Na današnji dan (7. srpnja) 1893. godine rodio se hrvatski književnik i enciklopedist Miroslav Krleža. U povodu ove godišnjice SBPeriskop objavljuje nekoliko citata iz njegovih djela, britke misli iz opusa najvećeg hrvatskog pisca, grandiozne figure u hrvatskoj kulturi XX stoljeća.
Odavno "inficirani" duhom Krležinih pjesama, novela, drama, romana i polemika, krležijanstvom kao pogledom na svijet i umjetnost, osnovali smo ovaj portal nastojeći slijediti smisao i način "njegovih obračuna s njima".
Opijamo se nerazgovijetnim i glupim riječima.
Negacija može biti oblik prihvaćanja svijeta.
Čovjek treba da je svjestan da je potpuno sam u ovoj zvjezdanoj prašini i da nad njim nema nikoga.
Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječansvo već deset tisuća godina ne radi drugo nego govori. Štampati? Kome? Dokazivati? Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se čovjek može spasiti? U istini? A istina, što je istina…
Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.
Vrijeme teče oko nas i kroz nas, teče s nama usporedno a ipak mi otječemo u njemu.
Umjetnošću čovjek mjeri vrijednost svojih nazora o svijetu i o zbivanju. S njom se čovjek miče tminama i fosforescira na mračnom dnu stvarnosti, osvjetljavajući svoju tamnu stazu njenim sjajem, kao magičnim sumpornim okom, i tako se miče između zvijezda i tako živi.
Sloboda je cilj, apstrakcija koja vrijedi samo dok se akcija upravlja spram nje. Kad bismo je se domogli, ubila bi nas dosada.
Fraza pretvara ljudsku riječ u ispravnost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa kreveljenja u krivom trenutku i na krivom mjestu. Tajanstvena snaga kobne fraze o svetim stvarima domovine, Boga, uvjerenja ali i principa, jedno od najmračnijih historijskih stašila.
Nema velikih i malih naroda, nema velikih i malih jezika. Veliki i mali jezici vrijede upravo onoliko koliko iza tih jezika stoji ili u njihovo ime progovara gomila dobro naoružanih noževa.
Đavolski je mračno na ovoj našoj mrtvoj straži pameti ljudske.
Sve što je javno štampano treba biti i javno kritizirano.
Osim svoje lične monomanije pjesnik ne treba da poznaje mad sobom ni u sebi nikakav drugi kriterij.
Borba perom spada u najveća junaštva.
Protiv paklene stvarnosti bori se u čovjeku njegova vlastita pamet.
Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.
Pokvaren ukus uvijek je pouzdanim dokazom da pod stepenicama takvih trulih civilizacija trune nečije truplo. Truplo nekih principa i životnih ideja, truplo gnjilih pogleda na svijet i nezdravih međuljudskih odnosa.
