U kakvoj su međusobnoj vezi Julian Assange, američki rat protiv Rusije u Ukrajini i najveće prirodne katastrofe u svijetu u posljednjih pedesetak godina? Itekakvoj.
Nije cijeli svijet poblesavio pandemijski inficiran smrtonosnim virusom naoružavanja koji će ga uništiti prije no opasne klimatske promjene, nego nekolicina krajnje neodgovornih i moralno kvarnih predsjednika i premijera Novoga i Starog svijeta. Zapravo poslovođa profitnih interesa megakorporativne vojne industrije koja ne preže ni pred koliko masovnim smrtima, razaranjima infrastrukture i privatne imovine, raseljavanjima i progonima, nepopravljivim trovanjima prirode i uništavanjem temeljnih uvjeta za opstanak čovječanstva na Plavom planetu. Kakve veze, je li, glede&unatoč, imaju uznik kazamata Belmarsh nedaleko Londona u iščekivanju izručenja SAD-u i utemeljitelj legendarnog WikiLeaksa Julian Assange, američki rat protiv Rusije u Ukrajini i najveće prirodne katastrofe u svijetu u posljednjih ne samo 10 ili 20 nego i više od 50 godina? Itekakve. Prokazuje nečistu savjest i moralnu dekadenciju tih u moćnom/bogatom svijetu koji imaju i mogu, a tako licemjerno glumataju Samaritance, demokratske vertikale i sve čine ne bi li urbi et orbi bili posredovali dojam o sebi kao braniteljima, pače globalnim šampionima svijesti o ljudskim pravima i slobodama, svekolikomu gospodarskom razvoju, slobodnoj konkurenciji rada i pameti, blagostanju i solidarnosti.
Ljudski životi više ništa ne vrijede, megakorporativni kapitalizam nekažnjeno/divljački siluje prirodu, glasovima savjesti i pravde poput Juliana Assangea nema mjesta u svijetu kojim gospodare oružje i moć, gladni u tzv. Trećem svijetu, sirotinja i migranti su smetnja, a Ukrajina je baš kao jučer Afganistan, Irak, Libija… krvavi poligon za testiranje smrti na – živomu mesuU trenutku kada utjecajni europski/svjetski mediji vidljivo objavljuju vijesti o tomu da je „Rat dobar za posao: europska industrija oružja teško prati potražnju“ (zbog premalih kapaciteta i manjka radne snage) i „Europska industrija oružja zatečena snažnom potražnjom“ (pa traži pomoć EU-a za prilagodbu mirnodopskih tvornica ratnim potrebama) i sve se opravdava „ničim izazvanom ruskom invazijom/agresijom na Ukrajinu“ (sic transit), a na pune manje vidljivim mjestima bodu oči naslovi „UNICEF: Zbog suše smrt prijeti milijunima djece u Africi“, „Humanitarna katastrofa u Somaliji: Više od milijun ljudi je raseljeno otkako je počela velika suša koja traje od početka 2021. godine“, „U Nigeriji 18,5 milijuna djece ne pohađa školu“, „Na Rogu Afrike 16,2 milijuna ljudi prijete kolera i dizenterija“, „Potrošnja bogatih uništava svjetski okoliš“…, bilijuni eura/dolara nemilice se bacaju u grotlo proizvodnje/kupoprodaje oružja svih vrsta i jedne jedine namjene – ubiti i osakatiti što više ljudi, razoriti, spaliti i zatrti što više tuđe imovine. Unesrećiti čovječanstvo – kolateralno i same sebe – umjesto investirati u svjetski mir, sigurnost, znanje i zdrav okoliš koji jamče budućnost!?
Zemlja koja je prvi i najprofitabilniji proizvođač i diler oružja, SAD, koja se žestoko „bori“ za ljudska prava i slobode, za tzv. zapadne demokratske vrijednosti i naš način života, je li, u Rusiji, Kini, Sjevernoj Koreji, Iranu, Venezueli i gdje joj god padne na pamet, podmeće ratove i destabilizira „neposlušne“ režime, a bratski se grli sa Saudijskom Arabijom i ucjenjuje Ekvador radi Assangeova izručenja, jer mu Uncle Sam želi presuditi ili smrtonosnom injekcijom ili barem trima doživotnim robijama po 999 ljeta u Florenceu (tzv. ADX-u u Coloradu) zato što je u svomu mediju objavio više od 700.000 tzv. strogo pov. dokumenata o zločinačkim aktivnostima američke vojske, osobito u Afganistanu i Iraku, te subverzivnim akcijama američkih tajnih službâ širom svijeta, pa i protiv lidera država članica NATO-a i svojih neupitnih saveznika/„partnera“. Smrt Julianu Assangeu, čuje se već od 2010. godine bijesna dreka iz SAD-a, što izravno znači smrt istini o američkim subverzivno-ratnim prljavštinama na kojima niču teške milijarde prljavih dolara vojne industrije na veleprodaji oružja. I ta i takva zemlja ima obraza/smjelosti groziti se Rusiji/Putinu zbog Ukrajine, izmišljati ekonomska embarga Kini, Iranu, Venezueli…, ucjenjivati EU!?
Čovječanstvo bi jamačno odavno već iskorijenilo tzv. neizlječive bolesti, zatrpalo provaliju ekstremnog siromaštva u svijetu, pomoglo ozdravljenju svoga prirodnog staništa, razvilo svoje samoodržive kolonije barem u najbližem Svemiru i definitivno ovladalo neiscrpnim izvorima obnovljive energije budućnosti i zauvijek, punom sviješću isključilo sukobe i ratove i kao samu pomisao, kamoli način rješavanja problema, da su ratni dolari ili euri investicija u svjetski mir, sigurnost, suradnju, znanje i zdrav okoliš. Investicija u zdravu, potentnu budućnost čovječanstva, ne u oružje radi sve novih i novih ratova, provociranja smrti i razaranja kao uvoda u nove smrti i nova razaranja na nekom drugomu mjestu, u nekoj tuđoj zemlji. Svijet jamačno, zlom zaslugom najmoćnijih, još nije zreo za to pojmiti. A da jest točna ta zloslutna činjenica, aktualan je primjer američkog rata protiv Ruske Federacije u Ukrajini kojemu se ne nazire kraj i koji ne može završiti gubitništvom jedne ili druge strane, ali ni pobjedom, pa će se i business s oružjem nastavitij budući da je narušena tzv. ravnoteža straha među otvorenim neprijateljima, a mirotvorni IQ ratnih poglavica pak očajno nizak. Šuštanje zelembaća obara svijest i savjest na ništicu.
I zato će Assange završiti u rukama „američke pravde“ diobio ili ne nagradu EU-a Saharov za „život posvećen obrani ljudskih prava i slobode misli“. A Uncle Samovom voljom neće. U konkurenciji je s Volodimirom Zelenskim, Bidenovim smokvinim listom, glavnim krivcem za rusku invaziju na Ukrajinu, te – primjereno radikalnoj zapadnoj politici nagrađivanja ruskih disidenata, oporbenjaka i proameričkih „demokrata“ – tzv. Povjerenstvom za istinu o Kolumbiji, sic transit. I zato će milijuni ljudi ne samo u Africi umirati od gladi i neimaštine zbog svjetske „pravde“ koju oružjem i po svaku cijenu oktroira megakorporacijski kapitalizam, ali i ekstremne klimatske promjene, suše, biblijske poplave, odroni zbog unišravanja šuma, potresi, bolesti, terorizam… A vojne industrije i dileri oružja prezadovoljno trljaju ruke što amazone novca otječu u proizvodnju smrti i samouništenja čovječanstva, a ne u globalni boljitak. „Ove godine svi govore samo o Ukrajini, a rat je dobar za posao, iako nisam sretan zbog toga“, prenosi Hina tvrdnju predstavnika jednoga istočnoeuropskog proizvođača oružja, pod uvjetom da ostane anoniman, na sajmu oružja Eurosatory u Francuskoj. „Rat je dobar za posao“, suluda je istina zbog koje SAD/EU/NATO i „partneri“, uključivo Bijednu Našu, ne prežu od toga da naoružavaju Ukrajinu „koliko god treba“ (sic transit) – makar Rusi ubili i posljednjeg Ukrajinca!? – a Moskva pak ni od toga da odbije zadnji zalogaj svojim građanima eda bi parirala u tom dance macabreu.
U općoj kakofoniji ratobornika svih vrsta i namjera čuo se i podatak kako je „EU kupovao ukrajinskoj vojsci za rat protiv Rusa i osobito smrtonosno oružje koje se smije koristiti samo u obrambene svrhe zemalja članica Unije“. Ruska vojska uzvraća ne istom mjerom, nego višestruko većom, pa eskalacija ni s jedne strane ne vodi ničemu dobromI kad jedan pravodoljubiv i mirotvoran medijski savjesnik Julian Assange digne urbi et orbi prosvjedni glas protiv imperijalnih industrija smrti i (ne)kulture nasilja u globalnim pripetavanjima gospodara života i smrti svih cca 7,5 milijardâ Zemljana, treba mu zauvijek začepiti usta!? Nema veze, je li, što se novcem za oružje mogu iskorijeniti siromaštvo i glad u svijetu, bolesti, nepravde svake vrsti, iz/zaliječiti rane jako osakaćenoj prirodi i ostvariti opći boljitak u sigurnosti i miru!? „Rat je dobar za posao“ je inačica one ovdašnje pučke mudrosti o tomu kako je rat uvijek nekomu brat. Pa i bruxelleskim poslovođama profiterskoga kapitalizma koji, je li, s političkih govornica grme proturuskom histerijom i inatima Putinovoj tzv. autokraciji – „u ime međunarodnog prava, demokracije, suverenističkih i teritorijalnih svetinja i nedodirljivosti“ – a iza kulisa, daleko od javnog oka paktiraju s najcrnjim vragom radi preinake mirnodopskih tvornica u Uniji u pogone za proizvodnju smrti. Europa je godinama kupovala oružje u SAD-u, ponajviše zemlje članice NATO-a pod Uncle Samovim pritiskom, pa sada „nije kadra pratiti rastuću potražnju za naoružavanjem ne samo Ukrajine do 2024./2025. godine već i europskih zemalja u opasnosti od ruske agresije“. Sic transit. Rusi se spremaju napasti zapadnu Europu!?
Budalaština na entu pod uvjetom da Europa – pardon SAD/EU/NATO i „partneri“ – nekim ukrajinskim, je li, afganistanskim, iračkim, libijskim, itsl. „alibijem“ prethodno ne atakira na nacionalni suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Ruske Federacije, odnosno drastično ne ugrozi rusku poziciju i vitalne interese u svijetu. Tada će, zaista u krajnjem, pritisnut uza zid i svjestan da je to definitivan kraj povijesti čovječanstva, izbornik u Moskvi pokazati površnim lakomislenicima na Zapadu da nije blefirao kada ih je opominjao o prijestupu tzv. crvene crte. SAD nema učinkovit PZO uvede li Putin u igru i svoje najjače igrače s klupe, tipa hipersoničnog Sotone-2 s 10 nuklearnih bojnih glava, svaka višestruko snažnija od obje zajedno američke A-bombe bačene svibnja 1945. na Hirošimu i Nagasaki. Biden je siguran da Putin nije toliko očajan i ne misli ozbiljno kad spominje tzv. konačno rješenje, pa ovih dana bahato dolijeva nove kante kerozina na ukrajinski oganj. Jedino je sigurno da više ništa nije sigurno. „Francuska je prešla na ratnu ekonomiju“, pohvalio se njezin predsjednik Emmanuel Macron nedavno na otvaranju sajma oružja Eurosatory i pozvao Europu da „uči iz svojih pogrešaka, zajedno razvija industriju oružja budući da geopolitika zahtijeva da u tomu bude ambicioznija, brža i odlučnija“.
E sad, ta unaprijed kontraproduktivna napoleonska pamet francuskog lidera, koji se jedva-jedvice održao u sedlu pred navalom radikalnog tzv. desnog populizma Marine Le Pen, Putinove simpatizirerke u kompi s inim radikalnijim europskim istomišljenicima, na tragu je Le Mondeova izvješća o tomu da Pariz „razmatra donošenje zakona o rekviziciji civilnih tvornica radi povećanja kapaciteta za proizvodnju oružja“. Ravnatelj pak Centra za sigurnosne studije pri pariškom Institutu za međunarodne odnose Elie Tenenbaum tvrdi medijima da „europska industrija oružja nije spremna za rat kakvom svjedočimo u Ukrajini, jer ukrajinska vojska troši više streljiva u jednom danu no što ga je sad europska industrija u stanju proizvesti u mjesec dana“. Pa ona o „ratu kao dobrom za posao“, makar „posao“ znači masne ekstraprofite nečovječnim poticanjem/pomaganjem enormnih razaranja, usmrćivanja i raseljavanja milijuna unesrećenih ljudi eda bi se bogatio tanak sloj neljudi u mreži neljudskih politika, isključuje glas javnosti jednog Juliana Assangea, iritantnog balvana SAD-ovu oku, isključuje svako ozbiljnije globalno mirotvorstvo, licemjerno dopušta da milijuni u tzv. Trećem svijetu umiru od gladi, epidemija, trpe nepravde.
Nema novca za ljudske i prirodne nevolje, za izgledniju budućnost svijeta jer mora biti za proizvodnju/kupoprodaju oružja u unosnoj industriji smrti, gdje se jedan uloženi dolar/euro oplođuje i 1000 posto. I više, legalno i još unosnije na tzv. crnom tržištu. Gdje se vječno muva kojekakav ljudski i moralni otpad, dilerski gusari i pirati kojima ništa ne znače ljudski životi i tzv. međunarodna pravda, nacionalni suvereniteti i teritorijalni integriteti, umirući od gladi, robujući u megakorporativnim pogonima, već blizu 100 milijuna nesretnika što bježe od smrtonosnog siromaštva, ratova, ali i induciranog terorizma u funkciji megakorporativnog imperijalizma… „Rat je dobar za posao“, i dok je tako, a bit će, jer nema te globalne svijesti ni institucije koja ratno-profitersku logiku može – je li, djelatno, učinkovito – prepraviti u koegzistencijalno-mirnodopsku i zamijeniti nasilje praksom obaveznoga pregovorno-razgovorno-dogovornog rješavanja i najmanjeg problema. Dok još nije stasao u veliki problem i okidač rata.
Biden je siguran da Putin nije toliko očajan i ne misli ozbiljno kad spominje tzv. konačno rješenje, pa ovih dana bahato dolijeva nove kante kerozina na ukrajinski oganj. Jedino je sigurno da više ništa nije sigurno„Rat dobar za posao“ bila je – formalno u znaku sukoba u Ukrajini – još i znatno podebljana deviza prvoga postpandemijskog sajma Eurosatoryja (13.-17. lipnja 2022.) u Parizu, koji je okupio više od 1700 proizvođača oružja i vojne tehnologije iz 63 zemlje. Rusija, količinski i novčano drugi svjetski trgovac oružjem, nije željela poslati svoju vojnu industriju na taj sajam s demonstracijama in vivo, koji se održava svake druge godine, a ove je fokus kliznuo s tzv. asimitričnih ratovanja na međudržavne sukobe visokog intenziteta. Portal Hrvatski vojnik je izvijestio da su „nakon duge dominacije sofisticiranih besposadnih i senzorskih sustava opet najveću pozornost privlačila oklopna vozila i topnički sustavi“. A „prava zvijezda je bio novi njemački tenk Panther“ (Rheinmetallov KF51) – uzorni nasljednik najnaprednijeg tenka u Drugom svjetskom ratu – opremljen i izraelskim modulom tzv. lutajućeg streljiva (UVisionov Hero 120) ili tzv. kamikaza dronovima. Smrt je sofisticiranija i ubitačnija no ikad u povijesti, a lova pretječe i preko krova, pa globalno postaje sve nevažnije koliko će ljudi, gdje i kako nastradati, koliko domova nestati i djeliću sekunde i kolike površine prirode ostati stoljećima kontaminirane.
Badava Papine molitve za mir, protiv gladi i nepravde u svijetu kad je Onaj tako dugo i tako intenzivno zaigran tehnikama i doktrinama rata kao da se radi o ufitiljenu K.u.K. generalu što uz Curvoisier i kubanku pomiče olovne vojnike i topove na reljefu-bojištu, a ne Svemogućem koji može, ako želi – dok kažeš pita – riješiti sve i najbezazlenije nevolje „griješnih“ potomaka Eve i Adama. I, dok su tri ruske kompanije povukle prijave za ovogodišnji pariški sajam oružja, baltičke i neke istočnoeuropske zemlje su više no utrostručile broj svojih izlagača čime – osvetnički Rusiji? -ne samo poručuju svijetu kako čiste svoje arsenale i bivše sovjetsko oružje šalju Ukrajincima nego i da povećavaju vlastitu proizvodnju te ne pitajući za cijenu kupuju na Zapadu još sofisticiranije ne bi li im vojske bile čim spremnije sudjelovati u SAD/EU/NATO-ovom i „partnera“ ratu s Rusijom.
A nije baš isključeno da Uncle Sam u Bidenovom obličju i djelu doskora opet izmisli „alibi“ tipa rušenja manhattanskih „Blizanaca“, masovnog uništenje SAD/EU-a kemijskim oružjem ili teroristički napad na tzv. zapadne demokratske vrijednosti i naš način života (sic transit), pa naoružane Europljane pošalje u rat na Indo-Pacifik. Jer je CIA upravo otkrila da jatak Xi Jinping krije u Zabranjenom gradu, je li, reinkarnirana Osamu bin Ladena, Saddama Husseina i Muammara al-Gaddafija s buljukom budućih Prorokovih mučenika odjevenih u prsluk-bombe. Oni su „ničim izazvani“ (sic transit) baš uzeli na pik upravo istočnoeuropske i baltičke državice, Plenkovićevu Bijednu Našu, Češku i Slovačku eda bi Vladimiru Vladimiroviču pomogli na zgarištu tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti i našeg načina života (sic transit) uzdići Savez Autokratskih Ruskih Država (SARD) s Autonomnim Islamskim Kalifatom (AIK) u svom sastavu. I zato će, je li, biti prijeko potreban, opravdan i međunarodno dopušten NATO-ov sveti križarski rat protiv Kine i njezinih nevjerničkih saveznika!? Nakon tri četvrtine stoljeća mira u Europi, bilo je logično da se trošilo manje za naoružanje, da su arsenali bili puni, da je to oružje zastarijevalo u svakom smislu i da to nije bilo u interesu vojnih industrija, osobito SAD-ove, najvećega svjetskog dilera/profitera, i nešto je trebalo poduzeti. Budući da je „rat dobar za posao“, zašto napokon ne i – rat u Europi!? Nema veze, je li, što je bivši komunistički Istočni blok zajedno s armaturnim SSSR-om i vojnim Varšavskim ugovorom otišao u povijest.
Trumpove prijetnje da će SAD istupiti iz članstva u NATO-u, zapravo ga obezglaviti financijski i rukovodno, ne budu li zemlje članice podebljale svoje „obrambene proračune“ (sic transit) na najmanje dva posto BDP-a (SAD financira NATO s više od 70 posto njegova ukupnog troška) dale su rezultata. Počelo je naoružavanje, trgnula se i najbogatija Njemačka, Poljska je napadno istrčala pred rudo s više od četiri posto svog BDP-a za oružje, pribaltički patuljci Estonija, Letonija i Latvija riknuli su poput gladnih lavova puštenih na prve kršćane u rimskoj areni… Ni Bijedna, je li, Naša nije se željela „sramotiti“, pa su premijer Andrej Plenković i gaf-predsjednica RH svako malo na NATO-ovim summitima i kada im se god posrećilo biti uza skute nekom od NATO/SAD-ovih prvaka pokazivali što znači kad se „hrusti šaka mala“. Nije im golicala savjest činjenica da se socijala povlači po blatu, da plaće/mirovine kaskaju za troškovima života, da korupcija i nepravda guše svaku volju za ostankom u vlastitoj zemlji, da se zdravstvo guši u živom blatu enormnih gubitaka, da Banski dvori moljakaju solidarne mrvice s EU-stola, da Bijedna Naša više nema ni dovoljno vlastite hrane, industrije, uvozi velike količine tzv. robe široke potrošnje, itsl., ali ima za – oružje? Za naoružanje po NATO-standardu koji je skrojio SAD. Ima puste milijune eura/dolara za držati plaćenike u tzv. misijama mira u kojima se gine (npr. Josip Briški u Afganistanu), je li, za zapadne/američke babe zdravlje? U kojima se ne brani Hrvatska.
Prema Reutersovu izvješću u povodu sastanka ministara obrane zemalja članica NATO-a, glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg je na presici bio ustvrdio da je „pokrenut dogovor s vojnim industrijama i saveznicima o povećanju proizvodnje oružja i obnovi zaliha potrošenih pomaganjem ukrajinskoj vojsci u ratu. Proizvodnja se mora povećati tako da saveznici osiguraju vlastite kapacitete i nastave vojno pomagati Ukrajinu na dulji rok. Ministri su prihvatilti ambicioznije ciljeve koji će industrijama osigurati dugoročnu potražnju i time ispuniti njihov uvjet za dugoročna ulaganja te će razmotriti i zajedničku nabavu“. Europski su proizvođači oružja u krizi s radnicima, pa traže od EU-a da im pomogne izgraditi „rezervoar radne snage“, čak zapošljavanjem umirovljenika i angažiranjem stručnjaka iz drugih tvrtaka. Cijela ta armagedonski nabildana priča tim je ozbiljnija, jer se u općoj kakofoniji ratobornika svih vrsta i namjera čuo i podatak kako je „EU kupovao ukrajinskoj vojsci za rat protiv Rusa i osobito smrtonosno oružje koje se smije koristiti samo u obrambene svrhe zemalja članica Unije“. Ruska vojska uzvraća ne istom mjerom, nego višestruko većom, pa eskalacija ni s jedne strane ne vodi ničemu dobrom.
Da je pamet već odavno otišla kvragu, da je moral samo mislena imenica i da svjetski mir visi o krhkoj niti, potvrđuje ovih dana poslovno logična, a sigurnosno krajnje poremećena izjava Erica Berangera, direktora tvrtke MBDA za proizvodnju projektila, u vlasništvu Airbusa, BAE Systemsa i Leonarda: „Za nas je neposredna posljedica ruske invazije na Ukrajinu zahtjev da uložimo više napora, radimo brže, isporučujemo brže, i to odmah“. Ljudski životi više ništa ne vrijede, megakorporativni kapitalizam nekažnjeno/divljački siluje prirodu, glasovima savjesti i pravde poput Juliana Assangea nema mjesta u svijetu kojim gospodare oružje i moć, gladni u tzv. Trećem svijetu, sirotinja i migranti su smetnja, a Ukrajina je baš kao jučer Afganistan, Irak, Libija… krvavi poligon za testiranje smrti na – živomu mesu. Sramota i groza do egzosfere. Bolje sutra ne postoji? Ni za svjetskog prvaka proizvodnje, trgovine i tajnog dilanja oružja, SAD, gdje vatrene pucaljke dnevno ubiju više od 130 ljudi? Dnevno!
À propos, mediji su upravo objavili da je u Raleighu, glavnom gradu Sjeverne Katoline, uhićen maloljetni bijelac u maskirnoj odori koji je lovačkom puškom bez razloga usmrtio petero ljudi, među njima jednog policajca, te dvoje ranio. „Pucnjave i masovna ubojstva su redovna pojava u SAD-u, koji plaća visoku cijenu, jer veliki broj ljudi posjeduje vatreno oružje koje je i zakonski vrlo lako nabaviti“, komentiraju mediji. Samo je lani stradalo od vatrenog oružja gotovo 50.000 Amerikanaca, a više od 45.000 godinu ranije… U svijetu milijuni ginu i ostaju invalidima. I nikomu ništa!? Pa će, je li, aktivistički „zbogom oružje“ snovi do daljnjega i u SAD-u i širom globusa ostati samo atraktivan naslov znanog romana američkog pisca/novinara Ernesta Millera Hemingwaya (A Farewell to Arms). Šteta i prešteta. Čovječanstvo, je li, samomu sebi uskraćuje sreću. Zbogom pameti!
