Nema te budalaštine ili uvrede na koju oni nemaju pravo, nema te epidemiološke mjere koja bi se i njima nametnula, nema tog članka Kaznenog ili Prekršajnog zakona kojeg oni ne bi bili barem dopola pošteđeni. I nema tog novca koji oni neće od države bezuvjetno dobiti, samo ako zapitaju
Još od 2017., kad je ministrica Žalac, na prijedlog đakovačko-osječkog biskupa Hranića, pri Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (jedva skraćeno: MRRFEU) utemeljila nešto pod nazivom Program ulaganja u zajednicu, Andrej Dimitrijević, novinar portala Telegram.hr, revno prati kome se taj novac – a riječ je o 20 milijuna kuna godišnje - dodjeljuje. Kako to i priliči upornim novinarima, zacijelo se ove godine (kad je na čelu ministarstva već treća osoba, svježe odabrana, ambiciozna stručnjakinja) ponadao da mu je trud urodio nekakvim plodom, ali – šipak. I opet je skoro punih devet desetina novca (17,7 od 20 milijuna) država dodijelila katoličkim župama i crkvama.
Zanimljivo je, premda ne i zabavno, do kraja izlistati dokument MRRFEU-a pod naslovom 'Lista odobrenih projekata za sufinanciranje u 2020. godini prema Programu ulaganja u zajednicu'. Saborska zastupnica Vidović-Krišto, nekako slutim, mogla bi se prva pobuniti protiv njega, jer dobro je znano da se na hrvatskom kaže 'popis', a ne 'lista'. Štoviše, uvjeren sam da je i mnogome od samih dobitnika oči zagrebala ta omaška (slučajna?), ali za njih valja pokazati razumijevanje – imaju na desetke i stotine tisuća razloga da sad ne gnjave s detaljima.
Dakako, od pukog izlistavanja, daleko je zanimljivije čitati rubriku 'Naziv projekta'. Ima tu zbilja koječega, od 'izgradnje parkirališta i prilaza župi' (150.000 kn) u Stubičkim toplicama, preko 'sanacije krova crkve Sv. Mihovila u Pokrovniku' (krov im je loš, pa baš u Pokroviku, pa gdje će ti duša ako im ne uložiš u zajednicu isto toliko?), ali moj se apsolutni favorit krije pod rednim brojem 86: tu je u rubrici 'Korisnik' upisano tek 'Župa uznesenja Marijina', neznano gdje, a kao naziv projekta piše tek 'Numizmatička zbirka Sv. Šime'. To uznesenje Marijino dovoljno se često spominje na sve strane da osjećam opravdanom sumnju kako ne postoji u cijeloj Hrvatskoj baš jedna jedina župa takvog imena.
A gdje je točno ova s numizmatičkom zbirkom Svetog Šime kojoj, u potpuno nejasnu svrhu, država daje 300 tisuća kuna – to će, bojim se, ostati vječno otajstvo, baš kao i odgovori na pitanja poput: je li Šime tek sad odlučio zasnovati numizmatičku zbirku, pa mu treba inicijalni kapital; ako zbirka već postoji – zašto je nitko nije bolje zaštitio pa sad pucaju i najloni i staklene vitrine; koji se to rijetki novčić ukazao na tržištu da Republika Hrvatska nekim tamo neidentificiranima Mariji i Šimi bez problema transcendira tristo faking tisuća konkretnih kuna, da bi im zbirka neznane lokacije (a sve za dobrobit, napredak i razvoj neznane regionalne zajednice) bila još vrednija?
Ima takvih pitanja još mali milijun, iskaču iz gotovo svakog retka i stupca tog popisa, pardon - te liste, ali ona me ne muče ni izbliza kao jedna višedesetljetna enigma: zbog čega i radi čega, braćo i sestre, ama baš svaka vlast Republike Hrvatske od 1990. naovamo toliko gadljivo sluganski ispunjava svaki prohtjev internacionalne korporacije čija je nezasitna, neumjerena oblapornost neupitna i općepoznata već najmanje tisuću godina? Kako to da nikad nitko nije javno rekao, kamoli podviknuo, nešto u stilu: 'Op, op, čekajte malo! Mi smo ovdje vlast, a ne vi! Pročitajte Ustav RH.'? Pa NATO da nas toliko isisava, EU ili UN – zacijelo bi netko iz vrha politike, pa makar i iz parlamentarne oporbe, digao glas. Ali kad je ta famozna 'Crkva u Hrvata' posrijedi – od 151 glasa, glasa čuti nije. I tako već tri desetljeća. Dokle?
Dokle će crkveni ljudi i crkveni nauk biti toliko nezamislivo nedodirljivi da im se na svaki od onih famoznih sedam grijeha samo sliježe ramenima, uz pokorno 'okej, onda dobro'?! Nema te budalaštine ili uvrede na koju oni nemaju pravo, nema te epidemiološke mjere koja bi se i njima nametnula, nema tog članka Kaznenog ili Prekršajnog zakona kojeg oni ne bi bili barem dopola pošteđeni. I nema tog novca koji oni neće od države bezuvjetno dobiti, samo ako zapitaju. Čime to Katolička crkva drži za jaja, da se poslužim prispodobom, ama baš svaku svjetovnu vlast u zadnjih 30 godina, tako snažno da joj svi bez iznimke toleriraju toliko nerazumno bahaćenje, razmetanje i neobaziranje na stvarnost, uključujući i kršenje gorespomenutih zakona? Ima li tu nečega što mi neposvećeni ne znamo i ne smijemo znati, ili je posrijedi tek 'strictly business'?
Ma nije ovo drugo, ne može biti, jer da je posrijedi ravnopravan poslovni odnos, tad bi svjetovna vlast barem ponekad uzvratila crkvenoj kad je ova proziva i vrijeđa, makar i upola onoliko cinično kako uzvraća novinarima i oporbi na svaku kritiku. Ima tu još nečega, sto posto, nemoguće je da se i u tom odnosu sve svodi tek na onu 'tako vam je to u braku'. A ako jest, dajte nek netko javi papi Franji da sam zatraži razvod, jer ovo između njega i njegove životne partnerice u Hrvata definitivno spada u kategoriju 'nesukladnost naravi'.
tportal
