Ana je te 1985. imala 23 godine i bila pri kraju studija novinarstva u Zagrebu. Odslušala je sva predavanja i ostali su joj ispiti koje je morala položiti. Jedan od njih je bio kod tadašnjeg voditelja studija koji je bio u kasnim tridesetim godinama. Znala je da joj se taj profesor „upucava“, kako kaže, što joj nije bilo nimalo ugodno. Kada bi mu donijela seminarski rad, uhvatio bi je za ruku, zagrlio oko struka i tome slično. Naručio ju je za ispit i kada je došla, shvatila je da je sama s njim u kabinetu. Nije je ispitivao gradivo, već joj je govorio da je lijepa, pitao je „je li ikada sudjelovala u grupnom seksu“ i na koncu joj je vratio indeks bez upisane ocjene, ali uz opasku da razmisli o grupnom seksu i da mu kaže što je odlučila kada drugi put dođe na ispit.
„Bila sam u potpunom šoku, rasplakala sam se i još sam danima kasnije plakala. Posljedica toga je bila da više nisam kročila na taj fakultet. Nakon tog događaja nisam se vratila i nikada nisam završila novinarstvo. Jesam drugi fakultet, ali taj nisam. Taj profesor me toliko traumatizirao“, rekla nam je Ana, čije smo ime izmijenili zbog zaštite, kao što i ne otkrivamo ime profesora, koje nam je navela. Od prozivanja punim imenom važnije nam je navesti kako se seksualno uznemiravanje događalo na fakultetima u Hrvatskoj i da se još uvijek događa, pod velom šutnje ili kao javna tajna o kojoj se šuška, ali se zapravo ništa ne zna, a još manje poduzima.
Ono što se Ani dogodilo, klasična je ucjena seksom za ocjenu i spada u teške oblike seksualnog uznemiravanja. Svojedobno je i u aferi „Indeks“ utvrđeno da je bilo seksualnih ponuda studenticama, samo što je u tom slučaju bila riječ o kupovini ispita na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ana svog profesora nije prijavila.
Ani je profesor vratio indeks bez upisane ocjene, ali uz opasku da razmisli o grupnom seksu i da mu kaže što je odlučila kada drugi put dođe na ispit (FOTO: foi.unizg.hr)
„Nisam imala snage niti reći roditeljima što se dogodilo, ali jesam svom tadašnjem dečku. Htio je otići na fakultet i obračunati se s profesorom, ali sam ga primirila. Nisam ga prijavila zato što se tada uopće nije govorilo o tome niti je itko to problematizirao. Ni o obiteljskom zlostavljanju žena se nije govorilo, a kamoli o seksualnom zlostavljanja na fakultetima. Mislila sam da mi nitko neće vjerovati, ja sam studentica, a on ugledan profesor i bit će moja riječ protiv njegove. Nisam osjećala ni povjerenje da bi me fakultet zaštitio. Loše sam se osjećala zato što nisam skupila hrabrosti i napravila nešto za sebe. I sada kada se toga sjetim osjećam se glupo, jer sam donijela odluku koja je išla na moju štetu i dopustila sam da me pobijedi“, kaže Ana.
Desetak godina kasnije je u Večernjim novostima pročitala da je tog istog profesora, samo na drugom fakultetu gdje je tada predavao, neka studentica prijavila. Tada je razmišljala bi li ga i sama prijavila, ali prošlo je puno godina, a i nije se osjećala dovoljno snažno za to. Danas misli da ga je trebala prijaviti još onda kada je izašla iz njegovog kabineta. Taj je profesor u međuvremenu umirovljen u Hrvatskoj, ali još uvijek predaje u susjednoj državi.
Nikolina (ime je također izmijenjeno) 1988. godine počinje studirati na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tada se trebalo zapisati za ispit i profesor ju je naručio u terminu u kojem nikoga drugoga nije bilo. Sama u kabinetu, ton i pristup koji nisu bili baš profesorski te rečenica: „Primijetio sam da između nas postoji posebna optika“.
Profesor je tada bio gotovo 40 godina stariji od nje, iznimno cijenjen u javnosti, elokventan, često je govorio o moralu i odgovornosti. Poslije ispita ju je nazvao kući jer su, Nikolina pretpostavlja, brojevi studenata bili zapisani u referadi. Nije bila kod kuće, ali se usudio njezinoj mami reći, prepričava nam, da bude „pametna pa će uz njega lakše završiti fakultet“.
„Naravno da nije postojala nikakva optika među nama i naravno da bih ga najradije grubo otpilila, ali nisam mogla, znala sam da ću ga još susretati kroz studij“, kaže. No, on nije bio jedini. Jedan drugi profesor, slične starosti te također vrlo poznat i cijenjen, rekao joj je će joj naći posao te da će je uvesti u zagrebačke kulturne krugove i pozvao je da s njim ide u kazalište.
„I sada kada o tome pričam ne osjećam se ugodno, a što sam onda kao mlada cura mogla? Obojica su bili vrlo ugledni i moćni, mogla sam ih samo izbjegavati“, kaže.
U Hrvatskoj je šest posto studentica doživjelo teže oblike - ucjene ocjenama, neželjeni dodiri, prijedlozi za intimno druženje - a 35 posto lakše oblike seksualnog uznemiravanja - neukusne primjedbe ili šale, pogledi i slično - utvrđeno je jedinim relevantnim istraživanjem o seksualnom uznemiravanju na sva četiri hrvatska sveučilišta, koje su još 2001. godine provele profesorica Fakulteta političkih znanosti Smiljana Leinert Novosel te tadašnja studentica Aleksandra Štingl.
Unatoč tom postotku koji nije zanemariv, mali je broj prijava, uostalom kao i za sve oblike seksualnog nasilja, što dovodi do općeg stava u društvu kako se radi o nečemu što je vrlo rijetko i sporadično, kako nam je u intervjuu rekla psihologinja Maja Mamula. U slučaju seksualnog uznemiravanja na fakultetima riječ je o posebno teškom obliku nezakonitog ponašanja jer se radi o profesionalnom odnosu u kojemu je žrtva u podređenoj i zavisnoj poziciji i time u bitnome onemogućena da se obrani i potraži pomoć.
Mali broj prijava dovodi do općeg stava u društvu kako se radi o nečemu što je vrlo rijetko i sporadično, kaže psihologinja Maja Mamula (SCREENSHOT: YouTube)
Tako nam je, primjerice, studentica varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike ispričala kako ju je profesor, sklon seksističkim komentarima kao i neprimjerenim dodirima, za vrijeme predavanja „pogladio“ po tetovaži koju je imala na dnu leđa i izvirivala je ispod majice dok je sjedila. No nije ništa htjela poduzimati jer su je čekale još godine studiranja i ispiti koje je kod tog profesora morala položiti. Taj isti profesor je, također na predavanju, skinuo remen i položio ga na stol rekavši da ga je morao otkopčati zbog studentice „s dubokim dekolteom“.
Na drugom je pak fakultetu, gdje je radio kao vanjski suradnik, na ispitima studenticama znao reći: "Kolegice pa nije ovo Sibir, lijepo se raskopčajte i pokažite ponosno svoje mlado tijelo". Na tom su fakultetu, navodno, s njim raskinuli suradnju upravo zbog pritužbi studentica, no kada smo o tome poslali službeni upit fakultetu rečeno nam je da „prema službenim dokumentima Fakulteta, nije bilo formalnih prigovora studenata na ponašanje prof. dr.sc. ...“ te je otišao jer su „mlađi kolege stekli uvjete za preuzimanje kolegija na kojima je držao nastavu“. Još uvijek predaje na Fakultetu organizacije i informatike.
Iznimno su rijetki slučajevi kada je seksualno uznemiravanje na fakultetima prijavljeno, procesuirano te sankcionirano. Jedan je takav primjer bivši profesor Kroatistike sa zadarskog Filozofskog fakulteta Stjepan Blažanović. Ali za to je trebao studentski prosvjed i da čak 170 studenata Upravi fakulteta uputi peticiju te zatraži njegovo razrješenje zbog višegodišnjeg psihičkog maltretiranja, seksualnog, verbalnog, ali i fizičkog napastovanja studentica. Ako je zlostavljanje takvih razmjera trajalo godinama, to su morali znati i profesori i Uprava toga Fakulteta pa je svejedno bila potrebna masovna studentska pobuna te prijetnja bojkotom nastave ako se profesora ne udalji s Fakulteta.
Blažanović je te 2000. godine suspendiran, državno odvjetništvo ga je optužilo za bludne radnje, ugrožavanje spolnih sloboda i spolnog ćudoređa te je 2004. godine osuđen na tri mjeseca zatvora, uvjetno na dvije godine. No tek je 2009. godine dobio otkaz, a svih godina je primao plaću.
Na nekoliko nadležnih adresa kojima smo se obratili - primjerice studentske pravobraniteljice Sveučilišta u Zagrebu - nije bilo nikakvih saznanja o seksualnom uznemiravanju na fakultetima u Zagrebu. Lana Vanić predsjednica je Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu. Etički savjet ne dobiva direktno prijave niti djeluje po pojedinim predmetima, već etička povjerenstva na fakultetima - a svaki fakultet mora imati takvo tijelo - jednom godišnje šalju Etičkom savjetu izvješća o svim prijavama i postupanjima po njima.
Oštećena studentica ili student upućuju prijavu dekanu, a onda se dekan obraća etičkom povjerenstvu na fakultetu (FOTO: unizg.hr)
„Prema izvještajima iz 2015. godine, nije bilo ni jedne prijave za seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje na fakultetima u Zagrebu“, kaže nam Lana Vanić. Inače je procedura takva, objašnjava nam, da bi oštećena studentica ili student trebala uputit prijavu dekanu, a onda se dekan obraća etičkom povjerenstvu na fakultetu kako bi se pokrenuo postupak. Etička povjerenstva onda pak donose mišljenja. U slučaju da u nekom postupku mišljenje nije doneseno, a postojala je za to osnova, Etički savjet ima pravo od rektora tražiti osnivanje povjerenstva koje će donijeti mišljenje. Također, ukoliko dekan nije pokrenuo postupak, oštećena osoba se može obratiti Etičkom savjetu, koji onda razmatra je li trebalo pokrenuti postupak i upućuje slučaj matičnim fakultetima. Tako se i seksualno uznemiravanje prijavljuje dekanu fakulteta.
U prijavi biste trebali navesti koji je članak Etičkog kodeksa osoba koju prijavljujete prekršila, što vjerojatno većima studenata ne zna - seksualno uznemiravanje se navodi u članku 12, stavak 3: „Neprihvatljivo je svako spolno uznemirivanje. Spolno uznemirivanje specifičan je oblik uznemirivanja koje karakterizira izostanak pristanka ili odbijanje druge strane, a uključuje ponavljano neželjeno upućivanje verbalnih i fizičkih prijedloga spolne naravi drugoj osobi, fizičko napastovanje, ponavljano neželjeno iznošenje šala i opaska koje su spolno obojene, uključujući referiranje na spol i spolnu orijentaciju, ruganje i ismijavanje koje je spolno obojeno, izlaganje spolno uvredljivoga i uznemirujućega materijala te zahtijevanje spolnih usluga u zamjenu za određeno djelovanje ili propuštanje s pozicije autoriteta.“
No, dekan ne mora biti osoba koja će studentima ulijevati povjerenje. Primjerice, donedavni dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu nerijetko se, po riječima studentice, ali i zaposlenica s kojima smo razgovarali, na fakultetu sugovornicama obraćao sa „ženska glavo“ te se znao neprimjereno ponašati. Ili bivši dekan jednog tehničkog fakulteta u Zagrebu koji bi u uvodnom predavanju u punoj velikoj dvorani brucošica i brucoša poručio djevojkama da se osvrnu oko sebe i pogledaju ima li tu kakav dečko koji im se sviđa jer je bolje da se udaju nego da se bave strukom koja nije za žene. U takvim slučajevima njih bi se moglo prijaviti zbog rodne diskriminacije, recimo studentskom pravobranitelju.
Mogli bismo navesti pregršt primjera diskriminacije i vrijeđanja na rodnoj osnovi samo na temelju onoga što su nam bivše i sadašnje studentice i studenti svjedočili, no ovoga puta smo se fokusirali na seksualno uznemiravanje jer se radi o tabuiziranoj temi, stoga ako imate takva iskustva, pozivamo vas da se javite redakciji ili direktno novinarki.
lupiga
„Bila sam u potpunom šoku, rasplakala sam se i još sam danima kasnije plakala. Posljedica toga je bila da više nisam kročila na taj fakultet. Nakon tog događaja nisam se vratila i nikada nisam završila novinarstvo. Jesam drugi fakultet, ali taj nisam. Taj profesor me toliko traumatizirao“, rekla nam je Ana, čije smo ime izmijenili zbog zaštite, kao što i ne otkrivamo ime profesora, koje nam je navela. Od prozivanja punim imenom važnije nam je navesti kako se seksualno uznemiravanje događalo na fakultetima u Hrvatskoj i da se još uvijek događa, pod velom šutnje ili kao javna tajna o kojoj se šuška, ali se zapravo ništa ne zna, a još manje poduzima.
Ono što se Ani dogodilo, klasična je ucjena seksom za ocjenu i spada u teške oblike seksualnog uznemiravanja. Svojedobno je i u aferi „Indeks“ utvrđeno da je bilo seksualnih ponuda studenticama, samo što je u tom slučaju bila riječ o kupovini ispita na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ana svog profesora nije prijavila.
Ani je profesor vratio indeks bez upisane ocjene, ali uz opasku da razmisli o grupnom seksu i da mu kaže što je odlučila kada drugi put dođe na ispit (FOTO: foi.unizg.hr)
„Nisam imala snage niti reći roditeljima što se dogodilo, ali jesam svom tadašnjem dečku. Htio je otići na fakultet i obračunati se s profesorom, ali sam ga primirila. Nisam ga prijavila zato što se tada uopće nije govorilo o tome niti je itko to problematizirao. Ni o obiteljskom zlostavljanju žena se nije govorilo, a kamoli o seksualnom zlostavljanja na fakultetima. Mislila sam da mi nitko neće vjerovati, ja sam studentica, a on ugledan profesor i bit će moja riječ protiv njegove. Nisam osjećala ni povjerenje da bi me fakultet zaštitio. Loše sam se osjećala zato što nisam skupila hrabrosti i napravila nešto za sebe. I sada kada se toga sjetim osjećam se glupo, jer sam donijela odluku koja je išla na moju štetu i dopustila sam da me pobijedi“, kaže Ana.
Desetak godina kasnije je u Večernjim novostima pročitala da je tog istog profesora, samo na drugom fakultetu gdje je tada predavao, neka studentica prijavila. Tada je razmišljala bi li ga i sama prijavila, ali prošlo je puno godina, a i nije se osjećala dovoljno snažno za to. Danas misli da ga je trebala prijaviti još onda kada je izašla iz njegovog kabineta. Taj je profesor u međuvremenu umirovljen u Hrvatskoj, ali još uvijek predaje u susjednoj državi.
Nikolina (ime je također izmijenjeno) 1988. godine počinje studirati na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tada se trebalo zapisati za ispit i profesor ju je naručio u terminu u kojem nikoga drugoga nije bilo. Sama u kabinetu, ton i pristup koji nisu bili baš profesorski te rečenica: „Primijetio sam da između nas postoji posebna optika“.
Profesor je tada bio gotovo 40 godina stariji od nje, iznimno cijenjen u javnosti, elokventan, često je govorio o moralu i odgovornosti. Poslije ispita ju je nazvao kući jer su, Nikolina pretpostavlja, brojevi studenata bili zapisani u referadi. Nije bila kod kuće, ali se usudio njezinoj mami reći, prepričava nam, da bude „pametna pa će uz njega lakše završiti fakultet“.
„Naravno da nije postojala nikakva optika među nama i naravno da bih ga najradije grubo otpilila, ali nisam mogla, znala sam da ću ga još susretati kroz studij“, kaže. No, on nije bio jedini. Jedan drugi profesor, slične starosti te također vrlo poznat i cijenjen, rekao joj je će joj naći posao te da će je uvesti u zagrebačke kulturne krugove i pozvao je da s njim ide u kazalište.
„I sada kada o tome pričam ne osjećam se ugodno, a što sam onda kao mlada cura mogla? Obojica su bili vrlo ugledni i moćni, mogla sam ih samo izbjegavati“, kaže.
U Hrvatskoj je šest posto studentica doživjelo teže oblike - ucjene ocjenama, neželjeni dodiri, prijedlozi za intimno druženje - a 35 posto lakše oblike seksualnog uznemiravanja - neukusne primjedbe ili šale, pogledi i slično - utvrđeno je jedinim relevantnim istraživanjem o seksualnom uznemiravanju na sva četiri hrvatska sveučilišta, koje su još 2001. godine provele profesorica Fakulteta političkih znanosti Smiljana Leinert Novosel te tadašnja studentica Aleksandra Štingl.
Unatoč tom postotku koji nije zanemariv, mali je broj prijava, uostalom kao i za sve oblike seksualnog nasilja, što dovodi do općeg stava u društvu kako se radi o nečemu što je vrlo rijetko i sporadično, kako nam je u intervjuu rekla psihologinja Maja Mamula. U slučaju seksualnog uznemiravanja na fakultetima riječ je o posebno teškom obliku nezakonitog ponašanja jer se radi o profesionalnom odnosu u kojemu je žrtva u podređenoj i zavisnoj poziciji i time u bitnome onemogućena da se obrani i potraži pomoć.
Mali broj prijava dovodi do općeg stava u društvu kako se radi o nečemu što je vrlo rijetko i sporadično, kaže psihologinja Maja Mamula (SCREENSHOT: YouTube)
Tako nam je, primjerice, studentica varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike ispričala kako ju je profesor, sklon seksističkim komentarima kao i neprimjerenim dodirima, za vrijeme predavanja „pogladio“ po tetovaži koju je imala na dnu leđa i izvirivala je ispod majice dok je sjedila. No nije ništa htjela poduzimati jer su je čekale još godine studiranja i ispiti koje je kod tog profesora morala položiti. Taj isti profesor je, također na predavanju, skinuo remen i položio ga na stol rekavši da ga je morao otkopčati zbog studentice „s dubokim dekolteom“.
Na drugom je pak fakultetu, gdje je radio kao vanjski suradnik, na ispitima studenticama znao reći: "Kolegice pa nije ovo Sibir, lijepo se raskopčajte i pokažite ponosno svoje mlado tijelo". Na tom su fakultetu, navodno, s njim raskinuli suradnju upravo zbog pritužbi studentica, no kada smo o tome poslali službeni upit fakultetu rečeno nam je da „prema službenim dokumentima Fakulteta, nije bilo formalnih prigovora studenata na ponašanje prof. dr.sc. ...“ te je otišao jer su „mlađi kolege stekli uvjete za preuzimanje kolegija na kojima je držao nastavu“. Još uvijek predaje na Fakultetu organizacije i informatike.
Iznimno su rijetki slučajevi kada je seksualno uznemiravanje na fakultetima prijavljeno, procesuirano te sankcionirano. Jedan je takav primjer bivši profesor Kroatistike sa zadarskog Filozofskog fakulteta Stjepan Blažanović. Ali za to je trebao studentski prosvjed i da čak 170 studenata Upravi fakulteta uputi peticiju te zatraži njegovo razrješenje zbog višegodišnjeg psihičkog maltretiranja, seksualnog, verbalnog, ali i fizičkog napastovanja studentica. Ako je zlostavljanje takvih razmjera trajalo godinama, to su morali znati i profesori i Uprava toga Fakulteta pa je svejedno bila potrebna masovna studentska pobuna te prijetnja bojkotom nastave ako se profesora ne udalji s Fakulteta.
Blažanović je te 2000. godine suspendiran, državno odvjetništvo ga je optužilo za bludne radnje, ugrožavanje spolnih sloboda i spolnog ćudoređa te je 2004. godine osuđen na tri mjeseca zatvora, uvjetno na dvije godine. No tek je 2009. godine dobio otkaz, a svih godina je primao plaću.
Na nekoliko nadležnih adresa kojima smo se obratili - primjerice studentske pravobraniteljice Sveučilišta u Zagrebu - nije bilo nikakvih saznanja o seksualnom uznemiravanju na fakultetima u Zagrebu. Lana Vanić predsjednica je Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu. Etički savjet ne dobiva direktno prijave niti djeluje po pojedinim predmetima, već etička povjerenstva na fakultetima - a svaki fakultet mora imati takvo tijelo - jednom godišnje šalju Etičkom savjetu izvješća o svim prijavama i postupanjima po njima.
Oštećena studentica ili student upućuju prijavu dekanu, a onda se dekan obraća etičkom povjerenstvu na fakultetu (FOTO: unizg.hr)
„Prema izvještajima iz 2015. godine, nije bilo ni jedne prijave za seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje na fakultetima u Zagrebu“, kaže nam Lana Vanić. Inače je procedura takva, objašnjava nam, da bi oštećena studentica ili student trebala uputit prijavu dekanu, a onda se dekan obraća etičkom povjerenstvu na fakultetu kako bi se pokrenuo postupak. Etička povjerenstva onda pak donose mišljenja. U slučaju da u nekom postupku mišljenje nije doneseno, a postojala je za to osnova, Etički savjet ima pravo od rektora tražiti osnivanje povjerenstva koje će donijeti mišljenje. Također, ukoliko dekan nije pokrenuo postupak, oštećena osoba se može obratiti Etičkom savjetu, koji onda razmatra je li trebalo pokrenuti postupak i upućuje slučaj matičnim fakultetima. Tako se i seksualno uznemiravanje prijavljuje dekanu fakulteta.
U prijavi biste trebali navesti koji je članak Etičkog kodeksa osoba koju prijavljujete prekršila, što vjerojatno većima studenata ne zna - seksualno uznemiravanje se navodi u članku 12, stavak 3: „Neprihvatljivo je svako spolno uznemirivanje. Spolno uznemirivanje specifičan je oblik uznemirivanja koje karakterizira izostanak pristanka ili odbijanje druge strane, a uključuje ponavljano neželjeno upućivanje verbalnih i fizičkih prijedloga spolne naravi drugoj osobi, fizičko napastovanje, ponavljano neželjeno iznošenje šala i opaska koje su spolno obojene, uključujući referiranje na spol i spolnu orijentaciju, ruganje i ismijavanje koje je spolno obojeno, izlaganje spolno uvredljivoga i uznemirujućega materijala te zahtijevanje spolnih usluga u zamjenu za određeno djelovanje ili propuštanje s pozicije autoriteta.“
No, dekan ne mora biti osoba koja će studentima ulijevati povjerenje. Primjerice, donedavni dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu nerijetko se, po riječima studentice, ali i zaposlenica s kojima smo razgovarali, na fakultetu sugovornicama obraćao sa „ženska glavo“ te se znao neprimjereno ponašati. Ili bivši dekan jednog tehničkog fakulteta u Zagrebu koji bi u uvodnom predavanju u punoj velikoj dvorani brucošica i brucoša poručio djevojkama da se osvrnu oko sebe i pogledaju ima li tu kakav dečko koji im se sviđa jer je bolje da se udaju nego da se bave strukom koja nije za žene. U takvim slučajevima njih bi se moglo prijaviti zbog rodne diskriminacije, recimo studentskom pravobranitelju.
Mogli bismo navesti pregršt primjera diskriminacije i vrijeđanja na rodnoj osnovi samo na temelju onoga što su nam bivše i sadašnje studentice i studenti svjedočili, no ovoga puta smo se fokusirali na seksualno uznemiravanje jer se radi o tabuiziranoj temi, stoga ako imate takva iskustva, pozivamo vas da se javite redakciji ili direktno novinarki.
lupiga
