Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko je nedavno rekao "kako će vratiti nadzor nad zračnom lukom Donjeck", a kad tad i nad Krimom. Potom je u intervjuu za BBC izjavio "kako je njegova zemlja sada u ratu s Rusijom i da se Ukrajinci moraju pripremiti za novu rusku ofenzivu", kao i da "ne vjeruje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, ali kako je jednostavno prisiljen pregovarati s njim jer nema drugih opcija". Međutim, sva ova retorika odaje nemoć predsjednika zemlje na rubu bankrota i koja je na rubu socijalne pobune nezadovoljnog stanovništva.

Petro Porošenko u jednu ruku treba rat na istoku zemlje i kako bi njime "uposlio" radikalne neonacističke bojne i istovremeno skrenuo pozornost s ostalih problema koji potresaju zemlju.

Možda i zbog toga ne provodi ustavne reforme dogovorene u Minsku, nego s vremena na vrijeme pokrene napad ina južnom dijelu bojišta kod Mariupilja ili granatiranje stambenih četvrti grada Donjecka, samo kako bi održao privid ratnog stanja u primirju koje se koliko-toliko poštuje.

No, po svemu sudeći, a prije svega jer ovisi o financijskoj pomoći Zapada, Kijev će morati slušati zapovjedi Bruxellesa i Washingtona, a sve upućuje na činjenicu da će, kako pojašnjava Le Saker Francophone,Ukrajina na kraju biti konfederalna država.

Gledajući prijedloge Donjecke i Luganske Narodne Republike, kao i neke izjave američkog državnog tajnika  Johna Kerrya i njemačkog ministra vanjskih poslova Steinmeiera, Ukrajinu čeka konfederalano uređenje, što je najbolje čemu se Ukrajinci mogu nadati.

U nedostatku bilo kakvih prijedloga za ustavne reforme od strane vlade u Kijevu, prostor su ispunili Rusi i dvije regije u Donbasu su smislile način kako odoljeti nastojanjima da ih apsorbira središnja država koja je preuzela vlast nakon prevrata u Kijevu.

U ovom su se slučaju vlasti u Donjecku i Lugansku pokazale konstruktivnima i izašle su u javnost s prijedlogom reformi koji ujedno čuva integritet Ukrajine, ne računajući Krim, ali nema sumnje da su dvije republike prijedloge ustavnih reformi koje su upravo najavili dogovorile i koordinirale s Moskvom.

Također je gotovo sigurno da su njemačka kancelarka Merkel i američki državni tajnik John Kerry bili informirani o tim prijedlozima tijekom njihovog nedavnog posjeta Moskvi i Sočiju.

Novinska agencija Interfax je objavila prijedlog Donjecke i Luganske Narodne Republike, koje su predložile amandmane na ukrajinski ustav i uvjete za stjecanje prava regija u istočnoj Ukrajini s ogromnom autonomijom, uključujući i ovlasti za reguliranje prekogranične suradnje i korištenje ruskog jezika.

Ukratko, Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici bi, ako se usvoji njihov prijedlog, biti  dopušteno određivati visinu lokalnih poreza i pristojbi za lokalne administrativne usluge, sami će usvajati svoje proračune i davati svoje mišljenje na prijedlog i razvoj zajedničkog ukrajinskog državnog proračuna u Kijevu. Regije s "posebnim statusom", kako bi se zvale NRD i LNR, na svom će teritoriju kontrolirati sudove i tužiteljstva, ali i regulirati svoje granice. Osim toga, stekle bi pravo potpisivati ekonomske sporazume sa stranim državama i regijama stranih država, te provoditi izbore i lokalne referendume kojima će osnivati ​​vlastite organe lokalne samouprave, različite od onih u Kijevu.

Posljednji amandman se odnosi na uporabu jezika, kojim bi Donjeck i Lugansk odobrili uporabu ruskog i drugih jezika na njihovim teritorijima.

Osim ovih odredbi, NRD i LNR za Ukrajinu također nude službeni neutralan status, te izradu izmjene i dopune ustava Ukrajine dopunom članka 17. ili 18. sa sljedećim riječima : "Ukrajina ne bi trebala biti članica nijednog vojnog bloka ili saveza, nego mora zadržati neutralnost i ne sudjelovati u neprijateljstvima izvan svog teritorija, te donijeti odluku ili  zakona o statusu neutralnosti Ukrajine."

Prijedlozi Donjecka i Luganska nisu samo definirani kao "privremeni poseban status", koji je dogovoren Sporazumom iz Minska II, nego se njima namjerava stvoriti temelj za trajno rješavanje sukoba i svi amandmani, jednom usvojeni u novom ustavu Ukrajine, prema sporazumu moraju biti usvojeni do kraja 2015. godine.

Ako se ovi prijedlozi usvoje, to bi značilo kraj projekta "Maidan", jer će Ukrajinu od unitarne države, kakva je sada, transformirati ne u federalnu državu, nego u neku vrst labave konfederacije.

Ovim bi se amandmanima jednom zavijek zatvorile mogućnosti  da se Ukrajina pridruži NATO savezu ili Europskoj uniji.

Naime, predložena odredba o neutralnosti Ukrajine isključuje mogućnost ulaska u NATO savez, dok bi istovremeno NRD i LNR mogle kontrolirati svoje granice i uspostaviti ekonomske odnose s regijama stranih država i stranim državama (Rusija), što je opet nespojivo s pristupanjem Ukrajine u jedinstveno europsko tržište i Europsku uniju.

Ovi prijedlozi su naravno potpuno neprihvatljivi za ukrajinske vlasti i pokret "Maidan". No, kao da se Kijev što pita i izgleda da je nacrt amandmana upravo u skladu s onim što je pisao Der Spiegel, a to je da je Putin i Merkel oko toga složili, kako u javnosti tako i privatno, tijekom rasprava u veljači u Moskvi i Minsku.

Sama činjenica da je sada i američki državni tajnik John Kerry službeno priopćio da SAD podržavaju Minsk II, kao i njegovo upozorenje Ukrajincima da se suzdrže od bilo kakvih daljnjih vojnih operacije  bi mogla značiti da su u Washingtonu napokon pobijedili politički realisti i pragmatici, te da Sjedinjene Američke Države, iako nevoljko, sada podržavaju ovaj plan.

12. svibnja portal Le Saker piše "kako se nešto veliko dogodilo za Rusiju, čim su Kerry, Nuland i velika delegacija State Departmenta posjetili Soči, gdje su se sastali s ministrom vanjskih poslova Lavrovom i predsjednikom Vladimirom Putinom".

Proveli su više od četiri sata u razgovoru, ali ne samo to, nego je Kerry napravio neke vrlo zanimljive opaske, rekavši da je Sporazum iz Minska II jedini put napretka i da se snažno protivi Porošenkovoj ideji o obnovi vojnih operacija.

Za početak, to znači da je tzv. izolacija Rusije i službeno prestala,  jer je ovo prvo službeno priznanje Sporazuma iz Minsk od Sjedinjenih Američkih Država. Za Washington je to posebno ponižavajuće, obzirom da je sporazum postignut a da u njegovoj izradi nije sudjelovao State Department.

Također, po prvi put SAD izričito upozoravaju kijevsku huntu da ne poduzima nikakve vojne akcije i to u vrijeme kada je u svom ratobornom ludilu Porošenko obećao da će povratiti ne samo zračnu luku Donjeck, nego i cijeli Donbas i Krim, izjave kojima se smiju svi vojni analitičari u svijetu, bili oni pristaše politike NATO saveza, Moskve ili Pekinga, potpuno svejedno. Također treba reći da je ovo prvi put da Sjedinjene Države i Kijev nisu na istoj valnoj duljini.

Konačno, Washington je po prvi put rekao da će, ako se provede Sporazum iz Minska , američke i europske sankcije protiv Rusije biti ukinute, iako je zanimljivo da Rusi nisu bili nimalo zainteresirani za raspravu o sankcijama.

Što sve ovo znači? Amerikanci su uvijek bili žestoki pregovarači, a u svakom od pregovora o sukobu u Ukrajini su Ruse potpuno ostavljali po strani.

Sada su Rusi, barem u Kerryevoj retorici, odjednom postali "američki geostrateški partneri", što je gotovo ironičan naziv za ruske dužnosnike ako dolaze od zapadnih sugovornika.

No, kao što obično biva, Kerry je po povratku u Washington promijenio retoriku za 180 stupnjeva. Rusi to znaju i ruski su mediji to istaknuli u svojim analizama.

Ipak, koliko god Washington izbjegavao priznati istinu, jasno je da su u State Departmentu svjesni realnosti. Nedavna prisutnost kineskih i indijskih vojnika na Crvenom trgu je jasan pokazatelj da je ideja izoliranja Rusije pretrpjela veliki neuspjeh, htjeli to Obama i Kerry ili ne.

Tu je i vrlo zanimljivo ponašanje Victorie Nuland, koja je bila u izaslanstvu s Johnom Kerryem u Sočiju, ali  odbila razgovarati s novinarima. Gđa. Nuland je nekoliko dana nakon toga otputovala u Moskvu, gdje se naizgled ništa spektakularno nije dogodilo. No, povjerovati da je Victoria Nuland,  zamjenica državnog tajnika i pomoćnica za europske i euroazijske poslove, Moskvu posjetila samo kako bi se na večeri vidjela s američkim veleposlanikom Teftom i razgovarala desetak minuta s predstavnicima udruga za ljudska prava je nezamislivo, ako ne i naivno.

Pa što se zapravo događa? Iskreno, prerano je dati odgovor na ovo pitanje, ali sve govori da ipak nije nemoguće da su Amerikanci napokon shvatili neke osnovne činjenice:

1. Rusija neće odustati.

2. Rusija je spremna i za ratnu opciju.

3. Ukrajina koju su okupirali nacionalisti i neonacisti doslovno propada.

4. Većina zemalja u svijetu podržava Rusiju (SAD ima podršku samo EU, Japana, Australije, Južne Koreje i Novog Zelanda).

5. Cjelokupna američka politika prema Rusiji je doživjela neuspjeh.

Sve navedeno je prilično očito i laicima, ali za američku političku elitu, potpuno opijenu svojom izuzetnošću i imperijalističkom ohološću, to bi bilo vrlo bolno priznati.

No, prije je moguće da je Kerry došao kod Lavorova i Putina da nekako nađe opciju da spasi obraz i časno izađe iz poraza. Ako je to slučaj, onda to znači kraj za Porošenka i da su SAD odustale od potpore hunti u Kijevu i "bacile ručnik u ring".

Ruski mediji su puni napisa o tome kako su američki vojni instruktori koji su došli u Ukrajinu razočarani onim što su vidjeli, te da ukrajinske vojnike moraju učiti najelementarnije stvari, dok ruska televizija Zvezda navodi kako su američki instruktori u stvari samo došli u provjeru ukrajinske vojske i da su frustrirani zatečenim stanjem.

Video: Katastrofalno stanje ukrajinske vojske koju su zatekli američki instruktori

Iako su ovo napisi ruskih medija,  američki vojni analitičari imaju vrlo negativan pogled na šanse za uspjeh ukrajinskog pokušaja zauzimanja Donbasa vojnim putem. Odlaskom u Soči i službenom potvrdom Sporazuma iz Minska John Kerry kao da je želio poslati poruku Porošenku da zaboravi svoje pobjedničke snove, jer se to neće dogoditi.

Međutim, treba biti oprezan i ne opijati se pretjeranim optimizmom. No, sigurno je da je Rusija osvojila još jednu bitku u ovom dugom ratu i da sve upućuje na neizbježni poraz imperijalne politike Zapada u Ukrajini.

To je nakon posjete Kerrya Sočiju dao naslutiti i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier , koji sada govori kako su Nijemci uvjereni da je mirovni proces kojeg su Putin i Merkel dogovorili u veljači, zajedno s prijedlozima koji su upravo najavljeni, konačno pravi put za rješenje ukrajinske krize, sa Sjedinjenim Državama na čelu.

Naime, njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier je izjavio da je došlo do ozbiljnog pomaka u ispunjavanju mirovnog plana za Ukrajinu dogovorenog u Minsku.

Steinmeier je govorio na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO saveza u Antaliji, u Turskoj.

"Unatoč činjenici da je na dva mjesta u istočnoj Ukrajini primirje i dalje krhko, u posljednjih nekoliko dana došlo je ozbiljnih pomaka u provedbi Sporazuma iz Minska koja se odnose na stvaranje radnih skupina. Unatoč svim poteškoćama, svi moraju uporno raditi na provedbi mirovnog plana", rekao je Steinmeier okupljenima.

Naravno, pri tom je mislio na odluku od 6. svibnja kojom su predstavnici Ukrajine, Rusije i OESS-a dogovorili stvaranje četiri radne podskupine koje će pomoći u provedbi mirovnog plana. One će se usredotočiti na sigurnosna i politička pitanja, te gospodarstvo i problem izbjeglica.

Govoreći na marginama sastanka u Antaliji, Steinmeier je još jednom napomenuo "kako, unatoč  svemu, Minsk ostaje jedini put kojim treba ići naprijed".

"Uvažavajući činjenicu da je proces teško teče i da je primirje je vrlo krhko, ne znači da imamo alternativno rješenje. Nema alternative, unatoč svim poteškoćama, Sporazumu iz Minska i siguran sam da glavni tajnik NATO saveza, kao i većina mojih kolega ovdje u Antaliji dijele isti stav", rekao je on Steinmeier.

Riječi njemačkog diplomata dolaze u vrijeme kada kancelarka Angela Merkel vodi razgovore s predsjednikom Ukrajine Petrom Porošenko u Berlinu. Uoči pregovora, Angel Merkel je izjavila za medije da je Minsk bio i ostao "temelj za traženje mirnih rješenja za Ukrajinu".

No, Porošenko kao Porošenko, izjavio je kako "ne vidi nikakav napredak u tom smjeru".

Naravno, sve navedeno ne znači  da je ukrajinski sukob završen. Ukrajinci će se žestoko opirati ovim prijedlozima, ali je isto tako sigurno da će zapadne sile vršiti pritisak na Kijev da prihvati Sporazum iz Minska kao temelj dogovora s Donjeckom i Luganskom.

Ukrajinaca to jednostavno moraju prihvatiti, čak i ako su obećali da je to za njih neprihvatljivo. U Kijevu bi trebali znati da sadašnja ukrajinska vlada neće preživjeti ako ne provede ove prijedloge.

Ukrajinci bi mogli pružiti i otpor i zato nema razloga za pretjerani optimizam, ali najnoviji potezi zapadnih lidera samo pojačavaju dojam da su zapadne sile nevoljko prihvatile da su ciljevi koje su same sebi postavile kada su podržale državni udar u Kijevu ipak nedostižni. Europa i SAD su sada u potrazi za načinim kako izaći iz ovog sukoba.

U tom bi se slučaju moglo dogoditi da će čelnici Kijevu u potpunosti odbaci prijedloge koje su im uputili čelnici Donjecke i Luganske Narodne Republike, a to bi moglo značiti da su se odlučili za rat, ali rat u kojem će se naći sami, a splasnuti će čak i retorička podrška koju su do sada uglavnom dobivali od Zapada.

U svakom slučaju, 2015. godina će biti presudna za Ukrajinu, koja može bili samo konfederacija ili će prestati postojati u sadašnjem obliku. Nakon svih pritisaka na Moskvu i prijetnji da će se, ako bude trebalo, "sljedećih 15 godina sučeljavati s Moskvom", Zapadu je konačno postalo jasno da Vladimir Putin neće napustiti Donbas i sve navedeno govori da je za Ukrajinu aktiviran "Plan B", nimalo privlačan za huntu u Kijevu.

Putinovih 15 godina i najava Washingtona: "Ili se povuci iz Ukrajine ili slijedi oštro sučeljavanje u sljedećem desetljeću!"

Ruski institut za strateške studije: "Putin nikada neće izdati Donbas, a ova tišina neće trajati zauvijek!"

 

altermainstreaminfo