Pitam se jesu li europski čelnici igrali Frostpank? Ovo je prva misao koja vam pada na pamet kada čitate vijesti iz Europske unije i Velike Britanije.
Frostpank je apokaliptična zimska računalna igra za preživljavanje u svijetu globalnog zahlađenja i vječne zime. I tu čak nije problem nedostatak resursa, kojih ima točno onoliko „koliko treba“. Ima ih, ali morate stalno donositi odluke, trošiti oskudna sredstva na grijanje domova, grijanje staklenika za uzgoj hrane, proizvodnju električne energije ili industrijsku proizvodnju, jer ih više nema dovoljno za sve u isto vrijeme.
Negdje treba rezati. Ali rezovi na jednoj strani dovode do gladovanja, rezovi na drugoj dovode do bolesti i smrti od hladnoće. I povrh svega, novca u igri nema. Odnosno, nema ga nužno. Možete i sami izvlačiti resurse, a ne kupovati ih po pretjeranim cijenama. Također nema inflacije.
A Europljani sada već pojačavaju cenzuru, već policija pendrecima i suzavcem tjera prosvjednike, a sav ponos na demokraciju i slobodu govora nestaje kao dim u vjetru.
Nezadovoljstvo naroda raste. Već sada je potrebno povećati broj policajaca i ojačati njihovu opremu. A sve te policajce treba nahraniti i ugrijati, inače bi se mogli pridružiti prosvjednicima.
Smiješno je to što je za rješavanje većine ovih problema bilo dovoljno jednostavno priznati poraz Zapada u Ukrajini. Vješt EU političar, profesionalni lažov, o tome ne mora čak ni vikati naglas, samo reći sebi u bradu i potvrditi lansiranje Sjevernog toka 2. I oskudica resursa bi se smanjila, a cijene bi se mogle spustiti na relativno prihvatljivu razinu.
Ne mislite valjda da brinem, jer što se mene tiče, svi problemi EU, iako živim u njoj, sadašnji i budući, opravdana su odmazda za patološku rusofobiju. Samo govorim o jednostavnosti i pristupačnosti rješenja. Svejedno mene zapadne elite ne čitaju, a i da čitaju, ne bi slušale.
Tri stvari im stoje na putu. Ponos, za neke u kombinaciji s nerealnim geopolitičkim ambicijama, potom nedostatak stvarnog suvereniteta u donošenju odluka, a tu je kriva ovisnost o Sjedinjenim Državama, i očigledna nekompetentnost većine europskih elita, koje umjesto menadžera i ekonomista za premijere i ministre postavljaju „ono“ kao što je premijerka Finske Sanna Marin ili, što je još gore, šampionku idiokracije Ursulu von der Leyen. Ako ste je gledali dana tijekom govora o stanju EU u Europskom parlamentu, teško ćete mi moći proturječiti.
I još uvijek je rujan. Iako je još uvijek relativno toplo, a dan još relativno dug, još uvijek nema problema s opskrbom hranom. Europljanima još nije hladno, nisu gladni i ne sjede u mraku da štede struju.
Ali stotine tisuća prosvjednih skupova već se održavaju u niz europskih zemalja, jer ljudi dobiju račune za stambeno-komunalne usluge gdje je cijena plina, struje i tople vode poskupjela sedam, deset, dvanaest puta, i shvaćaju da to neće izdržati.
Primjerice, bivši šef poljske vlade, čelnik oporbene stranke Građanska platforma Donald Tusk, jedan od „najproeuropskijih“ političara u Poljskoj, za kojega se nikako ne može reći da simpatizira Rusiju, govorio je o „lavini očajničkih poruka građana” zbog odluke nacionalne naftne i plinske tvrtke PGNiG da plin za kućanstva poskupi 12 do 15 puta.
Dodao je i da će do veljače "pasti najbolje poljske tvornice", iako je upitno koje, nakon zatvaranja petrokemije i čeličana, još uvijek postoje.
Zapravo, već su se počeli zatvarati upravo sada, ne čekajući veljaču. Neće biti tvornica, pa neće biti ni BDP-a. Neće biti poreza i neće biti ni radnih mjesta. Posljedica toga je smanjenje socijalnih programa i naknada, smanjenje proračunskih rashoda, nezaposlenost i porast kriminala.
Ni u ostalim zemljama EU situacija nije puno bolja. A sada sve tek počinje i Europljani će puninu senzacija moći okusiti tek zimi.
Izuzetno je teško to izraziti brojkama. Jer, prvo, morate pokriti mnoge parametre u nizu zemalja. Drugo, zato što su domaći mediji pod cenzurom i često daju pretjerano optimističnu sliku, iako u nju više gotovo nitko ne vjeruje. Treće, jer se situacija dinamično mijenja, i to s loše na gore.
Imajte na umu da Rusija nije učinila ništa da stvori ovu situaciju, osim malog ulaganja u dionice proizvodnje kokica. Sve je to isključivo rezultat vlastitih suludih postupaka europske idiokracije i nacionalnih vlada, isključujući pri tome Orbanovu Mađarsku. Dakle, ako su mislili i još uvijek misle “potaknuti nezadovoljstvo i okrenuti ga protiv Rusa”, kao dio nekog „lukavog plana“, onda neće uspjeti.
To više ne funkcionira. Jer mitinzi se ne održavaju pod antiruskim parolama, nego naprotiv, pod antiukrajinskim. A stanovništvo Praga, Atene ili Amsterdama nije nezadovoljno Putinom, nego svojim vladama.
Izjave „političara“ poput Annalena Baerbock da nju nije briga za vlastite birače, da će ionako nastaviti podržavati Ukrajinu, samo dodatno pojačavaju ovo nezadovoljstvo.
Bit problema je jednostavna - resursi ne samo da su nedostatni, već su i superskupi. Jer ako transportirate ukapljeni ruski plin iz Kine, a to se čini da se zaobiđu sankcije, onda ne samo da ga morate dodatno ukapljivati i replinificirati, nego s njim praviti i veliku obilaznicu. Čak i kroz Suez, to je dodatnih nekoliko tisuća kilometara prijevoza i inoćna mora za svakog logističara.
Struja i plin, čak i da ih ima dovoljno, uz takvu cijenu gotovo svaku proizvodnju u Europi čine ne samo nekonkurentnom, nego i duboko nerentabilnom. Kao da treba podsjećati na Adama Smitha , koji je rekao: "Proizvodne nacije napreduju."
Neproizvodni pobunjenici, plačite, platite i pokajte se.
I povrh svega, tu je Zelenski. Vođa bankrotirane države i vojske koja sada već ovisi o NATO borcima. Jutros sam objavio da je Zapad u Ukrajinu poslao 47 000 tona oružja, ekvivalent tko zna koliko milijardi. Samo iz Amerike oko 750 letova vojnih transportnih aviona.
I opet, da citiram Bloomberg, jer će neki reći da je sve to „ruska propaganda“, kažu da bi se situacija u Ukrajini mogla riješiti u sljedeća tri mjeseca, odnosno s početkom hladnog vremena u Europi i dolaskom zime.
“Ukrajinsko gospodarstvo ozbiljno se urušava. Zelenski i njegov tim dobro su svjesni da će sljedeća tri mjeseca Ukrajini donijeti i ekonomske i diplomatske opasnosti. Sljedećih 90 dana rusko-ukrajinskog sukoba bit će odlučujući”, navodi se u članku.
Također se napominje da u Ukrajini trenutno postoji "katastrofalna financijska i monetarna situacija", sve to dovodi državu do povećanja inflacije, ako ne i do hiperinflacije. Nadolazeća zima, koja prijeti da Europljani ostanu bez ruskog plina zbog sankcija EU i Sjedinjenih Država, mogla bi podijeliti EU oko ukrajinskog pitanja.
Osim toga, ukrajinski predsjednik Zelenski upozorio je da je pred Ukrajinom "zima nezadovoljstva". Problema će biti ne samo u Ukrajini, već u cijeloj Europi.
Bankrot je na pomolu, jer je ukrajinski deficit proračuna skoro 50 milijardi dolara.
Pomoć zapadnih država Ukrajini od kraja veljače ove godine do danas iznosi 18 milijardi dolara. Uz gore navedene isporuke oružja, koje su također gubitak, jer Kijev to „za sada“ i, kako kažu, „sljedećih 70 godina neće moći platiti“
Ova pomoć nije dovoljna da se pokrije mjesečni deficit od pet milijardi dolara, izjavio je ministar financija Ukrajine Sergej Marčenko na međunarodnoj konferenciji u Minhenu.
Ministar je istakao da će, prema ocjenama Svjetske banke, u narednih 18 do 36 mjeseci Ukrajini za pripreme za zimu, žetvu, remont puteva, socijalne izdatke biti potrebno 105 milijardi dolara.
Ovih 105 milijardi dolara je tri puta više od proračunskih prihoda Ukrajine u 2021. godini. I to još u granicama od prije početka specijalne vojne operacije.
I ovdje dolazimo do najvažnije stvari, koji mi, uključujući i mene, zbog mentalnog sklopa ne možemo dokučiti. Rusija je pokrenula kampanju za „denacifikaciju i demilitarizaciju Ukrajine“. To su deklarirani ciljevi, ali osobno mislim da su oni ambiciozniji.
Da je Rusija htjela vojni poraz Ukrajine, to bi tako i bilo. Nemojte u to ni najmanje sumnjati. Drugo, zar itko normalan misli da Rusiji treba teritorij? Pa ni sa svojim ne zna kud će. Točno, treba joj sigurnost na zapadnim granicama i sigurnost LNR i DNR, a sada su u vlak uskočili i Hersonska i Zaproška regija, koje su skoro u potpunosti slobodne, kao i Donjecka Republika.
Ono što treba Rusiji je ekonomski i vojni kolaps Ukrajine i kolaps njenih sponzora – EU, Sjedinjenih Država i Velike Britanije.
I točno u vrijeme kada su zapadne sile počele razmišljati da obustave vojnu i financijsku pomoć Kijevu, što bi označilo brzu kapitulaciju Ukrajine i stvorilo uvjete za mirovnu konferenciju Rusija-NATO o statusu te zemlje, dogodio se Harkov i na krilima euforije zbog „pobjede“, iako bez nekih većih bitaka, zapadne prijestolnice i EU odjednom odlučuju da će ipak bacati novac i oružje u ukrajinski bezdan.
Konstantin Sivkov je rekao da su ruske snage sada izmamile Ukrajince i NATO na brisani prostor u Harkovu i sada ih mogu sustavno uništavati. Ovo je dijelom točno, ali puno važnije je to što će se ruska kampanja produžiti najmanje do kasnog proljeća 2023. i EU će bacati milijarde, sad već vrijednije oružje, jer stare sovjetske gvožđurije više nema. A to su ogromni izdaci i kao u igri Frostpank će rezati na jednoj strani da bi se to dalo kijevskom režimu. A ti rezovi će dodatno produbiti ekonomsku, financijsku i društvenu krizu i kada više ne bude bilo gdje zagrabiti, na „ekranu“ će se pojaviti natpis „Game Over“. Samo u ovom slučaju neće biti ponovne igre i dodatnih života. Tada Rusija može pristati na „mirovnu konferenciju“, ali pod svojim uvjetima, a oni će biti ispunjeni.
Tada ne da neće biti ukrajinske vojske, što znači potpunu demilitarizaciju, već će i zapade zemlje imati problema s količinama naoružanja, koje se nevjerojatnom brzinom gubi u ukrajinskim stepama. Što se tiče denacifikacije, to je manji problem. Većina će ih izginuti, a ostatak, po mom osobnom sudu, živjet će u „Ukrajini“ koja preostane. Gledano kroz ovu prizmu, čak i povlačenje iz Harkova je za Moskvu kao naručeno. Euforija zbog pobjede je odradila svoje i kampanja ulazi u zimu, a to su dodatne basnoslovne količine novca i oružja, što na drugoj strani uzrokuje sve veći pad standarda građana EU.
