Svaki stup društva u Hrvatskoj nalik je onom ljuljavom tornjiću od daščica u društvenoj igri "Jenga". Zdravstvo nam je, recimo, u situaciji pretposljednjeg poteza u toj igri, onoga kad igrač grozničavo, drhtavih prstiju, traži daščicu koju može izvući i premjestiti na vrh stupića, a da se cijela prošupljena struktura ne stropošta i raspe po stolu
Ako Biden pobijedi, Kina će opozvati COVID-19!
Tako je glasio jedan od najduhovitijih komentara što su ističućeg tjedna klizali internetom. Prvo sam se nasmiješio, a odmah potom krenuo (budući da sam u zadnje vrijeme sa svih strana prekomjerno granatiran brojevima – od novozaraženih, umrlih i hospitaliziranih, preko američkih elektorskih do ovih naših porezno-reformskih i BDP-ovskih) odokativno računati koliko bi otprilike ljudi takvu tvrdnju prihvatilo kao nešto sasvim ozbiljno, a ne tek kao zgodnu dosjetku u duhu vremena. U SAD-u, rekao bih, tek nešto malo manje od 50 posto, a kod nas… Pa, usuđujem se procijeniti - ne bismo bitno podbacili u odnosu na Amere, a gdjegod bismo ih zacijelo i prešišali.
Naime, ni tamo niti ovdje ne manjka lunatika i mahnitavaca koji će i najnebulozniju teoriju zavjere prihvatiti daleko lakše nego najjednostavnija pravila zaštite u ovoj poremećenoj svakodnevici. Milijuni će ljudi (a mnogi već jesu) u Americi nasjesti i na ovu Trumpovu višemjesečnu, šibicarski osmišljenu krizno-menadžmentsku namještaljku o lažiranim izborima, a neće ih ni u Hrvatskoj nedostajati. Lako ćete ih prepoznati: to su oni koji zazivaju čvrstu ruku na čelu države, a ne da im se davati žmigavac pri skretanju; oni koji su bijesni jer više ne mogu naći vezu za bolnički pregled preko reda a i dalje odbijaju nositi maske u samoposluzi; oni koji su protiv ikakvog oblika lockdowna ali jesu za uvođenje online nastave u svim školama, jer znaju da će im mali tako dobiti bolje ocjene…
Ima ih, ima ih, ima ih, pjeva Rundek u onoj zloslutnoj pjesmi. Oduvijek ih je i bilo, svuda oko nas, ali tek je ova nepodnošljivo dramatična godina otkrila da ih je daleko više no što smo se pribojavali i u najcrnjim slutnjama. Ima ih, naravno, i u znatno uređenijim državama, ali slaba je to utjeha za nas u Hrvatskoj. U posljednjih 30 godina nismo uspjeli temeljito i pouzdano organizirati niti jedan jedini segment društva i zajednice, osim što smo, hajde, u visokoj mjeri premda na krajnje neprimjeren način, uredili odnose između države i Katoličke crkve. Sve ostalo samo su rahle strukture, šupljikave i krhke, stalno vapijuće za dotjerivanjem i neprestano podložne manipuliranju. Svaki stup društva u Hrvatskoj nalik je onom ljuljavom tornjiću od daščica u društvenoj igri "Jenga".
Zdravstvo nam je, recimo, u situaciji pretposljednjeg poteza u toj igri, onoga kad igrač grozničavo, drhtavih prstiju, traži daščicu koju može izvući i premjestiti na vrh stupića, a da se cijela prošupljena struktura ne stropošta i raspe po stolu. Nije, naravno, bilo znatno bolje ni prije epidemije (jeste li skužili kako nam je iz uporabe iščezla donedavno svakodnevna sintagma "liste čekanja" – naprosto zato što ih više nema, postale su potpuno besmislene, i čudom se čudim što se premijer i tim uspjehom ne hvali!) ali sad je cijeli sustav pred raspadom, ma koliko nas plaćeni službeni prigušivači pesimizma uvjeravali da nije.
Njima, doduše, u plusiće (a minuščine danas ovdje nećemo nabrajati, nema mjesta) treba pribrojati činjenicu da su nas sve vrijeme, iz dana u dan, upozoravali na nekoliko banalnih radnji koje i dalje predstavljaju najbolju zaštitu od širenja zaraze: nošenje maski, pranje ruku, držanje razmaka i izbjegavanje većih okupljanja. U suprotnom će, ponavljali su, ionako svim i svačim preopterećen zdravstveni sustav zatrpati kovid-bolesnici, i nigdje više neće biti mjesta ni za koga drugoga – što iz prostornih, što iz epidemioloških razloga. A kako smo mi na to reagirali? Krenuli smo im zbrajati nedosljednosti, greške u krizno-menadžerskim koracima, licemjerne ispade, klinčeve sa zdravim razumom, dnevnopolitičku ujarmljenost… A to sve s tim njihovim preporukama, to smo poštovali kako je koga bilo volja, neće virus na nas.
I eto nas sad ovdje gdje smo, pred stropoštavanjem jenga-zdravstva, na korak od situacije u kojoj će vas neki izbezumljeni doktor odvući u prekrcanu sobu s pacijentima i kazati vam: "Evo, vi sami odaberite koga ćemo izbaciti dolje na parking da bismo mogli primiti vašu dragu majku!".
Sustav je pred raspadom, država nam sliči vatrogascu s tek dopola punom brentačom i nema nam druge, braćo Hrvati, nego da sami preuzmemo kontrolu: hrvatski sapun u hrvatske ruke i hrvatsku (okej, može i kinesku) masku na hrvatski obraz! Za dva, tri tjedna država nam više neće imati kako pomoći i krajnje je vrijeme da si počnemo pomagati sami. Ženit ćeš se sine dogodine, i bolje je da mala ne ide trudna pred oltar.
A ako ne želite reducirati druženja i okupljanja, napravite doma bleech-party, pozovite sve koje znate, lijepo se zapijte varikine i mirna Bosna. Skratit ćete muke i sebi i odgovornijoj čeljadi.
tportal
