Položaj mladih na tržištu rada nikada nije bio gori, koliko god premijer Milanović sumnjao u podatak o 52 posto njihove nezaposlenosti. Zbog nedostatka prave prilike mladi sve češće posežu za "stručnim osposobljavanjem", koje je zbog nedostatka sredstava, ministar Mrsić obustavio do kraja godine. Vjeru u bolje sutra mladima ne nude ni aktualne izmjene Zakona o radu. Za "H-Alter" govore: Darko Šeperić, Marta Jagušt, Nikola Buković i Ena Knežević.
Dvadesetpetogodišnja Anita, čiji je pravi identitet poznat redakciji, nakon završenog fakultetskog obrazovanje nije mogla pronaći posao, pa se u jesen ove godine uputila u gimnaziju u kojoj je završila srednju školu. Nadala se da će joj bivša škola omogućiti stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, mjeru poznatiju kao rad za 1 600 kuna. "Zahvaljujući bivšoj razrednici, koja mi je prihvatila biti mentorica, te školi koja je sredila svu papirologiju, natječaj za moje osposobljavanje osvanuo je na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nakon što je dokumentacija dostavljena ispostavi HZZ-a, škola je obaviještena da osposobljavanje ipak nije moguće jer je država u međuvremenu ostala bez novca." Nakon svega, Aniti je rečeno da se ponovno javi sljedeće godine.
Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava objašnjavaju da će se zbog nedostatka sredstava mjere aktivne politike zapošljavanja, među kojima je i mjera stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, nastaviti u sljedećoj godini. "Hrvatski zavod za zapošljavanje nastavit će zaprimati zahtjeve za mjere aktivne politike zapošljavanja, a aktivnosti ugovaranja i financiranja mjera za zahtjeve zaprimljene nakon 5. studenog 2013. godine, osim za mjeru 'Stalni sezonac', izvršit će se u sljedećoj proračunskoj godini. U 2014. godini imati ćemo na raspolaganju, uz sredstva iz državnog proračuna i sredstva za provedbu Garancije za mlade u iznosu od 37.178.171,00 eura. Također, Hrvatski zavod za zapošljavanja pripremio je pet projekata kojim će iz Europskog socijalnog fonda povući 16.294.118,00 eura za provedbu aktivne politike zapošljavanja", stoji u odgovoru Ministarstva.
"Pitam se kako je moguće da se za ovu mjeru, koja je glavni adut ministra Mrsića i čamac za spašavanje nas mladih, odjednom lakomisleno kaže da se više ne može koristi dok ne dočekamo pomoć famoznih europskih fondova", kaže Anita i dodaje da spomenutu mjeru koriste mnogi mladi iako su poslovi koje rade jednaki onima za koje se dobiva puna plaća. Prema podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava, takvih je u 2013. bilo ukupno 17 621.
Iako se iz Ministarstva hvale kako osobe koje su bile uključene u stručno osposobljavanje tijekom 2011. i program završile tijekom 2012. godine govore da je njih 61,3 posto zaposleno u roku 12 mjeseci nakon završetka osposobljavanja, sudeći prema podacima Eurostata, mladima u Hrvatskoj se i dalje ne piše dobro. Naime, sa stopom nezaposlenosti mladih od 52,8 posto, koja se odnosi na osobe koje spadaju u skupinu od 15. do 24. godine starosti, Hrvatska se po nezaposlenosti mladih nalazi u samom vrhu ljestvice, odmah iza Španjolske i Grčke.
u samom vrhu ljestvice, odmah iza Španjolske i Grčke.
Darko Šeperić
"Ne sumnjam u podatak Ministarstva, ali on sam po sebi ne govori ništa o uspješnosti mjere. Taj broj treba usporediti s postotkom nezaposlenih mladih koji nisu prošli mjeru, a također su se zaposlili u roku od 12 mjeseci, i tek tada možete nešto reći o tome povećava li ona zapošljivost", objasnio je u razgovoru za H-Alter Darko Šeperić, stručni suradnik za europske integracije i savjetnik za socijalnu politiku saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Šeperić dodaje kako postoji značajna vjerojatnost da su osobe uključene u mjeru bile nadprosječne razine obrazovanja, aktivnije u traženju posla i da žive u regijama s ispodprosječnom stopom nezaposlenosti. "Korištenje mjere ovisi o potražnji poslodavaca i oni su ti koji biraju osobu koju će zaposliti. Iz statističkih podataka HZZ-a vidljivo je da se najveća skupina mladih ionako u registriranoj zaposlenosti zadržava manje od 12 mjeseci."
Šeperić smatra da je najveći problem sa svim dosadašnjim mjerama poticanja zapošljavanja mladih bio nedostatak kvalitetnih evaluacija, zbog čega je teško reći koje mjere su poslužile svojoj svrsi, a koje nisu. "Što se tiče stručnog osposobljavanja, temeljni problem je nedovoljna kontrola provedbe u praksi, posebno u privatnom sektoru - ne znamo koliko je tih osoba tijekom osposobljavanja zaista radilo poslove koji su im donijeli korisno iskustvo i povećali šanse za pronalazak pravog posla."
Kako tvrdi Nikola Buković iz Mreže mladih Hrvatske, oko navedene mjere zapošljavanja stvorena su nerealna očekivanja, za što značajan dio odgovornosti snosi i samo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Buković objašnjava da je mjera imala ambivalentan učinak. "Na idejnoj razini, ona odgovara ekonomskoj situaciji jer intervenira na strani potražnje, koja je u uvjetima kontinuiranog pada BDP-a i slabog otvaranja radnih mjesta vrlo opipljiv problem. Samim time, nekim mladima su se otvorile mogućnosti. Nažalost, kad govorimo o ovoj mjeri, ali i politici zapošljavanja u cjelini, doista vrijedi izreka: 'Đavo je u detaljima.'", kaže Buković i dodaje kako je naknada od 1600 kuna izrazito socijalno neosjetljiva. Ministar Mrsić je u više navrata najavio dizanje naknade na visinu minimalne plaće, no to se još uvijek nije dogodilo. Kako tvrdi predstavnik MMH, nema nikakvih naznaka da će se to obećanje uistinu i ostvariti.
Nikola Buković
Buković dodaje kako postoji cijeli niz problema koji se vezuju uz provedbu ove mjere, a koji su nešto suptilniji, ali samim i time opasniji. "Mjera stručnog osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa uvjetovana je potražnjom na lokalnom tržištu rada. Konkretno, ako poslodavci ne mogu odgovoriti na zahtjeve postavljene u Zakonu o poticanju zapošljavanja kojim je regulirano stručno osposobljavanje, nema niti mogućnosti za njegovim raspisivanjem. Jasno je da su takvi poslodavci natprosječno koncentrirani u područjima s najvećom nezaposlenošću jer je upravo tamo i bilo najviše otpuštanja. Logično je pretpostaviti kako je mjera najmanje dostupna upravo tamo gdje je najpotrebnija - u područjima s najvišom nezaposlenošću mladih, premda nam zasada nisu dostupni podaci kojima možemo empirijski potvrditi ovu pretpostavku."
Predstavnik MMH upozorava na opasnost da se politički ulog u spomenutu mjeru prvenstveno pokušava opravdati brojem korisnika, što dovodi do prevelike koncentracije na javni sektor. "Prema nama posljednjim dostupnim procjenama, oko 60 posto korisnika mjere od početka primjene Zakona o poticanju zapošljavanja tu je mogućnost ostvarila u javnom sektoru. Osim relativno očitog pitanja vezanog uz perspektivu korisnika u javnom sektoru, u situaciji štednje i zabrane zapošljavanja u državnoj upravi, postoji drugi zabrinjavajući učinak na standardizirane mehanizme primanja u javnu državnu i službu kroz takozvana vježbeništva. Zabrinjavaju naznake da je stručno osposobljavanje u kompletnoj javnoj upravi dovelo do supstitucije vježbeništava koja su trebala služiti više-manje istoj svrsi kao i stručno osposobljavanje: pripremi za stručni ili državni ispit, s ozbiljnom razlikom u stupnju materijalnih prava, prije svega plaće. Ono što je zaista opasnost u privatnom sektoru - supstitucija standardnog rada jeftinom ili besplatnom radnom snagom, sada je postao veliki slon u sobi i u javnoj upravi."
Marta Jagušt
Da je stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa nepromišljena mjera, koja je najviše korištena u državnoj upravi gdje stoji zabrana zapošljavanja, slaže se i Marta Jagušt iz inicijative Za rad spremne. "Zbog nepromišljene mjere iskorištava se besplatna radna snaga, koja se konstantno izmjenjuje, bez da se 'praktikanta ili paktikanticu' zapošljava na određenom radnom mjestu": Inicijativi Za rad spremne u nekoliko navrata su se javljale mlade djevojke koje su iskusile rad preko stručnog osposobljavanja. Primjerice, jedna od njih je nakon osposobljavanja izgubila poticaje za prvo zapošljavanje, koji velikom broju poslodavaca mnogo znače. Nakon svega je ova mlada pravnicu zapravo teže zapošljiva nego što je bila odmah nakon završetka fakulteta. "Mladi najčešće prihvaćaju ovu mjeru jer se boje da neće naći posao. Ipak, mjere nisu pružile adekvatno rješenje za ugrožene skupine - one koji imaju nižu i srednju stručnu spremu", upozorava Jagušt.
Unatoč brojnim kritikama, Nikola Buković smatra da se ne se treba založiti za ekspresno ukidanje ove mjere. "O problemima u provedbi treba otvoreno pričati, jer je to jedini način da se oni otklone ili barem ublaže. Treba biti realan oko dosega ove, ali i svake druge intervencije te ne treba pokušati nadilaziti neizbježna strukturna ograničenja. Također, potrebno je povećati obuhvat instrumenata kojima se može odgovarati na problem nezaposlenosti mladih, čime nestaje politički imperativ 'uspješnosti' bilo koje mjere pa tako i stručnog osposobljavanja", kaže predstavnik MMH, koji vjeruje da je Garancija za mlade jedna od posljednjih prilika za razvoj koliko-toliko holističkog pristupa problemu.
Riječ je o instrumentu, kojeg je, sa svrhom poboljšanja položaja mladih na tržištu rada, Hrvatska prihvatila pristupanjem Europskoj uniji. Kako objašnjavaju iz Ministarstva rada, Garancija sadrži mjere kojima se obuhvaćaju različite kategorije mladih. Uz stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, mjere obuhvaćaju potpore za samozapošljavanje, dodatno obrazovanje kroz usavršavanje, osposobljavanje ili prekvalifikaciju, potpore za zapošljavanje te javne radove.
Kako objašnjava Jagušt, u Savjetu za izradu plana implementacije Garancije za mlade, po prvi put je uključen jako velik broj dionika, pa tako i neformalne institucije i nevladine organizacije. "Za sada se proces usklađuje sa Europskom komisijom koja je prilično zadovoljna radom Savjeta, a sve se mjere donose vrlo promišljeno, zbog čega će izrada Plana implementacije Garancije biti dugotrajan proces, ali dugoročno će, ukoliko se ispravno provodi i kvalitetno vrši evaluacija, donijeti pozitivne promjene", kaže aktivistkinja iz inicijative Za rad spremne, čije članice, uz predstavnike MMH, također sudjeluju u radu Savjeta.
"MMH se još 2010. prilikom izrade Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja 2011. - 2012., zalagala da se osnuje radna skupina koja bi kontinuirano razvijala 'hrvatski koncept' Garancije za mlade, jer države članice na tom planu imaju značajnu slobodu. Nažalost, tada nije bilo sluha za ideju, a više sreće nije bilo niti s našim kontinuiranim upozorenjima da se radi o vrlo zahtjevnoj reformi čija priprema i izvedba zahtjeva velike operativne kapacitete aktera koji nisu samo dio državne uprave, već i socijalnih partnera te udruga civilnog društva. Ti propusti nam sad dolaze na naplatu kroz vremenski škripac s kojim se suočavamo - Implementacijski plan je potrebno dovršiti do kraja godine. Drugi ključni izazov proizlazi iz činjenice da izrada ovakve reforme pretpostavlja da između različitih sektora postoji razvijen partnerski pristup, što, nažalost, nije čest slučaj u procesima izrade ključnih strateških dokumenata u Hrvatskoj. U našoj praksi je bilo puno radnih grupa u kojima se participacija predstavnika izvan sustava državne uprave više ili manje otvoreno fingirala. Do ovog trenutka, ovaj proces doista ne možemo opisati takvim, te se iskreno nadamo da će Ministarstvo na tome ustrajati do kraja", kaže Buković i upozorava da zbog trenutnog stanja s nezaposlenošću mladih koje nije nastalo preko noći, od Garancije ne treba očekivati panaceju. Čudesno ozdravljenje tržišta rada ne treba očekivati niti od aktualnih izmjena Zakona o radu koje sa sobom donose liberalizaciju radnog zakonodavstva. Kako kaže Šeperić, ona se provodi u ime olakšavanja i poticanja zapošljavanja u skladu s ideologijom MMF-a i Europske komisije. "Namjerno kažem ideologijom, jer ne postoje empirijska istraživanja koja dokazuju da ovakve mjere zaista dovode do porasta zapošljavanja. Puno je vjerojatnije da će one u većoj mjeri doprinijeti smanjivanju kvalitete već postojećih radnih mjesta, nego otvaranju novih. Temeljne probleme hrvatske ekonomije, uključujući visoku nezaposlenost, sigurno neće riješiti nikakva promjena Zakona o radu."
Štoviše, najavljena neoliberalizacija i fleksibilizacija mogu dovesti samo do osiromašenja, snižavanja cijene rada, nesigurnosti radnika, kršenja radničkih prava, i slabljenja institucionalne zaštite. "Ako predložene mjere budu prihvaćene, najgore će se odraziti na mlade. Smisao je da mlada osoba nakon završenog školovanja i odrađenog pripravničkog staža uđe u trajnu zaposlenost, a ne da godinama radi u privremenim i nesigurnim oblicima rada koji služe kao poligon izmjene jeftine radne snage. O navedenome dovoljno govori podatak da se oko 92 posto novozaposlenih u prošloj godini zaposlilo na određeno vrijeme, iako bi ugovor o radu na neodređeno trebao biti temeljni oblik radnog odnosa. Navedeno onemogućuje mladima da se financijski osamostale, odsele od roditelja te da planiraju osobni i obiteljski život, što dugoročno proizvodi socijalnu i demografsku štetu, te se loše odražava i na mirovinski sustav", objašnjava Ena Knežević, članica udruge CESI i inicijative Za rad spremne. Knežević dodaje da će se izmjene osobito negativno utjecati na mlade žene, koje su i inače ranjiva skupina na tržištu rada.
Da bi trenutna situacija krenula nabolje, Šeperić smatra da je za početak nužna reforma javne uprave, kreiranje smislene ekonomske i industrijske politike koja bi omogućila uvid u komparativne prednosti i izvozni potencijal. Nužna je i reforma obrazovnog sustava. "Godinama govorimo o usklađivanju obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada, ali pomaci su mali pa i dalje školujemo ljude za zanimanja koja se na tržištu rada ne traže, ili čak više uopće ne postoje. Poseban problem je nedostatak praktične nastave u obrazovnim programima, koja olakšava tranziciju iz obrazovanja u svijet rada", kaže Šeperić.
Ilustracija: "Za rad spremne"
Nikola Buković ističe da države s najnižim stopama nezaposlenosti mladih u Europi, kao što su Danska, Nizozemska, Njemačka, Austrija i Švicarska, karakterizira jak sustav strukovnog obrazovanja sa snažno izraženom komponentom učenja na radnom mjestu. "U tim je državama strukovno obrazovanje jedan od najvažnijih prostora socijalnog dijaloga, posebno za sindikate i poslodavce. Dok prvi u pravilu traže da strukovno obrazovanje sadrži više općih i transferabilnih znanja, poslodavci žele njegov sadržaj u sve većoj mjeri vezati uz neku skupinu relativno specifičnih radnih mjesta, što otežava laganu promjenu posla i samim tim slabi pregovaračku poziciju radništva. Ni jedna od tih država nije u potpunosti izbjegla i neke neželjene učinke inherentne sustavu strukovnog obrazovanja poput visoke stope ispadanja zbog stalnog povećanja obrazovnih zahtjeva ili getoizaciju pojedinih marginaliziranih skupina u najmanje atraktivnim smjerovima. To nas uči da niti jedan pristup ne treba prihvaćati nekritički, no ipak treba pokušati učiti od onih koji pokazuju bolje rezultate. Nažalost, nacrt Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, koji je donedavno bio na procesu javne rasprave, ne nudi previše optimizma, barem kad govorimo o planiranim reformama u području strukovnog obrazovanja", zaključuje Buković.
Izvor: h-alter
