužnica. Koliko je obitelji bilo obuhvaaćeno, koliko je presuđeno? I onda govore da je za Oluju osuđeno 2380 ljudi, ma kojih 2380, za što su osuđeni? Dvije optužnice i jedna presuda. Tko je odgovoran za Bljesak? Nitko. Što bismo trebali, organizirati prosvjede, štrajkati glađu, stvarati nemir u zemlji? Ne. Pozvat ćemo institucije , valjda će jednoga dana netko reći. Ako neće današnja pravda, hoće neka historijska pravda".

Državni vrh je ignorirao Penavin "miting istine", čak ni HDZ-ovi radikalni tzv. desni tvrdolinijaši nisu došli u Vukovar. Premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović imali su preča posla od prosvjeda protiv samih sebe, a prosvjedovati protiv lanjskog snijega - vladara i institucija u prošlih 27 godina - besmisleno je. I smiješno.

A kako će šef HDZ-a penalizirati politikantsku egzibiciju vukovarskog gradonačelnika i redikuloznog Steve Culeja, ostaje pod onom enigmom "vidjet ćemo". Zanimljivo je tek da je nedavno u Hrvatskom saboru desna radikalistica Bruna Esih zaprijetila premijeru "noževima u leđa", dakle skorim padom s vlasti "u blato" i valjda dolaskom 'svojih' na državni vrh, a saborski zastupnik marginalnog Hrasta Hrvoje Zekanović to je isto, ali drugim riječima, poručio iz Vukovara.

Plenković i njegova vlada, kaže, već bi trebali biti u paničnom strahu od hude sudbine na sljedećim izborima. Ma kada bili, redovni ili prijevremeni. Spava li u tom grmu i mitingaški zec?