Kada se spusti dim nakon aktualnoga verbalnog obračuna Zorana Milanovića i HDZ-ove parlamentarne većine, hoće li se pri glasovanju o novoj čelnoj osobi Vrhovnog suda stvoriti nova, gotovo ustavotvorna većina HDZ-a i svih parlamentarnih klubova osim ljevice? Je li pri radikalizaciji odnosa moguće i pokretanje postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti šefa države?



Vjerovali ili ne, predsjednik Republike Zoran Milanović ipak je dao kompliment svojim političkim neistomišljenicima usporedivši ih s naslovnim atributima filma 'Ružni, prljavi, zli'. Jer – kad god se hrvatska politika i njezini akteri usporede s nekim vrhunskim djelom kao što je to neprijeporno filmska groteska koju je režirao talijanski sineast Ettore Scola, onda to nije uvreda. Naprotiv. Film 'Ružni, prljavi, zli' iz 1976. jedan je od ponajboljih radova talijanske kinematografije u 1970-ima koji je svom redatelju donio priznanje za najbolju režiju na Međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu. Briljantno portretiranje pojedinaca i kolektiva s društvene margine koji svom članu ne mogu oprostiti to da je došao do novca referira se na talijanski neorealizam, ali je zapravo riječ o stilski i tematski autohtonom ostvarenju jednog od vodećih talijanskih filmaša svog vremena. Njegovi su filmovi više puta nominirani za Oscara, uključujući 'Jedan izuzetan dan' iz 1977. sa Sophijom Loren i Marcellom Mastroiannijem, koji je i sâm zavrijedio nominaciju za nagradu Američke filmske akademije.


Kada se nađete u takvom društvu, nije li to kompliment? Scolin je film primjer estetike ružnog, a s obzirom na to da hrvatska politika kronično ne pokazuje baš nikakve estetske odlike, onda je njezino kompariranje s antologijskim filmskim ostvarenjem veliko priznanje.

Osjetilo se to već u prvim reakcijama 'ružnih, prljavih i zlih' nakon Milanovićeve verbalne kanonade izazvane postupkom izbora nove čelne osobe Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tako se saborski zastupnik Milorad Pupovac, kojega je šef države opisao 'prljavim', na susretu s novinarima pojavio u svom dosad najkrhkijem izdanju, u džemperu koji je prava posveta i talijanskom i hrvatskom neorealizmu. S druge strane, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, koji je za Zorana Milanovića 'zli' 'Njonjo', preko noći postao je liječnikom specijalistom psihijatrije jer je svom prozivatelju dijagnosticirao poremećaj ponašanja i vjerojatno poremećaj ličnosti.


Očekuje se detaljnija reakcija predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, po Milanovićevim riječima 'ružnog', ali ne zbog fizičkog izgleda, nego zbog odnosa prema prof. dr. Zlati Đurđević, koja se našla usred prijepora oko postupka izbora predsjednice, odnosno predsjednika Vrhovnog suda. Andrej Plenković donekle podsjeća na talijanskog glumca Nina Manfredija u mlađim danima koji je u filmu 'Ružni, prljavi', zli briljantno odigrao glavnu ulogu naglo obogaćenog Giacinta te je neočekivani ulazak Zorana Milanovića među filmske kritičare više nego poticajan za daljnju raspravu, od prava i politike do filmova i – estetike.

U nju se uključio i aktualni kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Miroslav Škoro, a koji bi cijelu situaciju radije usporedio s filmom 'Za šaku dolara', očito misleći da je Scolin film predstavnik špageti-vesterna. To je pak film sličnog naslova 'Dobar, loš, zao' iz 1966. koji je režirao Sergio Leone. Tko je u trenutačnim obračunima dobar, tko loš, a tko zao, zasigurno ćemo se naslušati sljedećih dana i tjedana. No Miroslav Škoro i njegov Domovinski pokret mogli bi u svemu tome i sami odigrati važnu ulogu jer se u Hrvatskom saboru upravo formira brojčano poprilično uvjerljiva većina protiv eventualnog prijedloga Zlate Đurđević za čelno mjesto Vrhovnog suda.

Ova redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te cijenjena stručnjakinja za kazneno procesno pravo ima gotovo nemoguć zadatak osigurati podršku natpolovične većine zastupnika u hrvatskom parlamentu. Čak i javi li se na ponovljeni javni poziv te ako ju Zoran Milanović i predloži izabravši njezinu među svim pristiglim kandidaturama, Zlata Đurđević nema podršku. Ni vladajuće koalicije predvođene HDZ-om, ni podršku svih ostalih zastupničkih klubova osim onih na lijevom i lijevocentrističkom dijelu političkog spektra. O njoj su se već negativno izjasnili i predstavnici Domovinskog pokreta, Mosta i Hrvatskih suverenista de facto je o(t)pisujući kao Milanovićev kadar te joj najviše zamjerajući odnos prema izmjenama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, odmah nazvanima lex Perković.

Zanimljivo je da se zbog istog mišljenja 2013. našla i na suprotnoj strani od tadašnje vlade Zorana Milanovića kao predlagača, ali se u hrvatskoj politici stvari najčešće pamte selektivno. Zoran Milanović u ovom slučaju nije bio zlopamtilo te je ovu sveučilišnu profesoricu predložio za predsjednicu Vrhovnog suda. Međutim Ustavni sud Republike Hrvatske riješio je dvojbu oko procedure predlaganja predsjednika Vrhovnog suda utvrdivši da 'osporena odredba zakona kojom je propisano da Državno sudbeno vijeće objavljuje javni poziv za izbor predsjednika Vrhovnog suda ne ograničava predsjednika Republike u izvršavanju njegove ovlasti iz članka 116. stavka 2. Ustava prema kojem on predlaže, a Hrvatski sabor bira predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske'.

Koliko će trajati verbalno-proceduralni rovovski rat


Zbog toga će se raspisati novi javni poziv, na njega će se javiti nove kandidatkinje i kandidati, među kojima neće biti aktualni predsjednik Suda Đuro Sessa, a predsjednik Republike trebat će predložiti nekoga od kandidata. I što onda? Bude li to Zlata Đurđević, koju HDZ, ali i ostatak Sabora desnije od HDZ-a, ne želi, koliko će potrajati sadašnji verbalno-proceduralni rovovski rat. Hoće li u konačnici Vrhovni sud u novom mandatu povesti osoba koja će biti kompromisno rješenje između predsjednika Republike i saborske većine ili će se u nedogled nastaviti sadržajno najvažnija politička bitka otkako je Zoran Milanović postao šefom države, a Andrej Plenković najavio tvrdu kohabitaciju?


Unatoč neprimjerenoj verbalnoj baražnoj vatri prema suprotstavljenoj strani čiji se velik dio svojim postupcima ionako sam kontinuirano diskreditira, Zoran Milanović je u pravu glede stručnog i kandidatskog integriteta Zlate Đurđević. Prava je šteta to da predsjednik Republike jednostavno nije odbio sve kandidature u prvom javnom pozivu ako ih ne odobrava te na novom javnom pozivu izabrao osobu koju smatra najboljom. U međuvremenu se i Đuro Sessa našao usred nove afere u kojoj zasad najveći reformator hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić niže dokaze o sucima kojima se, eto, slučajno nađu skupocjeni satovi na rukama, a oni sami, eto, na luksuznim putovanjima. To što je Zlata Đurđević pristala biti kandidatkinjom u proceduri za koju je i Ustavni sud morao dati rješenje ne znači da je riječ o kršiteljici zakona. Ako je učinila bilo što protuzakonito što je diskvalificira za predsjednicu Vrhovnog suda, valjda za takvo što postoje i propisane sankcije. Ili je u Hrvatskoj normalno kršiti zakon bez posljedica. Usto, treba li razriješiti i četvero ustavnih sudaca koji su imali drukčije mišljenje od svojih kolegica i kolega? Zagovaraju li i oni protuzakonito postupanje ili ne?

99 zastupnika u startu protiv Milanovićeve kandidatkinje


Ovako se čini da se uvodi stručni verbalni delikt nakon kojega se osobi koja ga je počinila zatvaraju mnogobrojna vrata. Zakon o sudovima ima pravnih praznina, što je sada jasno, te je pravo pitanje kada će ga Hrvatski sabor kao zakonodavac izmijeniti nabolje. Pritom su najdiskutabilnije ocjene predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića o Zlati Đurđević. Kamo sreće da je on dok je bio ministar vanjskih i europskih poslova bio makar upola stručan u svom poslu kao osporavana kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda. Postavljen na to mjesto u Vladi isključivo voljom tada sebi bliskog premijera Ive Sanadera, Jandroković ostaje najlošijim ministrom vanjskih i europskih poslova kojega je Hrvatska imala od 1990. Na dobrom je putu da to ponovi i za mjesto predsjednika Hrvatskog sabora nazivajući kolege 'smećem' te im prebrojavajući djecu u pojedinim brakovima. Srećom za svoj položaj, barem kada je riječ o izboru čelne osobe najvišeg suda u zemlji, u parlamentu ima čvrstu većinu.

Kada bi Zlata Đurđević i došla do saborskog glasovanja o svom izboru, protiv nje bila bi gotovo ustavotvorna većina. Vladajuća koalicija bez glasa reformista Radimira Čačića ima 75 mandata, Domovinski pokret na izborima je, prije unutarnjih dioba, osvojio 16 mandata, a Most njih osam. Dakle 99 saborskih zastupnika je u startu protiv Milanovićeve kandidatkinje dok ustavotvornu većinu čini 101 zastupnik. Hoće li se takva većina uskoro formirati oko mogućeg pokretanja postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti šefa države, tim više jer je i u Ustavnom sudu dvotrećinska većina osporila predsjedniku Republike predlaganje bez javnog poziva? Odgovor krije stav desnice tko su u hrvatskoj politici za nju 'ružni, prljavi i zli'. I – jesu li na čelu Vlade ili države.

tportal