Povijest je, kada se svede na bitno, etička riznica naše moralnosti. Koliko je čovjek uistinu moralan, koliko afirmira vrijednost, a koliko je negira, vidljivo je iz onoga što je činio. Povijest je, dakle, etički zapis o ljudskoj moralnosti.
Nikada nisam cijenio one koji moralnost udaljuju od svijeta i života kako bi joj dali nepripadajuću aureolu ideje koja ih smješta direktno u božansko krilo. Takvi redovito sudjeluju ili u činjenju bestijalnosti ili u opravdavanju bestijalnosti koju su drugi počinili.
Govor o moralnosti beživotan je govor ako ta moralnost nije sudjelovala u pozitivnoj transformaciji svijeta. Ne trebaju nam bolja nebesa, ne treba nam etička transformacija vječnosti, ali nam treba drugačiji razvoj našeg povijesnog svijeta. On treba biti sve bolji i bolji, sve humaniji i humaniji.
U našem povijesnom svijetu odvio se zločin u logoru Jasenovac. U našoj, danas nastajućoj povijesti, odvija se negacija moralnosti u vidu odbijanja obnašatelja političkih dužnosti da zajedno odaju počast jasenovačkim žrtvama.
Oni to nisu u stanju učiniti jer im ne odgovara da Hrvatska bude, u etičkom smislu, dobra država. Naši političari su odustali od dobrote, a odustajanje od dobrote je uvod u novi zločin.
Svaki zločin odigrao se uz prethodnu suglasnost politika zla, a te politike su zastupali i zastupaju ih političari koji su odustali od dobrote.
Političari zla stvorili su logor u Jasenovcu, političari zla danas u logoru ne vide logor i nisu u stanju odati počast žrtvama zločina počinjenog u Jasenovcu.
Takvi političari, baš kao i oni koji ih podržavaju, i danas brane obilježja jasenovačkih egzekutora. Egzekutorima nikada nije bila bitna država, njima su bitni logori u kojima će se iživljavati nad logorašima.
Njima je potrebno da, u periodu mira, sačuvaju, na simboličkoj razini, snagu zločina.
Zato takvi i danas marširaju pod znakovljem i egzekutorskim pokličima zločinaca iz Jasenovca, uvjeravajući nas da su to simboli slobode. Nisu.
To nikada nisu bili i nikada neće biti simboli slobode.
Sloboda ubijanja i sloboda otvaranja logora, ne pripadaju slobodi nego negaciji slobode. Svugdje i uvijek. Odupiranje aktivnim i pasivnim negatorima slobode, čin je temeljnog opredjeljenja za slobodu i humanost. Svugdje i uvijek.
Kada naši političari nisu u stanju odati zajedničku počast onima koji stradali u logoru, kao i onima koji su se probojem izborili za slobodu, jasno je da takvi političari slobodu i dobrotu doživljavaju isključivo kao protokolarne datosti.
Sloboda i dobrota ne pripadaju protokolu, one pripadaju čovjeku.
Oni koji nisu u stanju u povijesnim događajima prepoznati nositelje dobra i zla, te nisu u stanju pristati uz dobro i dobre, pogotovo kada su ti svoju dobrotu platili cijenom nasilnog prekida života, onda je sasvim jasno da takvi, u našoj današnjici, nisu u stanju izgrađivati svijet dobrote.
Povijesnu dobrotu mogu prepoznati samo oni koji sada sudjeluju u izgradnji svijeta dobrote. Tragedija hrvatske države očituje se u tome što ima političare kalkulante. Oni smatraju da je etički dopušteno ne zauzimati kategorički stav o događajima iz prošlosti. Ako se o nečemu može zauzeti kategorički stav, to su zasigurno događaji iz prošlosti.
Konkretno, kada je riječ o logoru u Jasenovcu, onda je sasvim jasno da je taj logor osnovala zločinačka pseudodržava znana kao NDH.
Logor je bio u funkciji provođenja genocidnih politika.
Koncentracijski logor u Jasenovcu je, za čitavo vrijeme trajanja tzv. NDH, provodio isključivo genocidne politike.
Današnje rasprave o broju ubijenih ljudi u logoru imaju za cilj pokazati kako je ovaj logor smrti zapravo bio radni logor i odgojni zavod.
Prebrojavati žrtve, kako bi se, smanjivanjem broja ubijenih, ovaj logor iz logora smrti pretvorio u radni logor i odgojni zavod, primjer je bešćutnosti, ali i neetičnosti. Oni kojima logor smrti izaziva matematičke želje, u sebi nose egzekutorski gen.
Povijesne događaje mjerimo etičkom mjerom. Moramo biti u stanju donijeti konačni etički sud o povijesnim događajima, a konačni etički sud o koncentracijskom logoru u Jasenovcu i tzv. NDH je da je riječ o zlu, povijesnom i etičkom zlu.
Oni koje je tzv. NDH progonila, odvodila u logore i u logorima ubijala bili su ljudi, a ljudi su dobri. Ako danas nismo u stanju osuditi povijesno zlo i pristati uz povijesno dobro, onda smo potpuno lišeni ljudskog lika i ljudskog sadržaja.
Dana 22. travnja 1945. godine u jasenovačkom logoru odjeknuo je povik ”Naprijed drugovi”, a izrekao ga je Sinjanin Ante Baković. Ovim povikom započeo je proboj logoraša i bijeg od sigurne smrti u mogući život.
Naime, nakon što su likvidirane sve žene u logoru, slijedila je likvidacija preostalih logoraša. Polovica od ukupnog broja logoraša su se organizirali i isplanirali bijeg. Oko 600 logoraša započelo je proboj. Preživjelo ih je samo 106.
Ovaj proboj logoraša nas obvezuje da donesemo konačni etički sud o ovom povijesnom događaju, a on glasi: ”Naprijed drugovi” govor je dobra, a ”Za dom spremni” poklič je zla.
Ante Baković nije preživio proboj logoraša, ali je njegov egzistencijalni pristanak uz dobro nešto što nas i danas obvezuje, obvezuje nas da pristanemo, da se okupimo oko onih koji su se tada odlučili suprotstaviti politikama zla.
Ako našom nutrinom danas ne odjekuje ”Naprijed drugovi”, onda smo, u povijesnom i etičkom smislu, bića zla.
Političari koji danas u promišljanjima javnih politika ne čuju povijesnu jeku koja izvire iz povika ”Naprijed drugovi”, zasigurno nisu u stanju kreirati, a samim time ni provoditi, politike koje su u funkciji javnog dobra.
Povijesni događaji nikada nisu događaji pred kojima ostajemo hladni. U povijesnim događajima susrećemo se s našom etičnošću. Etičnost nas okuplja, ona nas humanizira i zato mi nije jasno da u današnjoj Hrvatskoj mogu postajati mnoge kolone u odavanju počasti žrtvama Jasenovca ili žrtvama Vukovara.
Tome je tako jer ili ne znamo što je dobro, pa uz to dobro nismo pristali, ili ne želimo pristati uz dobro jer nas privlači zlo.
Apologetika zla je perfidna i nehumana aktivnost. Povijesno zlo se pohranjuje u simbole i znakove kako bi se sačuvalo.
Imajmo na umu da se, kada to povijesne okolnosti dopuste, u simbolima pohranjeno, povijesno zlo budi, otvara nove logore i započinje s egzekucijama.
autograf
Nikada nisam cijenio one koji moralnost udaljuju od svijeta i života kako bi joj dali nepripadajuću aureolu ideje koja ih smješta direktno u božansko krilo. Takvi redovito sudjeluju ili u činjenju bestijalnosti ili u opravdavanju bestijalnosti koju su drugi počinili.
Govor o moralnosti beživotan je govor ako ta moralnost nije sudjelovala u pozitivnoj transformaciji svijeta. Ne trebaju nam bolja nebesa, ne treba nam etička transformacija vječnosti, ali nam treba drugačiji razvoj našeg povijesnog svijeta. On treba biti sve bolji i bolji, sve humaniji i humaniji.
U našem povijesnom svijetu odvio se zločin u logoru Jasenovac. U našoj, danas nastajućoj povijesti, odvija se negacija moralnosti u vidu odbijanja obnašatelja političkih dužnosti da zajedno odaju počast jasenovačkim žrtvama.
Oni to nisu u stanju učiniti jer im ne odgovara da Hrvatska bude, u etičkom smislu, dobra država. Naši političari su odustali od dobrote, a odustajanje od dobrote je uvod u novi zločin.
Svaki zločin odigrao se uz prethodnu suglasnost politika zla, a te politike su zastupali i zastupaju ih političari koji su odustali od dobrote.
Kada naši političari nisu u stanju odati zajedničku počast onima koji stradali u logoru, kao i onima koji su se probojem izborili za slobodu, jasno je da takvi političari slobodu i dobrotu doživljavaju isključivo kao protokolarne datosti
Političari zla stvorili su logor u Jasenovcu, političari zla danas u logoru ne vide logor i nisu u stanju odati počast žrtvama zločina počinjenog u Jasenovcu.
Takvi političari, baš kao i oni koji ih podržavaju, i danas brane obilježja jasenovačkih egzekutora. Egzekutorima nikada nije bila bitna država, njima su bitni logori u kojima će se iživljavati nad logorašima.
Njima je potrebno da, u periodu mira, sačuvaju, na simboličkoj razini, snagu zločina.
Zato takvi i danas marširaju pod znakovljem i egzekutorskim pokličima zločinaca iz Jasenovca, uvjeravajući nas da su to simboli slobode. Nisu.
To nikada nisu bili i nikada neće biti simboli slobode.
Sloboda ubijanja i sloboda otvaranja logora, ne pripadaju slobodi nego negaciji slobode. Svugdje i uvijek. Odupiranje aktivnim i pasivnim negatorima slobode, čin je temeljnog opredjeljenja za slobodu i humanost. Svugdje i uvijek.
Kada naši političari nisu u stanju odati zajedničku počast onima koji stradali u logoru, kao i onima koji su se probojem izborili za slobodu, jasno je da takvi političari slobodu i dobrotu doživljavaju isključivo kao protokolarne datosti.
Sloboda i dobrota ne pripadaju protokolu, one pripadaju čovjeku.
Oni koji nisu u stanju u povijesnim događajima prepoznati nositelje dobra i zla, te nisu u stanju pristati uz dobro i dobre, pogotovo kada su ti svoju dobrotu platili cijenom nasilnog prekida života, onda je sasvim jasno da takvi, u našoj današnjici, nisu u stanju izgrađivati svijet dobrote.
Povijesnu dobrotu mogu prepoznati samo oni koji sada sudjeluju u izgradnji svijeta dobrote. Tragedija hrvatske države očituje se u tome što ima političare kalkulante. Oni smatraju da je etički dopušteno ne zauzimati kategorički stav o događajima iz prošlosti. Ako se o nečemu može zauzeti kategorički stav, to su zasigurno događaji iz prošlosti.
Konkretno, kada je riječ o logoru u Jasenovcu, onda je sasvim jasno da je taj logor osnovala zločinačka pseudodržava znana kao NDH.
Logor je bio u funkciji provođenja genocidnih politika.
Koncentracijski logor u Jasenovcu je, za čitavo vrijeme trajanja tzv. NDH, provodio isključivo genocidne politike.
Današnje rasprave o broju ubijenih ljudi u logoru imaju za cilj pokazati kako je ovaj logor smrti zapravo bio radni logor i odgojni zavod.
Prebrojavati žrtve, kako bi se, smanjivanjem broja ubijenih, ovaj logor iz logora smrti pretvorio u radni logor i odgojni zavod, primjer je bešćutnosti, ali i neetičnosti. Oni kojima logor smrti izaziva matematičke želje, u sebi nose egzekutorski gen.
Povijesne događaje mjerimo etičkom mjerom. Moramo biti u stanju donijeti konačni etički sud o povijesnim događajima, a konačni etički sud o koncentracijskom logoru u Jasenovcu i tzv. NDH je da je riječ o zlu, povijesnom i etičkom zlu.
Oni koje je tzv. NDH progonila, odvodila u logore i u logorima ubijala bili su ljudi, a ljudi su dobri. Ako danas nismo u stanju osuditi povijesno zlo i pristati uz povijesno dobro, onda smo potpuno lišeni ljudskog lika i ljudskog sadržaja.
Dana 22. travnja 1945. godine u jasenovačkom logoru odjeknuo je povik ”Naprijed drugovi”, a izrekao ga je Sinjanin Ante Baković. Ovim povikom započeo je proboj logoraša i bijeg od sigurne smrti u mogući život.
Naime, nakon što su likvidirane sve žene u logoru, slijedila je likvidacija preostalih logoraša. Polovica od ukupnog broja logoraša su se organizirali i isplanirali bijeg. Oko 600 logoraša započelo je proboj. Preživjelo ih je samo 106.
Ovaj proboj logoraša nas obvezuje da donesemo konačni etički sud o ovom povijesnom događaju, a on glasi: ”Naprijed drugovi” govor je dobra, a ”Za dom spremni” poklič je zla.
Nikada nisam cijenio one koji moralnost udaljuju od svijeta i života kako bi joj dali nepripadajuću aureolu ideje koja ih smješta direktno u božansko krilo. Takvi redovito sudjeluju ili u činjenju bestijalnosti ili u opravdavanju bestijalnosti koju su drugi počinili
Ante Baković nije preživio proboj logoraša, ali je njegov egzistencijalni pristanak uz dobro nešto što nas i danas obvezuje, obvezuje nas da pristanemo, da se okupimo oko onih koji su se tada odlučili suprotstaviti politikama zla.
Ako našom nutrinom danas ne odjekuje ”Naprijed drugovi”, onda smo, u povijesnom i etičkom smislu, bića zla.
Političari koji danas u promišljanjima javnih politika ne čuju povijesnu jeku koja izvire iz povika ”Naprijed drugovi”, zasigurno nisu u stanju kreirati, a samim time ni provoditi, politike koje su u funkciji javnog dobra.
Povijesni događaji nikada nisu događaji pred kojima ostajemo hladni. U povijesnim događajima susrećemo se s našom etičnošću. Etičnost nas okuplja, ona nas humanizira i zato mi nije jasno da u današnjoj Hrvatskoj mogu postajati mnoge kolone u odavanju počasti žrtvama Jasenovca ili žrtvama Vukovara.
Tome je tako jer ili ne znamo što je dobro, pa uz to dobro nismo pristali, ili ne želimo pristati uz dobro jer nas privlači zlo.
Apologetika zla je perfidna i nehumana aktivnost. Povijesno zlo se pohranjuje u simbole i znakove kako bi se sačuvalo.
Imajmo na umu da se, kada to povijesne okolnosti dopuste, u simbolima pohranjeno, povijesno zlo budi, otvara nove logore i započinje s egzekucijama.
autograf
