Pa tko je taj lik sa snimke koja je zgranula hrvatsku javnost? Veseli bećar u povratku s nekog vjenčanja gdje je uobičajeno slušanje narodnjaka s inače mrskog istoka i pucanje iz svakovrsnog oružja? Kojega u Hrvata ima u izobilju, pa svaka bolja kuća ima neko oružje, e da se nađe, ako nas opet napadnu Srbi ili možda Rusi, budući da nam je na čelu države opet „ruska pudlica“ i „izdajnik hrvatskog naroda“, kako predsjedniku „tepa“ premijer. Ili je hice sumanuto ispaljivao neki lunatik, netom pobjegao iz ustanove zatvorenog tipa, dajući oduška svojoj ljutnji na čitav svijet? I baš ga briga hoće li mu metak pogoditi nekog noćnog prolaznika, neki prozor, balkon…
E pa ništa od toga, mada ujedno dotični jest i sve to, to jest i „bećar“, i osoba ne baš velike pameti, ali i ministar poljoprivrede, ribarstva, svega nečega, i potpredsjednik vlade, i visoko rangirani član Domovinskog pokreta, inače proustaškog koalicijskog partnera vlade Andreja Plenkovića. Zove se Josip Dabro, nema naravno puno veze s mozgom, kao i mnogi ministri u ovoj vladi, nema ni potrebno obrazovanje za taj važan i posve devastiran resor u kojemu „dabrovi“ godinama halapljivo krckaju društveno dobro, više nego u ostalim resorima, tvrdi doduše da ima diplomu, tipičnu za depeovce – onu iz kineziologije, štampanu na fakultetu u
Travniku i, po istraživanjima medija, kupljenu na nekoj BiH benzinskoj pumpi.
Elem, hvalisavi Dabro poslao je snimku svoje noćne pucačine partijskom drugu, ali koji se u međuvremenu u zlu rastao sa strankom, pa sada javno objavio Dabrin revolveraški noćni izlet, a onda ga premijer usred noći natjerao da podnese ostavku. I sada će se vratiti u parlament na plaćicu od skoro pet tisuća eura. Koliko će samo metaka moći kupiti za svoje oružje naš Dabro kojega šef stranke i koalicijski partner HDZ-ove vlade pravda kako je „bio i bit će bećar“, te kako je u ratu imao samo deset godina i rastao u okruženju oružja, pa kako da i sam ne postane revolveraš? U međuvremenu saznalo se da isti lik obučava i djecu kako pucati iz pušaka i ostalog oružja, sve to u vremenu kada eskalira nasilje u školama, pa se školske zgrade pretvaraju u dobro osigurane utvrde. Tako su kriteriji jedne amoralne, korumpirane vlasti sada pali još niže, sada se tu već oholo javno puca i ugrožava sigurnost građana, a ekipa iz desničarskog Domovinskog pokreta koja se prijeteći razvijala – da bi se, mahom zbog pohlepe, skroz urušila – na temi mržnje prema Srbima i zahtjevu da se ukine financiranje „antihrvatskog“ tjednika Novosti, ispostavilo se, najradije sluša upravo primitivni srpski turbofolk.
Ali ne da se naš Dabro, još jedan u podugom nizu odbačenih ili zbog korupcije utamničenih ministara, okreće pilu naopako, te tvrdi kako mu sve podmeću mafijaši iz Hrvatskih šuma koji pljačkaju naše drvno blago, te da je on o tome obavijestio premijera, a ovaj mu rekao neka šuti. Govna tako brzo isplivaju, mada nikakve veze nemaju s Dabrinim revolveraškim pothvatom. Zbog čega bi, po slovu zakona,
trebao kazneno odgovarati. No, manje je ovdje zanimljiv taj priučeni kineziolog koji s poljoprivredom ima veze koliko i predsjednik države s Rusima, a u žiži interesa jest premijer čiji je izbor, pored ostalih grozota, bio i taj Dabro. Plenković će se možda oporaviti i od ovog udarca iz jedne skupine primitivaca i filoustaša koji su mu trebali da formira tu bijednu vladu, ali možda i neće. S obzirom da je koliko jučer, zbog svoje faraonske sklonosti da se okružuje posve beznačajnim likovima, e kako bi samo on dolazio do izražaja, primio najgori udarac ikad, kada je njegovog redikula i predsjedničkog kandidata doslovce pomeo aktualni šef države, Zoran Milanović. I na izborima dobio glasove milijun i sto tisuća birača. Između njih i onih iz HDZ-a, nezadovoljnih autokratskom vladavinom šefa partije i vlade. Smiješni, lažljivi, u svakom smislu nedostojni hadazeov kandidat, jedva je navukao malo više od 20 posto glasova, i to mahom iz hrvatskog plemena u BiH.
Nikada do sada nijedan kandidat za šefa države, čak ni voljeni Franjo Tuđman, nije dobio tako plebiscitarnu podršku, a zapravo jasnu poruku otpora hadezeovom svevlašću i vladi u kojoj sjede toliki dabrovi i grickaju i kradu gdje stignu, dok narod guše nemilosrdna inflacija – najveća u EU – i enormni troškovi života.
No, je li premijer čuo tu poruku koja je odjeknula jače od Dabrinih hitaca? Jedva, ako uopće, ali to se od autokrata, nakon višegodišnjeg držanja u stisku svih institucija države, teško može očekivati. Nego je njegova bahatost odsklizala na razinu primitivizma kriminalne skupine kojoj je na čelu, kada je kao prvo odbio čestitati Milanoviću na nepodnošljivo uvjerljivoj pobjedi, a potom najavio kako ni
on, ni nitko od njegovih, neće otići na predsjedničku inauguraciju, a za gorki poraz optužio onih više od milijun Milanovićevih glasača. Koji da „ništa ne razumiju“. Nego su indoktrinirani porukama predsjednika države, „ruskog igrača“ i „izdajnika Hrvatske“. Stoga, „ne bi li ipak bilo jednostavnije da vlada raspusti narod i izabere drugi?“, kako je u pjesmi posprdno sugerirao diktatorima u Istočnoj Njemačkoj Bertolt Brecht, nakon antistaljinističkog radničkog ustanka, 1953. Svakako, premijerov „pucanj“ u narod daleko je opasniji od svih Dabrinih hitaca.
