Naša je stranka povijesnog značaja. Vodili su ju ljudi koje su kao goste poubijali duhovni oci SDP-ovaca, reformiranih komunista, istih onih koji su HSS bacili u ilegalu, protjerali u inozemstvo, da bi se vratio u domovinu tek pred demokratske promjene i Domovinski rat. Ovom sramotnom izdajom današnjih naših vođa HSS-a obistinila se znakovita misao Stjepana Radića: „Braćo ne srljajte kao guske u maglu“. Stvarno, od te duhovne magle i borbe za osobni prestiž pojedinaca, našem vodstvu zamračio se um, pa su poput gusaka s posebnim žarom sletjeli u krilo onih koji ne tako davno rekoše da je Hrvatska slučajna država, da ćemo bez njih imati pakao. I, gle ostvariše se sulude misli tih i takvih. Pa koji pošten, čestit i dobronamjeran čovjek to može izreći svom hrvatskom narodu?
Mi, obični ljudi iz sela, imamo povijesno pamćenje. Naši stari itekako su iskusili tko je i kako vodio državu stoljećima i desetljećima. Među nama ima još živih svjedoka kako se živjelo i vladalo u poraću. Pitajte svoje bake i djedove, reći će vam - ili su već postali sjene i naša sjećanja. Ali znamo za njihova napaćena tijela, izborana lica, žuljevite ruke poput hrastove kore, pogrbljena tjelesa pokopana u drvenim ljesovima koja su davno strunula, ali su ostala ne samo sjećanja nego i zapisi koji će uskoro konačno morati ugledati svjetlo dana.
Većina članova današnjeg SDP-a duhovni su slijednici ili pak rođaci okorjelih komunista koji su za svoje vladavine – tiranije – jednoumlja trajno uništili hrvatsko, a osobito naše slavonsko selo. Ubili su mu dušu koja se više nikada neće moći oporaviti. Zapisano je: „Seljaci su kulaci i ideološki neprijatelji i sistema i države.“ Ovi danas, s kojima je HSS sklopio neprirodnu koaliciju, vješto, lukavo i lucidno mijenjaju retoriku. Pa upravo su njihovi oci naša sela pretvorili u ruševine, posebno duhovne. Jesmo li zaboravili na trećinu i više iseljene Hrvatske? Kada se to dogodilo i zašto! Brze i vatrogasne mjere ne mogu učiniti gotovo ništa, a osobito kada ih organiziraju ovi s kojima su nas spojili u tkz. Narodnu koaliciju.
Erozija HSS-a nije započela nedavno. Vladavina Tomčića označila je početak urušavanja naše stranke kada nas je ugurao u savez s ovima danas. Nažalost, zahvaljujući našim prebjezima nastale su i ojačale gotovo sve stranke u Hrvatskoj. Ovako mali i razjedinjeni, vođeni vođama „malim ljudima po duhu i širini obzora“ pali smo na najniže grane, ali svi nismo izgubili dostojanstvo i ponos. Mnogi među nama pretpostavili su se i uzeli si za pravo da odlučuju o mojoj - našoj sudbini.
Ne želim da ovo što se dogodilo bude moja sudbina, sudbina moje obitelji i moje djece. Ne želim i ne mogu prihvatiti da takva, za sve nas članove HSS-a sramotna, koalicija s SDP-om bude naša stvarnost i budućnost naših obitelji, gdje naš predsjednik otvoreno zagovara pobačaj kako bi se definitivno uništila i raselila naša sela, a znamo da je selo duša svake države. Moj i tvoj hrvatski narod to ne smije prihvatiti.
Mi, istinski članovi najhrvatskije stranke, Hrvatske seljačke stranke, kao kršćani, kao katolici, kao domoljubi, kao praužitnici i zavičajnici, nemamo moralno pravo radi istine, pravde i pravičnosti pristati na trgovinu i prodaju svoje duše, hrvatskog i slavonskog, rodnog i najljepšeg zavičaja. Naši stari, koji su nam namrli ovo što imamo, nisu nas ovlastili za tu i takvu veleizdaju. Želimo živjeti, rasti i cvjetati pod istim nebom gdje smo posijani, a to je čisto hrvatsko crveno-bijelo-plavo nebo.
Za sada nam preostaje da sanjamo bolja vremena.
Ovim činom, vodstvo naše stranke učinilo je povijesno nenadoknadivu štetu svima nama i za to nema ni oprosta ni zaborava.
U Vrhovini, 13. srpnja 2016.
Ogranak HSS-a Vrhovina
U ime ogranka: Stjepan Vuković
Ilija Maoduš, član GO HSS-a Slavonski Brod