Izabrani predsjednik SAD-a Joe Biden najžešće je napade na sučeljavanjima doživio upravo od Kamale Harris, a ona ga je bila optužila da je 'stari bijeli muškarac' čije je 'vrijeme prošlo' i koji 'više ništa ne razumije'. Pa ipak, uzeo ju je na svoj kandidacijski listić. Bidenov životni primjer pokazuje kako nikada nije kasno otresti prašinu s koljena, ustati te pokušati ponovno i možda barem malo bolje nego ranije
Sjedinjene Države žrtva su svojeg uspjeha. Zbog toga što se radi o staroj demokraciji s dugovječnim institucijama, političari, ali i građani, imaju problem suočavanja s nagomilanim problemima i skupljanjem hrabrosti za iskorak, modernizaciju i inovaciju.
Zašto Amerika, uz sve svoje bogatstvo, moć i mogućnosti, kao uzor i aspiracija milijunima diljem svijeta, ima problema s organizacijom izbora i pravovremenim prebrojavanjem glasačkih listića te utvrđivanjem rezultata? Zašto su danima američki građani, a zapravo i dobar dio svijeta, svjestan kako izbori za 46. stanara Bijele kuće imaju dalekosežan utjecaj po međunarodne odnose, čekali rasplet napete utrke dosadašnjeg predsjednika Trumpa i novoizabranog, bivšeg potpredsjednika Bidena? Čak i u vrijeme pisanja ovoga teksta još nisu bili do kraja izbrojani glasovi u svim saveznim državama ili pak pojedinačnim okruzima unutar saveznih država, no rezultat je već uvjerljivo takav da sa sigurnošću možemo govoriti o Joeu Bidenu kao budućem američkom šefu države.
Kompleksan proces u kompleksna vremena
Hrvatska, ali i primjerice znatno veća Južna Koreja, održale su također izbore za vrijeme pandemije. Međutim u slučaju SAD-a treba se podsjetiti kako se radi o, poslije Kine i Indije, najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Kina je jednostranačka komunistička diktatura u kojoj se ne provode izravni, već delegatski izbori, poput onih kod nas prije 1990. godine. Indija pak ogroman logistički poduhvat glasanja preko 900 milijuna birača provodi u fazama, u razdoblju od mjesec dana. Amerika je zemlja starih i stabilnih institucija, vjerna svojoj povijesti, a provodi izbore svake četiri godine prvog utorka nakon prvog ponedjeljka u studenom. Uz to, Amerika je federacija u kojoj savezne države imaju ovlasti samostalno uređivati većinu svojih poslova, stoga se izborna pravila uvelike razlikuju od jedne do druge države. Zato se na isti dan provodi zapravo pedeset pomalo različitih izbora za istog predsjednika, ali i članove Zastupničkog doma, dio senatora i guvernera na koje padne red, a glasa se i o mnoštvu građanskih referendumskih inicijativa. Pored toga, na listiću se redovito nađe opcija glasanja za okružnog tužitelja, šerifa i razne druge javne dužnosti.
Izbori u Americi pravi su pokazatelj toga kako demokratsko odlučivanje može biti kompleksno te kako za izražavanje volje građana nekada treba vremena i strpljenja.
Nasuprot tome treba reći kako je pandemija potaknula nebrojeno više Amerikanaca da iskoriste mogućnost ranijeg, dopisnog glasanja, što je prenapregnulo kapacitete biračkih odbora u mnogim dijelovima zemlje. Premalen broj biračkih mjesta, kao posljedica nebrige, ali i sustavne politike obeshrabrivanja glasovanja siromašnijih, počesto manjinskih građana, stvara pak gužve na biralištima. Usprkos svim ovim otežanim uvjetima, na ovim izborima odaziv je bio izrazito velik, a Biden je dobio ukupno najviše glasova u cijeloj povijesti američkih predsjedničkih izbora, prema posljednjim podacima, oko 75 milijuna njih. Mnoge savezne države imaju zakonske propise koji nalažu ponovno prebrojavanje u slučaju izrazito bliskih rezultata (razlike manje od jedan ili 0,5 posto ili pak manje od 2000 glasova), tako da bi do ovog dodatnog usporavanja objave konačnog ishoda glasanja došlo i da Trumpov izborni stožer i odvjetnički tim nisu krenuli osporavati vjerodostojnost brojanja listića, usprkos tome što neovisni izvori nisu uspjeli potvrditi navode o nepropisnim dopisnim glasovima. Ponovna brojanja nisu rijetka ni nužno kontroverzna u američkoj politici, no u posljednjih nekoliko desetljeća rijetko je koje ponovno prebrojavanje listića naposljetku preokrenulo izborni rezultat.
Kraj mučne trke
Bila je ovo mučna i duga kampanja koja je uskovitlala strasti te razotkrila stare i duboke društvene rane i sukobe u Americi, ali i pokazala demografske i političke promjene koje preoblikuju ovu zemlju. Polarizirana atmosfera naglašena je prosvjedima, uključivši one u kojima su građani nosili oružje, ali i činjenicom da je Trump u danima koji su slijedili nakon izbora krenuo negirati izborni rezultat i optuživati za masovnu izbornu prijevaru. Neke od njegovih najava zvučale su gotovo pučistički. Uzgred budi rečeno, o nikad dokazanom masovnoj izbornoj prijevari govorio je i objavljivao na društvenim mrežama i prije četiri godine, kada je sasvim uvjerljivo bio pobijedio. Ovo je bila crvena crta i za članove establišmenta Republikanske stranke te su se redom krenuli ograđivati od Trumpa kada je ovakvim izjavama krenuo zadirati u same temelje američke republike.
Ova kampanja i izbori bili su zanimljivi i iz drugih razloga. Naime pokazalo se kako Latinoamerikanci nisu neka homogena društvena, pa onda ni biračka skupina, već će primjerice oni kubanskog podrijetla, koji su pobjegli od Castrova režima, na Floridi zdušno podupirati Trumpa i njegovu žestoku, gotovo makartističku retoriku koja među svim demokratima vidi 'crvene'. Oni koji su pak starinom iz Meksika, bit će skloniji Bidenu i Demokratskoj stranci. Uz to, pokazalo se kako Trump nije nužno u potpunosti izgubio potporu žena, pogotovo među bijelom, anglosaksonskom protestantskom populacijom, kao i da uživa potporu ne tako zanemarivog broja Afroamerikanca iako je Biden izrazito popularan upravo u toj populaciji. Borba za katoličke glasove bila je vrlo žustra i podosta izjednačena. Američki katolici čine relativnu većinu u mnogim gradovima oko Velikih jezera (države Michigan, Illinois, Indiana, Ohio, Michigan) te onih na Istočnoj obali (Baltimore, Philadelphia, New York, New Jersey, Boston). Dio ih je snažno pristao uz Trumpa zbog pitanja pobačaja koje predbacuju Bidenu dok ih je pak velik dio glasao upravo za Bidena jer je, nakon Kennedyja, prvi katolik koji se naumio useliti u Bijelu kuću te zato što se zalaže za socijalni angažman.
Trump je u sučeljavanjima i tijekom kampanje pokazivao puno više živahnosti, energije i retoričke dovitljivosti od Bidena, no Biden je privukao birače time što kao veteran američke politike predstavlja stabilnost i pouzdanost, ali i zato što je za one nesklone Trumpu njegova politička suprotnost, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu. Biden se trudio biti komunikator koji sluša, suosjeća i povezuje dok se Trump trudi demonstrirati moć i odlučnost, ali i sposobnost da bez dlake na jeziku svakome govori za što misli da ga ide.
Kraj mučne trke
Bila je ovo mučna i duga kampanja koja je uskovitlala strasti te razotkrila stare i duboke društvene rane i sukobe u Americi, ali i pokazala demografske i političke promjene koje preoblikuju ovu zemlju. Polarizirana atmosfera naglašena je prosvjedima, uključivši one u kojima su građani nosili oružje, ali i činjenicom da je Trump u danima koji su slijedili nakon izbora krenuo negirati izborni rezultat i optuživati za masovnu izbornu prijevaru. Neke od njegovih najava zvučale su gotovo pučistički. Uzgred budi rečeno, o nikad dokazanom masovnoj izbornoj prijevari govorio je i objavljivao na društvenim mrežama i prije četiri godine, kada je sasvim uvjerljivo bio pobijedio. Ovo je bila crvena crta i za članove establišmenta Republikanske stranke te su se redom krenuli ograđivati od Trumpa kada je ovakvim izjavama krenuo zadirati u same temelje američke republike.
Ova kampanja i izbori bili su zanimljivi i iz drugih razloga. Naime pokazalo se kako Latinoamerikanci nisu neka homogena društvena, pa onda ni biračka skupina, već će primjerice oni kubanskog podrijetla, koji su pobjegli od Castrova režima, na Floridi zdušno podupirati Trumpa i njegovu žestoku, gotovo makartističku retoriku koja među svim demokratima vidi 'crvene'. Oni koji su pak starinom iz Meksika, bit će skloniji Bidenu i Demokratskoj stranci. Uz to, pokazalo se kako Trump nije nužno u potpunosti izgubio potporu žena, pogotovo među bijelom, anglosaksonskom protestantskom populacijom, kao i da uživa potporu ne tako zanemarivog broja Afroamerikanca iako je Biden izrazito popularan upravo u toj populaciji. Borba za katoličke glasove bila je vrlo žustra i podosta izjednačena. Američki katolici čine relativnu većinu u mnogim gradovima oko Velikih jezera (države Michigan, Illinois, Indiana, Ohio, Michigan) te onih na Istočnoj obali (Baltimore, Philadelphia, New York, New Jersey, Boston). Dio ih je snažno pristao uz Trumpa zbog pitanja pobačaja koje predbacuju Bidenu dok ih je pak velik dio glasao upravo za Bidena jer je, nakon Kennedyja, prvi katolik koji se naumio useliti u Bijelu kuću te zato što se zalaže za socijalni angažman.
Trump je u sučeljavanjima i tijekom kampanje pokazivao puno više živahnosti, energije i retoričke dovitljivosti od Bidena, no Biden je privukao birače time što kao veteran američke politike predstavlja stabilnost i pouzdanost, ali i zato što je za one nesklone Trumpu njegova politička suprotnost, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu. Biden se trudio biti komunikator koji sluša, suosjeća i povezuje dok se Trump trudi demonstrirati moć i odlučnost, ali i sposobnost da bez dlake na jeziku svakome govori za što misli da ga ide.
Nikad nije kasno za treću sreću
Priča o Bidenu priča je o upornosti i o tome kako nikada nije kasno, ni za novi početak, ni za uspjeh. Radi se o čovjeku koji, po vlastitom priznanju, nije bio odveć uspješan u školi, a i dugo se mučio s mucanjem. Pa ipak, završio je pravo te prvo radio kao odvjetnik po službenoj dužnosti, a kasnije u privatnom odvjetničkom uredu. Godine 1969. ulazi u lokalnu politiku, a 1972. pobjeđuje, uz gotovo ničime financiranu kampanju, dotadašnjeg senatora u državi Delaware. Iste godine u prometnoj nesreći pogibaju mu prva supruga te kći dok su mu sinovi ozlijeđeni. Jedan od sinova kasnije će umrijeti od raka, a drugi će se u jeku kampanje naći pod optužbama za mutne poslove u Ukrajini. Proveo je čak 35 godina u Senatu te tako spada među najiskusnije američke političare.
Prvi put se okušao u utrci za predsjednika 1988. godine, no tada se ubrzo povukao iz kampanje zbog toga što su novinari iskopali da mu je dio govora navlas isti onom britanskog laburističkog političara Neila Kinnocka, kao i zbog otkrića da je imao ne odveć sjajne ocjene na fakultetu, kako je pao kolegij iz pravne metodologije zbog nenavođenja korištene literature i kako je, suprotno prethodnim tvrdnjama, dobio stipendiju iz socijalnih razloga, a ne zbog toga što je bio dobar student. Kasnije je ustvrdio da je naučio iz svojih 'gluposti i pogrešaka'.
Godine 2008. ponovno se natjecao, no na kraju je predizbore dobio Obama te ga je velikodušno uzeo za sukandidata. Biden je tako pristao biti potpredsjednik, dakle mlađi partner, stranačkom kolegi kojemu je po godinama mogao biti otac. Naposljetku, na predizborima za ovogodišnje izbore najžešće napade na sučeljavanjima doživio je upravo od Kamale Harris, a ona ga je bila optužila da je 'stari bijeli muškarac' čije je 'vrijeme prošlo' i koji 'više ništa ne razumije'. Pa ipak, uzeo ju je na svoj kandidacijski listić. Neki će reći samo iz pragmatičnih razloga, tj. zbog povećanja vidljivosti žena i nebijelaca u politici, no može se reći da si je tim mudrim potezom priskrbio suradnicu koja svojom energijom i elokvencijom može biti njegova kvalitetna nadopuna i dodatna snaga.
Postizbornim spotom na društvenim mrežama, uz bezvremene stihove Raya Charlesa, ali i slike Amerike u svoj njenoj raznolikosti, Biden evocira vremena Roosevelta, Kennedyja i Johnsona, ali odgovara i na zahtjeve birača iz generacije milenijalaca. Uncle Joe, kako ga neki od milja, a neki posprdno zovu, pred sobom ima težak put pomirenja Amerikanaca među sobom i ponovne izgradnje povjerenja, savezništava i partnerstava u svijetu, no Bidenov životni primjer pokazuje kako nikada nije kasno otresti prašinu s koljena, ustati te pokušati ponovno i možda barem malo bolje nego ranije.
tportal
