Uopće nije važno to što hrvatski žitelji „uživaju“ životni standard tek neku dlaku viši od rumunjskoga, najvišu inflaciju u Uniji, trokirajuće gospodarstvo, nekontrolirani rast cijena, suludu svađu lidera i totalni nered u političkom oktogonu!?
Brus. Vraga je CRO premijeru Andreju Plenkoviću s ministarskom svitom proradila savjest – nije je bilo kad je trebalo, kada je zagrmjelo sa Zapada – pa se logikom vidjela žaba da se konje potkiva pa i ona digla nogu latio ispeglati tzv. vladine mjere za „održati standard naših građana u ovima teškim okolnostima ekonomske i energetske krize“. Odvukavši Bijednu Našu na proturusku tzv. sankcijsku, pravu stranu povijesti pravovjernom službom ama baš svim, pa i najnebuloznijim, za tzv. obične/male ljude najpogubnijim hirovima SAD/EU/NATO-ovog nesposobnog činovništva, preuzeo je suodgovornost za sve zlo što je s te tzv. prave strane povijesti bujično provalilo na životni standard, mir i sigurnost nešto manje od 3,9 milijuna još neiseljenih hrvatskih žitelja. Mahom sirotinje, je li, u slijepom crijevu Unije, kojoj je sirotinji od tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene ostala samo zastava, grb i himna podboltani nejvjerojatnom količinom izmišljene nacionalne mitologije i „domoljubno-vjerskih“ prenemaganja u čemu opet prednjače CRO premijer Plenković s ministarskom svitom, obnoć stasala profitersko-milijunaška kasta i režimski mediji.
Penziće se čak niti ne spominje, a gotovo svaki drugi životari, dakako, uz pomoć obiteljskih uzdanica na mjesečnih između 270 i 400 euraPa onda, tim ili bilo kojim redom, tzv. vladine mjere za „održati standard naših građana u ovima teškim okolnostima ekonomske i energetske krize“ – inflacija recesijskog trenda, neizdrživ dnevni rast troškova života, najviše hrane, režija, energije, svih proizvoda i usluga… za kojima jedva kaskaju plaće i mirovine – nisu više do populističke copy and paste mjere eurounijskih griješnih struktura za održati se na vlasti. Dogodine su veliki i nadasve važni izbori za novo čelništvo EU-a i pojedinih članica, u Rusiji, SAD-u, možebitno i u Ukrajini, koji možebitno izvrnu naglavačke politiku tzv. prave strane povijesti te aktualiziraju pitanje odgovornosti, političke i pravosudne, idejnih majki i očeva, odnosno najrevnijih operativaca te politike zla što je Kuglu ugurala u predvorje sudnjeg dana, a milijune ljudi natjerala gladovati, štedjeti struju, plin, benzin… Eda bi ratni manijaci, je li, kupovali oružje. Europljanima, ali i inim sužiteljima na Plavom planetu je navrh glave to pogubno ratnohuškačko zlo koje unazađuje civilizaciju i poželjne međunarodne odnose. Unosi kaos i nesigurnost u društvo.
To već neko vrijeme potvrđuje rast popularnosti radikalne tzv. desnice u Europi i SAD-u, naklonjenije ili čak otvoreno naklonjene „Ruskom caru“ i kremaljskom režimu, pa će veliki izbori biti lakmus za globalnu budućnost te – uvođenja reda radi – resetiranje kriterija za (pr)ocjenu politika na tzv. pravoj i pogrešnoj strani povijesti. No, o tom potom. Najprije valja vidjeti izborne rezultate, pa će tek tada biti naslutljivije, ako već ne bjelodano, kako se Europa i može li se uopće izvući iz živog blata svekolike krize. Bijednoj pak Našoj – koja inflacijski prednjači u Uniji nakon što je netom ušla u eurozonu i uvođenje eura zakotrljalo enormna poskupljenja svega i svačega, a izvoz joj je pao za blizu 10 posto u drugom kvartalu – nema druge do li: kud’ svi Turci tu i ćelavi Mujo. Vatrogasnim tzv. mjerama za „spas životnog standarda građana“ od propasti. Baš kao što nema druge ni njemačkom kancelaru Olafu Scholzu i najnesposobnijem do sada bruxelleskom činovništvu, koje tako katastrofalno loše upravlja EU-om, ali ni zajedničkom im gazdi u washingtonskom Ovalnom uredu Josephu Robinette „Joe“ Bidenu, Jr. Biden je pak – nacionalnom neodgovornošću glinemol-predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog koji je dopustio rat SAD/EU/NATO-a i tzv. saveznika/partnera protiv Rusije u svojoj zemlji, na nepopravljivu štetu vlastitog naroda – gotovo za ruku doveo Kuglu u predvorje sudnjeg dana, a milijunima žitelja uskratio hranu, energiju… te im inflatorno/recesijski srozao životni standard.
Uopće nije važno to što hrvatski žitelji „uživaju“ životni standard tek neku dlaku viši od rumunjskoga, najvišu inflaciju u Uniji, trokirajuće gospodarstvo, nekontrolirani rast cijena…!?Naravno da CRO premijer niti je politički dorastao njemačkom kolegi Scholzu niti mu je na raspolaganju makar približno napunjena državna blagajna da bi „Hrvatice i Hrvati i sve druge građanke i građani RH“ (sic transit) mogli – poput Nijemaca u kancelarovoj predizbornoj populistici – radosno uskliknuti: „S obzirom na sve veće državne potpore, ni u krizi nam se više ne isplati raditi!“ Naime, ugledni dnevnik Bild je od instituta INSA naručio istraživanje javnog mnijenja o tomu kako ljudi u aktualnoj krizi sastavljaju kraj s krajem i dobio vrlo indikativan rezultat: 52 posto Nijemaca drži da se s obzirom na državnu protukriznu pomoć ne isplati raditi. Ta se pomoć za nezaposlene od 1. siječnja 2024. povećava za 61 euro te će, npr. samac, primati 563 eura mjesečno uz plaćene troškove stanovanja i zdravstvenog osiguranja. Mediji su glede&unatoč na brzaka pronašli izvjesnog skladištara iz Bad Öynhausena, objavio je i HRT, koji je dao otkaz na poslu nakon što je saznao za povećanje naknada za nezaposlene. Računa, kaže, da uz „malo rada na crno“ i državnu pomoć može mjesečno zaraditi više nego u radnom odnosu. Bild pak objavljuje da zaposleni Nijemac koji radi za minimalnu satnicu od 13,90 eura (u RH je prosječna satnica niža od 12 eura) zaradi mjesečno cca 2000 eura bruto, pa mu po odbitcima za porez, mirovinsko i zdravstveno osiguranje te plati stanarinu s režijama ostane cca 600 eura. Zanemarivo više, je li, od naknade za nezaposlene. Čemu onda raditi?
„Najviše onih koji smatraju da se odlazak na posao više ne isplati, birači su desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD)“, prenosi HRT. „Da se rad isplati, tvrde birači vladajuće koalicije, Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), Zelenih i Liberalno-demokratske stranke (FDP).“ Olaf Scholz ide i dalje i šire no što CRO premijer Plenković i znâ, i želi i može: porezno će rasteretiti njemačke tvrtke za sedam milijardâ eura, a ukupno će država pomoći gospodarstvu s ukupno 32 milijarde. Koliko će mu to pomoći izborno održati glavu iznad vode – sebi i svojoj koaliciji – vidjet će se. Međutim, AfD uvjerljivo grabi naprijed, osvaja regionalne izbore po saveznim pokrajinama i grabi naprijed, otvarajući širi put za prodor svoje opcije prema vrhu Bundestaga, pa… Ima li tu ikakve pouke za premijera Plenkovića i HDZ-ovu saborsku tzv. stabilnu većinu? Ima, itekako, ali je veliko pitanje znaju li ju pojmiti bahati trenutni vlastodršci osokoljeni, je li, varljivim anketnim podacima svaki mjesec o trećinskoj biračkoj milosti. Nije zgorega, à propos, podsjetiti na neugodnu statistiku posljednjih dana o zabrinjavajućem padu poslovne aktivnosti u eurozoni. Prema procjeni Standard&Poors Globala, u kolovozu 2023. najsnažnijem od kraja 2020. godine. Hamburška komercijalna banka (HCOB), koja sastavlja izvješća za Standard&Poors Global, prenose mediji, utvrdila je kolovoški pad (za 1,9 bodova) indeksa menadžera nabave (PMI) u privatnom sektoru eurozone na 46,7 bodova, što je najniže od studenoga 2020. godine, a vrijednosti niže od 50 posto registriraju pad aktivnosti.
Dakako, Plenković ne doživljava indikativno trokiranje eurozone, nego i dalje mamuza već dobrano iznemoglo kljuse: „Eurozona je velika je stvar za RH, što imamo svoju valutu euro umjesto kune i dio smo Schengena“. A uopće nije važno to pak što hrvatski žitelji „uživaju“ tek neku dlaku viši od rumunjskoga životnog standarda, najvišu inflaciju u Uniji, trokirajuće gospodarstvo, nekontrolirani rast cijena svih životno važnih proizvoda i usluga, suludu svađu lidera dvaju ključnih državnih brda i totalni nered u političkom oktogonu!? Smiješna tzv. slučajna država, koja nema jasnu i jedinstvenu vanjsku politiku, a na unutarnjem se planu ne znâ nositi s ključnim problemima što godinama i desetljećima muče tzv. obične/male ljude, ne može imati izglednu budućnost ni uz kakve, je li, „sveobuhvatne vladine mjere za očuvanje životnog standarda“. Što se to želi „očuvati“ ili ne dopustiti srozati još niže kad se već ne znâ, ne želi ili ne može uzdići? To da svaki cca drugi od nešto više od 1,2 milijuna umirovljenika prima mjesečnu crkavicu između 270 i 400 eura, odnosno zaposleni prosječnu plaću koja ne dostaje za platiti hranu, stanovanje, režije, kreditne obroke, djeci „besplatno“ školovanje, liječenje, higijenu, prijevoz, najneophodniju odjeću/obuću…!?
Plenković ne doživljava indikativno trokiranje eurozone, nego i dalje mamuza već dobrano iznemoglo kljuseDa se o odmoru na moru, kulturi, regreaciji, itsl. niti ne govori. Nije stvar u „očuvanju“ neodrživoga u turobnoj/tegobnoj životnoj zbílji građana, čija ih resursima i političkom glupošću prebogata država drži izvanbračnim teretom, nego u tomu da se domaćinski ili, što bi se reklo – suverenistički; bog je najprije sebi napravio bradu, a potom Bruxellesu i Washingtonu, upravlja s obiju strana Markova trga raspoloživim resursima. I prirodnima i ljudskim. A toga nema pa nema, političke opcije i stranke se šaketaju, vlade mijenjaju, a to što već tri desetljeća smrdi u državi Danskoj, smrdi i dalje. Čak sve nepodnošljivije. I globalno sve sramotnije, a žitelji tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene to nisu zaslužili. Osim možebitno time što cca svaki drugi te ključne nedjelje ima „prečih potreba“ od izlaska na birališta, a kad onaj cca svaki prvi ode s glasačkom plahturinom iza paravana, dopušta crnom vragu vražjem da po svojoj volji zaokružuje redne brojeve kandidata. Sic transit, manje-više uvijek iste na prolaznim mjestima, pa se parlamentarna tzv. demokracija Bijedne Naše, recimo, može podičiti saborskim zastupnikom talijanske narodne manjine koji je „nezamjenjiv“ u svim sazivima tzv. Visokog doma čak od – 1992. godine. Rekord nad rekordima? Itekakav.
Zanemari li se razdoblje pandemije koronavirusa, eurozona doživljava „najveći pad poslovne aktivnosti od ožujka 2013. godine i dužničke krize“, tvrde u HCOB-u, a njegov glavni ekonomist Cyrus de la Rubia smatra kako „eurozona nije skliznula u recesiju u prvom dijelu godine“ te da će „druga polovina biti veći izazov, jer se zbog razočaravajućih brojki očekuje pad aktivnosti u trećem tromjesečju za 0,1 posto. Uteg je bio u kolovozu pad u sektoru usluga. Zaduženi građani su smanjili potrošnju pod pritiskom viših troškova zaduživanja (rast kamatnih stopa po nalogu Europske središnje banke, kojoj je pak nalog delegiran iz SAD-a, op. a.) i života. To je prisililo kompanije da se okrenu starim narudžbama i gotovo zaustave zapošljavanje. Kad se uzme u obzir pogoršanje situacije u posljednje vrijeme, to je znak da će poslodavci vjerojatno ubrzo početi ukidati radna mjesta. Zabrinjava i ubrzani mjesečni rast cijena inputa, prvi put u gotovo godinu dana, pa su kompanije zato podigle prosječne prodajne cijene. U skupini vodećih gospodarstava, kočnica aktivnostima je bio oštar pad u njemačkom i francuskom uslužnom sektoru, dok je u Italiji i Španjolskoj bio relativno blag“. A u Hrvatskoj, ovisnoj o turizmu i još više o „solidarnoj“ milostinji s eurostola? Bolje je ne spominjati, iako je režimska/državna statistika kadra i usred noći o ponoći dokazati kako sunce prži tropskima 45º C, pa…
HDZ-Plenkovićeve „sveobuhvatne mjere za očuvanje životnog standarda građana“, osobito najpotrebitijih (kao uvijek, sic transit), svakako nisu za odbaciti kao nepotrebne. Iako jesu debelo zakašnjele i imaju populistički naboj tipa: „Vidite, birači, kako mislimo na vas u nevolji, što su je skrivili isključivo Rusi ničim izazvanom vojnom agresijom na Ukrajinu, pa imajte povjerenja u HDZ-Plenkovićevu vladu, najsposobniju i najzaslužniju od svih prethodnih zajedno!“ Sic transit. „I dobro pazite komu ćete dati glas na skorim izborima, nama koji radimo i služimo vama, ili onima koji ne rade, ali vam neodgovornom populistikom prodaju rog za svijeću.“ A kad je posrijedi opstanak na vlasti, drug Ostap Bender nema konkurenciju: ideje naše, benzin vaš, pa… Premijer Plenković – šaljući u saborski postupak izmjene i dopune devet zakona iz tzv. paketa porezne reforme – tvrdi da će taj novi krug porezoga gombanja od 1. siječnja 2024. „podići plaće zaposlenih“. Neće. Problem je toliko krupan da predviđeno povećanje poreznog opterećenja dohotka od kapitala i imovine – uz istodobno uzimanje prihoda (prireza) dijelu lokalne samouprave što će ona kompenzirati podizanjem poreznih stopa (Zagreb čak do najviše dopuštene) na dohodak od nesamostalnog rada i samostalnih djelatnosti – neće podebljati novčanike najvećem broju građana. Penziće se čak niti ne spominje, a gotovo svaki drugi životari, dakako, uz pomoć obiteljskih uzdanica na mjesečnih između 270 i 400 eura.
S obzirom pak na dnevno divljanje cijena hrane i inih proizvoda i usluga, tzv. usklađivanje mirovina s troškovima života za 8,42 posto, s isplatom 8. rujna 2023., smiješan je kikiriki u odnosu na činjenicu da vlada RH već dugo ne kontrolira ekonomsku nizbrdicu zemlje. Za što nisu krivi Rusi, jer su „ničim izazvani napali Ukrajinu“ (sic transit), nego nesposoban, nesuverenistički premijer RH s buljukom još nesposobnijih ministara. Osobito u resorima financija i gospodarstva koji bi – da imaju srama i hrabrosti priznati svoju autsajdersku poziciju i neznanje u upravljanju tako važnim resorima – vratili svoje ekonomske prof. dr. sc. titule onima koji su im ih podijelili. Vladino posipanje plaća i mirovina poreznim/usklađivačkim mrvicama – koje ne dostaju ni za jedan siromaški posjet trgovačkom centru s hranom na akciji – populistički je HDZ-Plenkovićev potez s jednim jedinim ciljem: predizborno se umiliti biračima koji bi im tako „veliku skrb“ za njihov životni standard, ne za svoje više no unosne fotelje, je li, imali honorirati na skorim izborima. Zaokruživanjem potpore na kandidacijskoj listi, dakako. Neizostavno opet, preferencijalno, i šibenskomu polit-kameleonu Hrvoju Zekanoviću. Makar samo zato što se onako samodopadno, von oben, smiješi u tv-oko dok važno korača zabranjenim za građane dijelom Markova trga svomu najnovijem političkom gazdi Plenkoviću na brifing s koalicijskim tzv. žetončićima o vladinim „protukriznim“ mjerama, pardon mjerama za HDZ-ov opstanak na vlasti. Koji bez Zekanovića i Milorada Pupovca (SDSS) nema nikakve šanse!? Sic transit.
