Jasno je da nedavna odluka Gradskog vijeća Vukovara o neprovođenju zakona o dvojezičnosti neće proći, te da će biti proglašena nezakonitom. Upravo je to ono što čeka Karamarko - ponovno "događanje naroda" u Vukovaru. Upravo je sada pravo vrijeme da se iskopaju dvojezične ploče iz septičke jame mržnje, da se ponovno krene u suludo nacionalističko divljanje, a sve u korist ekipe koja osim proizvodnje mržnje i pljačke nije u stanju ništa drugo ponuditi.
"Na području Nezavisne države Hrvatske zabranjuje se upotreba ćirilice..." tako je glasila Zakonska odredba o zabrani ćirilice u zločinačkoj NDH. Potpisao ju je Ante Pavelić, a njegovu odluku je provodila policija. Bio je to jedan od prvih zakona koje su donijeli i proveli ustaški kvislinzi, a odluka je na snagu stupila 25. travnja 1941., jedva 15 dana nakon što je Slavko Kvaternik 10. travnja proglasio NDH. Vidljivo je iz samog postupka koliko su ti ljudi u to doba mrzli, a svoju mržnju su proveli u djelo danom stupanja u poziciju provođenja vlasti.
Potom, 5. prosinca 1941. ustaše su zabranile, odlukom Ante Pavelića, i upotrebu julijanskog (pravoslavnog) kalendara, kao i vjerska slavlja po tom kalendaru, odnosno, NDH je zabranila pravoslavnim vjernicima slavljenje Uskrsa, Božića ali i svih ostalih vjerskih blagdana. Ta mržnja jeodvela stotine tisuća ljudi u logore gdje je, prema službenim podacima, na najsvirepije načine ubijeno njih preko 200 000, od čega samo u Jasenovcu 20 101 dijete mlađe od 14 godina.
Mržnja i igranje mržnjom u današnjoj je Hrvatskoj dovedeno do stupnja umjetnosti. Zanimljivo je pogledati kako je do potenciranja mržnje došlo i tko je od te mržnje profitirao. Nakon što je HDZ izabrao novo vodstvo s Tomislavom Karamarkom na čelu, krenulo se u konsolidaciju redova stranke. Istovremeno, u Vukovaru je došlo do provođenja odluke o dvojezičnim natpisima (ne slučajno naravno), te se tada pojavila ekipa koja se toj odluci protivila - Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Grupa protivnika dvojezičnih natpisa iz tog stožera bila je vrlo brzo otkrivena kao HDZ-ova, što su oni mlako demantirali, pa su dio te grupe i odstranili. Za koga su radili najbolje znaju oni sami, a slijed događaja je pokazao sve. HDZ je, u trenutku kada ga je preuzeo Karamarko, bio stranka u rasulu. Stanje je bilo više nego ozbiljno, te je Karamarko, kao stari policajac i obavještajac, shvatio da bez baze i mogućnosti djelovanja u svakom selu (jer je ruralna sredina HDZ-ova biračka baza) HDZ i nema neke šanse osoviti se na noge. I tako je počelo - mržnja je postala temelj uspona grogirane stranke optužene da je zločinačka organizacija. Od kada su stožeraši počeli divljati po Vukovaru, od kada su počeli dizati tenzije, širiti otvorenu mržnju prema jednom narodu i njegovom pismu, počeo je oporavak HDZ-a. Desnica se probudila iz letargije, sjetili su se svojih objekata mržnje, te je kolo netrpeljivosti moglo početi plesati. Mobilizacija se vršila u cijeloj Hrvatskoj, mrziteljski pamfleti su pisani u svakoj podružnici braniteljskih udruga koje su se natjecale u šovinističkim istupima i širenju netrpeljivosti, mržnje i ludila koje je trebalo zahvatiti sve one nezadovoljne "komunistima", "jugoslavenima", te svim ostalim koji se nisu uklapali u braniteljsko-katolički čistohrvatski svjetonazor. Dobru podlogu toj mrziteljskoj kampanji Crkva je izgradila putem svojih satelitskih udruga i sektaških vjerskih fanatika u homofobnoj kampanji o braku, a prije toga u mrziteljskoj kampanji oko zdravstvenog odgoja.
Strategijom proizvodnje mržnje Karamarko je uspio, uz pomoć HDSSB-a, osvojiti vlast u Vukovaru i bilo je jasno da je samo pitanje vremena kada će se dvojezičnost ponovno početi koristiti kao oružje za pomoć povratka na vlast HDZ-a na državnoj razini. (Foto: i.š., Hina)
Od trenutka kada je rigidna desnica (jer HDZ nije desnica po definiciji EU stranaka desnice ili konzervativnih pokreta) zbog pljačke i teške devastacije zemlje izgubila vlast, Crkva, braniteljske udruge i ostali pripadajući korpus pokreće jednu kampanju mržnje za drugom. Zapravo je konstantna kampanja mržnje protiv raznih skupina hrvatskog društva jedino stalno, smišljeno i plansko djelovanje u ovoj zemlji. Paradoks je zapravo da tu kampanju stalno financiramo mi - porezni obveznici i punjači proračuna, jer je trag novca vrlo lako pratiti - kako trag novca kojim raspolaže Crkva, tako i trag novca kojim se koriste braniteljske udruge i njezini pripadajući sateliti. To je kampanja mržnje koju financira proračun Republike Hrvatske i time Hrvatska financira kaos mržnje koji ju izjeda kao termitske kolonije drvenu kuću.
Nakon što je preko Stožera za obranu hrvatskog Vukovara" podigao tenzije u društvu na, za HDZ, zadovoljavajuću razinu počeli su se pokazivati prvi rezultati mrziteljske kampanje. HDZ je počeo dobivati lokalne izbore, vrlo se vješto time služio, dizao je stupanj motivacije lokalnih ogranaka, te je "kap po kap" strategijom uspio dovesti HDZ i na prvu poziciju popularnosti stranaka u državi. Strategijom mržnje i stvaranja mrziteljske atmosfere Karamarko je uspio, uz pomoć HDSSB-a, osvojiti vlast u Vukovaru i bilo je jasno da je samo pitanje vremena kada će se dvojezičnost ponovno početi koristiti kao oružje za pomoć povratka na vlast HDZ-a na državnoj razini.
S riješenom situacijom u Vukovaru, s tenzijama koje su ponovno u prvi plan dovele "prvog predsjednika dr. Franju Tuđmana" i ostale prevažne teme, bilo je vrijeme da se pripremi teren za predsjedničke izbore. Taktika je ponovno stara, isprobana još tamo dvijetisućitih, samo što je braniteljsku štafetu od Mirka Čondića preuzeo Đuro Glogoški koji je svečano tu štafetu mržnje, opsjene i prljavih političkih igara uručio Kolindi Grabar-Kitarević u, za HDZ, pobjedničko izbornoj noći kada je ta stranka na mjesto predsjednika države dovela svoju marionetu preko koje planira preuzeti potpunu kontrolu nad Hrvatskom.
Nakon predsjedničkih izbora i uloge koju je ispunio Đuro Glogoški, u HDZ-u su shvatili da su parlamentarni izbori tu, pred vratima. Sada već uhodane taktike koje dokazano daju rezultat ne treba mijenjati. Konja koji pobjeđuje u utrkama ne zamjenjuje se i ponovno se vraćamo u Vukovar - grad koji tako dobro proizvodi mržnju. Grad koji je svojim žrtvama stvorio preduvjet manipulacijama upravo one stranke koja bi u tom gradu trebala pognuti glavu i tiho tražiti oprost od svih ljudi. Ali, ovo je ipak Hrvatska, tu zakoni čistog obraza, pristojnosti, ljudske dobrote i čestitosti nisu vrijedili posljednjih 25 godina, pa očito neće niti sada. Upravo je sada pravo vrijeme da se iskopaju dvojezične ploče iz septičke jame mržnje, da se ponovno krene u suludo nacionalističko divljanje, a sve u korist ekipe koja osim proizvodnje mržnje i pljačke nije u stanju ništa drugo ponuditi.
Jasno je da odluka o neprovođenju zakona o dvojezičnosti neće proći, te da će nedavna odluka Gradskog vijeća Vukovara biti proglašena nezakonitom. Upravo je to ono što čeka i što je planirao Karamarko, ponovno "događanje naroda" u Vukovaru, ponovno iskapanje žrtava, logora, stratišta... ponovno ćemo slušati o "četnicima", "jugoslavenima", "prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu" i ostalim izbornim temama na kojima HDZ kani osvojiti vlast. Ništa neočekivano, sve već viđeno. Nećemo valjda o gospodarstvu, nezaposlenima, gladnima, onima koji su sretni u "neovisnoj" "demokratskoj" zemlji gdje gladni kopaju po kantama za smeće. Pogotovo nećemo o onima koji su zaslužni za to - a HDZ je ipak najzaslužnija stranka što danas živimo u ovakvoj zemlji. Ne pokrećimo pitanja ratnih profitera, pljačkaša, masovnih ubojica, radničkih prava. Nemojmo niti slučajno o cijenama struje, plina, vode, hrane. Da se nije nitko usudio o BDP-u koji je manji nego što je bio prije četiri godine, o omjeru zaposlenih i umirovljenika. Mržnja. Mržnja je temelj buduće vlasti, mržnja do koje su nas doveli opsjenama, manipulacijama, tajnim planovima strateški pokretane mržnje s ciljem osvajanja vlasti. I ne očekujte od takve vlasti u budućnosti ništa osim - mržnje. Mržnje prema vama, jer će se ta mržnja okrenuti upravo protiv nas. I ne recite da niste znali.
h-alter
