U prvim danima nakon stvaranja Hrvatske države, premoćni šerifi upravljali su svime. Postojalo je obilje radnih mjesta i poslova preostalih od zaokupljenih i otpuhnutih vihorom rata. Nepotizam se bez skrivanja širio u koncentričnim krugovima. Zadovoljavane su najluđe i najsmionije želje rodbine i prijatelja, a sve pod budnim okom središnjice. Središte, točka, osnovni geometrijski primitiv, bio je predložak za skicu vlasti. Narod, opijen drevnim mitovima, snivao je kobnu nirvanu.
No, dio javnosti i medija („strani plaćenici“) su se uzjogunili, uzeli tužakati vlastodršce doma i vani, tražiti pravedniji i pošteniji pristup životu. Druga strana odmah je odgovorila nešto složenijim shemama. Bahati, samovoljni vlastodršci iscrtali su pravac uzajamnosti kroz dvije povezane točke moći: "Ja ću zaposliti tvoju ženu, a ti mog sina. Ti ćeš namjestiti posao mojoj kćeri, a ja ću se pobrinuti za tvog nećaka. Sve će biti čisto i bedacima nedokučivo". I iako krajnje prozirni i lako "provaljivi" ovi manevri doista su na neko vrijeme zavarali naivnu javnost i „zbunili“ „niš' ne vidim“ čuvare zakona, ali vražiji mediji su nastavili kopati tamo gdje ne treba. Dodatno, pojavila se potreba dodvoravanja tzv. civiliziranim demokratskim susjedima sa zapada pa su se umjesto čišćenja i umivanja dohvatili jače maskare i pudera ne bi li prikrili sve deformacije i ružne ožiljke.
U toj beskrajnoj igri lovice po cijeloj Hrvatskoj, a da o Slavonskom Brodu i ne govorimo, nicali su brojni trokuti, četverokuti i višekuti vlasti, pri čemu su, osim ustanova i javnih poduzeća, u igru uvučene i privatne tvrtke. U beskrajno složenim kombinacijama, počele su se pojavljivati stanovite osobe na mjestima na kojima ih nitko ne bi očekivao: zakleti politički neprijatelji zapošljavali su jedni druge, žrtve su radile usluge dželatima, a sve to ne bi li se proturio "svoj", ne bi li dobili kakav poslić, ne bi li se stekla minimalna prednost na tonućem brodu. Napredna geometrija nepotizma popraćena je višom algebrom ljudskih sudbina: "jedan zaposleni sin vrijedi kao dvije zaposlene rodice" ili "godišnji posao sa državnim poduzećem ekvivalentan je upošljavanju žene i jednoj operaciji kuka".
Gdje i kada uspiju dogovoriti tako složene sheme? Uvijek i svugdje, a najviše u predsjedništvima sportskih klubova i humanitarnih udruga, u stručnim forumima i masonskim ložama, po kućama i birtijama, u strankama i velnesima, na rekreaciji i za kavom.
Kako se onda snaći u toj džungli vješto isprepletenih interesa, veza i lažiranih zaposlenja?
Jedan od načina je pričekati da se raziđe dimna zavjesa testova stručnosti, inteligencije i sposobnosti, spremnosti za suradnju i timski rad, poznavanja rada na računalu. S nekoliko jednostavnih pitanja brzo ćete razotkriti fejkera, a pozovete li ga prijateljski i platite mu kavu, jamačno ćete saznati i dobar dio trajektorije kojom je nesretnik / nesretnica doletjela na uvijek izmišljeno radno mjesto.
Drugi način je uzeti popis zaposlenika poput onoga što ga je nedavno objavio jedan brodski portal, te ga pomno promotriti. Dogodi li vam se pri tome stalno ponavljanje ovakvih i sličnih pitanja: "Ma je li to njegov sin? Nije li to supruga od toga i toga? Zar nije to rođak od onog poznatog?", znajte kako je na većinu njih odgovor potvrdan. Ukoliko neku osobu (posebno žensku) ne stignete odmah uklopiti u svoj mozaik, zastanite i razmislite! Zasigurno ste zaboravili njeno djevojačko prezime.
from sb underground
