Nacija raseljenih

Nedavno objavljeni izvještaj UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR) o prisilnom raseljavanju, odnosno stanju izbjegličke krize 2014., s pravom je naslovljen ‘Svijet u ratu’. Te su godine, naime, eksplodirale gotovo sve statistike koje agencija bilježi, oborivši rekorde u praktički svakoj kategoriji kojom se istraživanje bavi, pa tako i onoj koja se odnosi na ukupan broj izbjeglih i prognanih osoba. Prošle godine u svijetu je bilo 59,5 milijuna prisilno raseljenih osoba, što je brojka bez presedana otkako je 1950., kako bi se pomoglo preživjelim žrtvama Drugoga svjetskog rata, osnovan UNHCR. ‘Progoni, ratni sukobi, opće nasilje i kršenja ljudskih prava’, piše u izvještaju, ‘formirali su naciju raseljenih koja bi, da je država, bila 24. najveća u svijetu.’ Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Antonio Guterres zato je na novinskoj konferenciji rekao da su ‘za doba raseljavanja bez presedana potrebni humanitarni odgovor bez presedana i globalna predanost toleranciji i zaštiti ljudi koji bježe od rata i progona’. No taj je apel u potpunoj suprotnosti s onim što se događa u svijetu, jer bogate zemlje na izbjegličku krizu uglavnom odgovaraju jačanjem policijskih patrola, okretanjem izbjegličkih brodova, podizanjem ograda i zidova, a uskoro, u slučaju Europske unije, i vojnim operacijama protiv krijumčara.

Pošto je ukupna brojka prisilno raseljenih godinama varirala između 38 i 43 milijuna, 2011. zloslutno je počela premašivati gornju granicu, da bi se lani dogodio porast od 8,3 milijuna ljudi, što je najveće ikad zabilježeno povećanje. Od toga broja, 38 milijuna ljudi prognano je unutar granica svojih zemalja, 19,5 milijuna su izbjeglice u stranim zemljama, a 1,7 milijuna svrstano je u kategoriju tražitelja azila. Gotovo 14 milijuna ljudi prisilno je izbjeglo iz svojih domova tijekom 2014., najviše od 1995., kada je pod zaštitom UNHCR-a bilo milijun ljudi više. Prošle godine 2,9 milijuna ljudi postalo je izbjeglicama, od čega je čak 1,55 milijuna državljana Arapske Republike Sirije, dok su preostali uglavnom izbjegli iz nekoliko zemalja subsaharske Afrike te Pakistana i Ukrajine. Lani je svakoga dana prisilno raseljavano 42.500 ljudi (četverostruko više nego 2010.), u čemu je udio djece više od polovice, najviše u posljednjih deset godina. Prošle godine Mediteransko more prešlo je 219.000 ljudi, trostruko više nego 2011., a zatražen je i rekordan broj azila, 1,7 milijuna.

Bogate države na izbjegličku krizu uglavnom odgovaraju jačanjem policijskih patrola, okretanjem izbjegličkih brodova, podizanjem ograda i zidova, a uskoro, u slučaju Europske unije, i vojnim operacijama protiv krijumčara

Što se distribucije izbjeglica po svijetu tiče, od ukupno 14 milijuna izbjeglih 3,8 njih je privremeno naseljeno u azijskoj i pacifičkoj regiji, od čega su 2,5 milijuna Afganistanci, uglavnom smješteni u Pakistanu i Iranu. I u zemlje subsaharske Afrike izbjeglo je 3,7 milijuna ljudi, mahom iz susjednih zemalja – Somalije, Sudana, Južnog Sudana, DR Konga, Centralnoafričke Republike i Eritreje. U toj se regiji rast novih izbjeglica bilježi već petu godinu zaredom, uslijed ponovnog otvaranja starih ratnih žarišta. U zemlje Europe izbjeglo je 3,1 milijun ljudi, no od toga je Turska primila čak 51 posto. U neku drugu europsku zemlju lani je došlo 1,7 milijuna Sirijaca, 132.000 Iračana i 234.000 Ukrajinaca. Većina Ukrajinaca otišla je u Rusku Federaciju, dok je samo godinu prije u tu zemlju izbjeglo ‘svega’ 3.400 njih. U regijama Bliskog istoka i sjeverne Afrike zabilježeno je tri milijuna novih izbjeglica, a na američkom kontinentu njih 769.000. To je ujedno i jedini primjer da je u nekoj regiji zabilježeno pet posto pada broja izbjeglica, pri čemu najveći udio čine Kolumbijci (358.000). Sjedinjene Države primile su, uz Venezuelu i Ekvador, trećinu svih izbjeglica.

Među zemljama koje su lani primile najviše izbjeglica rekorderi su Turska, koja je primila čak 1,6 milijuna ljudi (uglavnom iz Sirije), Pakistan, u koji je došlo 1,5 milijuna (mahom iz Afganistana), Libanon, u kojem se smjestilo 1,15 milijuna Sirijaca, i Iran, s nešto manje od milijun afganistanskih izbjeglica. Turska je na prvom mjestu zemalja s najviše primljenih izbjeglica nakon više od deset godina smijenila Pakistan, koji se pak na tom tužnom tronu izmjenjivao s Iranom otkako je 1979. započeo prvi val masovnog egzodusa iz Afganistana. Libanon, sa 4,5 milijuna domicilnih stanovnika, zbog sirijske je krize svoj socijalno-ekonomski kapacitet apsorpcije izbjeglica rastegnuo do maksimuma, jer je danas svaki četvrti njegov stanovnik izbjeglica iz Sirije. Sve ostale zemlje koje su se našle među prvih deset po broju primljenih izbjeglica nalaze se na afričkom kontinentu – osim Kine, u koju je izbjeglo nešto manje od 400.000 ljudi.

I po pitanju zemalja porijekla izbjeglica pali su rekordi. Sirija je lani postala zemlja s najviše raseljenih: 7,6 milijuna prognanih unutar zemlje i 3,9 milijuna izbjeglih u 107 zemalja svijeta. Do prije tri godine Sirija nije bila ni među prvih 30 država s najvećim izbjegličkim populacijama, da bi tijekom četiri godine građanskog rata izbila na prvo mjesto, pa je danas svaki četvrti izbjeglica na svijetu upravo Sirijac. Isto tako, Sirija je razlog i rekordne eksplozije ukupnog broja prognanika, koji se sa sirijskih 7,6 milijuna ljudi popeo na ukupno 32 milijuna prošle godine, a to je ujedno i peterostruko povećanje u razdoblju od deset godina. Šest milijuna prognanika živi pak u Kolumbiji, a uzrok njihove izbjegličke situacije je transnacionalni organizirani kriminal. Lani je 2,6 milijuna Iračana pobjeglo iz svojih domova u druge dijelove zemlje pred nadiranjem terorističke skupine Islamska država.

Druga zemlja iz koje je izbjeglo najviše ljudi je Afganistan, koji je neslavno prvo mjesto držao dulje od 30 godina. UNHCR slučaj Afganistana svrstava u tzv. produljene izbjegličke situacije, koje se definiraju kao one u kojima populacija veća od 25.000 ljudi iste nacionalnosti živi u izbjeglištvu pet ili više godina. Lani su zabilježene 33 takve situacije u 26 zemalja: čak 24 potrajale su više od 20 godina. Ukupno je u takvom stanju lani bilo 6,4 milijuna ljudi, od čega su 2,6 milijuna bili Afganistanci, gotovo svi u Pakistanu i Iranu. UNHCR je 2002. u Afganistanu započeo najveći ikada organizirani program repatrijacije i tada se u zemlju vratilo gotovo šest milijuna ljudi, no ponovljeni ratni sukobi uzrokovali su nove izbjegličke valove iz te zemlje. Somalija je sa 1,11 milijuna izbjeglica treća najveća zemlja porijekla, a slijede Sudan, DR Kongo i Mijanmar. Ukrajina je s ukupno 800.000 raseljenih unutar i izvan zemlje također završila među prvih deset zemalja po porijeklu izbjeglica.

UNHCR ističe i da je od 1980. čak 50 zemalja svijeta barem jednom bilo na listi 20 onih iz kojih je izbjeglo najviše ljudi – 12 se na toj listi nalazilo najmanje 20 godina, što ukazuje na to da se u njima ratovi događaju kontinuirano ili se povremeno ponavljaju. Sedam od njih je na afričkom kontinentu, a među tih 12 su i Vijetnam, Irak i Afganistan, koji je na istom popisu zauzimao prvo mjesto od 1981. do 2013. godine.

Među zemljama koje su lani primile najviše izbjeglica rekorderi su Turska, koja je primila čak 1,6 milijuna ljudi (uglavnom iz Sirije), Pakistan, u koji je došlo 1,5 milijuna (mahom iz Afganistana), Libanon, u kojem se smjestilo 1,15 milijuna Sirijaca, i Iran, s nešto manje od milijun afganistanskih izbjeglica

U svom izvještaju UNHCR poseban naglasak stavlja na ekonomsku razvijenost zemalja koje primaju izbjeglice, s obzirom na to da je i tu došlo do promjena. Iako je većina izbjeglica već desetljećima utočište pronalazila u zemljama u razvoju, koje graniče s područjima ratnih sukoba, lani je taj udio narastao na čak 86 posto. U zemljama u razvoju dakle lani je bilo smješteno 12,4 milijuna izbjeglica. Zamalo šest milijuna ljudi privremeno je bilo smješteno u zemljama koje imaju BDP manji od 5.000 dolara godišnje. Svih trideset zemalja s najvećim brojem izbjeglica spadalo je u zemlje u razvoju, a čak 18 njih u najmanje razvijene. Najgore je prošla Etiopija, u kojoj je na jedan dolar BDP-a dolazilo čak 440 izbjeglica.

I u poglavljima koja se bave rješenjima izbjegličke krize UNHCR bilježi rekordno negativne trendove. Tako je ta UN-ova agencija prošle godine potpomogla samo 127.000 povrataka, najmanje od 1983. Koliko je to malo svjedoči usporedba sa 2002., kada je u programu repatrijacije zabilježeno 2,4 milijuna povrataka, mahom u Afganistan. U posljednjih 20 godina ta je agencija pomogla povratak 18 milijuna ljudi, no taj se broj smanjio sa 13 milijuna u pretprošloj dekadi na 5,2 milijuna u prošloj. Što se tiče organiziranog preseljenja izbjeglica iz zemlje izbjeglištva u treću zemlju, podaci su još porazniji: 105.000 ljudi preselilo se u neku od 26 zemalja, ponajviše u SAD (73.000), Kanadu, Australiju, Norvešku, Švedsku i Finsku. Državljanstvo neke zemlje dobilo je ukupno 32.000 izbjeglica, najviše Kanade (27.200), a značajno je i da je Tanzanija, nakon kratkotrajnog prekida, nastavila najveći ikada zabilježeni program dodjele državljanstva izbjeglicama, koji traje već 40 godina i obuhvaća 162.000 izbjeglica iz Burundija.

Kao što je spomenuto, broj zahtjeva za dodjelu azila, jednog od mogućih rješenja problema izbjeglištva, lani je povećan čak 54 posto i iznosio je 1,66 milijuna. Od toga su gotovo svi zahtjevi (njih 1,47 milijuna) bile aplikacije prvog stupnja, što pokazuje da je riječ o novim izbjeglicama. Najviše azila zatraženo je u Ruskoj Federaciji, 274.000, dok je prethodnih godina broj zahtjeva za azilom u toj zemlji iznosio nekoliko tisuća. Svaki peti tražitelj azila prošle godine po nacionalnosti je Ukrajinac. Azil u Njemačkoj zatražile su 173 tisuće ljudi, 64.000 više nego 2013., pri čemu na Sirijce otpada 40.000 zahtjeva, na Eritrejce 13.000, a na državljane Srbije i Kosova 24.000. Sa 121.000 zahtjeva Sjedinjene Države zabilježile su 44-postotno povećanje, ponajviše radi Meksikanaca koji bježe pred terorom organiziranoga kriminala. Turska je lani imala 88.000 zahtjeva, dvostruko više nego prethodne godine, a Švedska je sa 75.000 zahtjeva zabilježila drugi najveći broj zahtjeva ikada, odnosno nakon 1992., kada je azil zatražilo 84.000 onih s područja bivše Jugoslavije.

Broj odobrenih azilantskih zahtjeva značajno varira po državama, pa udio odobrenih azila u Ruskoj Federaciji iznosi 90 posto, a u Belgiji, Finskoj, Poljskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji jedva deset posto. Uz Ukrajince, najviše odobrenih azila dobili su Sirijci, ukupno 171.000, od čega 40.000 u Njemačkoj i 30.000 u Švedskoj. Prošle godine azil je dobilo ukupno 615.000 ljudi, a 434.000 zahtjeva je odbijeno. Ukupan udio odobrenih azila porastao je lani sa 43 na 59 posto, no to se dogodilo uglavnom uslijed velikog porasta onih odobrenih u Rusiji.