Koliko se moglo zaključiti iz izjava viđenijih i manje viđenih ljudi iz političke oporbe – mora da je jako, jako vruće na tajnom tržištu nemoralnih zastupničkih ruku kad je obučavanje ukrajinske vojske u pitanju.
Nakon prave pješčane oluje što je ovih dana zatrpala i oči i uši javnosti svađom dvaju državnih brda zbog toga što su Banski dvori samozvano obećali Bruxellesu sudjelovanje Oružanih snaga RH u obuci zaraćene ukrajinske vojske na hrvatskom tlu, dvije godine i o trošku hrvatskih poreznih obveznika, a da nisu pitali Pantovčak, iako su morali, koji se protivi „izravnom uvlačenje RH u rat“ SAD/EU/NATO-a i tzv. partnera protiv Rusije u Ukrajini, politička je odgovornost naprasno završila na ispitu savjesti saborskih zastupnika. Ispit je zakazan za 15. prosinca, što znači da je HDZ-ovoj vladi Andreja Plenkovića potrebno za prolaznu ocjenu steći 101 bod, apsolutnu većinu potpore saborskih zastupnika, a dobije li makar samo jedan glas manje, prolazi protivljenje predsjednika RH Zorana Milanovića i od hrvatskog sudjelovanja u Misiji EU-a za pomoć Ukrajini (EUMAM Ukrajine), najvećoj i najskupljoj (cca 60 milijuna eura godišnje za početnih 15.000 vojnika) Unijinoj te vrsti ikad, neće biti ništa. Na stranu sada pravna sporenja ustavnih (ne)stručnjaka i političara o tomu je li tzv. Visoki dom uopće (ne)nadležan za odlučivanje o ulasku strane – i to zaraćene! – vojske na hrvatsko tlo i je li Bijednoj Našoj treba međunarodna sramota nejedinstvom, inatljivo suprotstavljenim vanjskim politikama predsjednika i premijera, ustavno obavezanih sukreirati jedno, službeno državno vanjskopolitičko stajalište. RH ima to što ima, pa…
Politička i moralna (ne)odgovornost ide na ispit savjesti. A nije trebala. I to što nije trebala ni morala najgluplje je u cijeloj priči, jer ego ne bi smio biti brži od pameti. A jest, kulminira novom Zvonimirovom, pardon Plenkovićevom kletvom svim saborskim zastupnicima, koji toga „povijesnog“ 15. prosinca neće glasati za EUMAM UkrajineSudeći po logici već višekratno opetovanih izjava čelnika političkih opcija, osobito parlamentarnih – o čijem „za“ ili „protiv“ ovisi sudjelovanje RH u EUMAM-u Ukrajine – nema šanse da će HDZ i Plenković 15. prosinca dobiti najmanje 101 zastupničku ruku potpore. Međutim, sudeći pak po višedesetljetnom iskustvu i fino uhodanoj praksi političke kameleonštine, kupoprodaje savjesti, ali i više no unosnom dilanju moralnoga glinemola, nije nemoguće da se baš toga presudnog 15. prosinca ipak u sabornici dogodi predsilvestarsko čudo i mali od bruxelleske kužine potom gordo odtrči „dragoj Ursuli“ i „dragom Charlesu“ s parlamentarno, je li, friško ovjerenim obećanjem o širom otvorenim vratima ukrajinskim vojnicima i sudjelovanju tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene u EUMAM-u. „Jesam li vam rekao, moje obećnje je zakon u Hrvatskoj, znâ se tko je gazda“, a Ursula Röschen/Ružica von der Leyen će ga milo pogledati i susretljivo mu podići rep: „Dragi Andrej, nismo ni sumnjali da te itko može spriječiti! Kada ti prođe premijerski mandat, računaj na našu zahvalnost u Bruxellu za svoju bezuvjetnu vjernost našim ciljevima“.
Otkako se tzv. Visoki dom samoproglasio nadležnim za presjeći gordijski čvor EUMAM-a ne brigajući što točno piše u Ustavu RH o stranoj vojsci unutar hrvatskih državnih međa, a Plenković neumorno i sve bješnje papagaji jedno te isto o ustavnoj nespornosti pristupanja EUMAM-u te više ne znâ čime bi još prijetio neistomišljenicima, vrijeđao „te rusofile“ i svrstavao na tzv. pogrešnu stranu povijesti, daleko od oka javnosti vodi se prljava politička trgovina radi kupovanja i tzv. nezavisnih zastupničkih glasova i nekih kolebljivih iz stranačkih klubova. Mnoga od tih imena su se prošlih godina mogla pročitati kao tzv. žetončići, ideološki prebjezi, „vječni“ abonenti na zastupničke apanaže, likovi koje se dade ucijeniti, uplašiti otkrivanjem obiteljskih tajni, ljubavnicama/ima, lopovlucima ili pak nepotizmima, imovinskim „zaboravljivostima“, itsl. Eda bi se na svaki, je li, (ne)dopušten način u vrlo kratkom vremenu do 15. prosinca popunila zjapeća rupetina između vladajuće saborske tzv. stabilne (najmanje 76 glasova) i dvotrećinske većine (najmanje 101 od 150 glasova) bez koje nema EUMAM-a u RH. Kao što ga neće biti na tlu trećine zemalja EU-a, među kojima je Mađarska najžešća protivnica te vrlo skupe i proturuski provocirajuće misije, čije će glavno središte biti u Poljskoj, jer graniči s Ukrajinom, a pomoćno u Njemačkoj.
Te su dvije države proturuski najnabrušenije i najupletenije u ukrajinski rat te će u slučaju sukoba SAD/NATO-a s Rusijom – upravo je Vladimir Vladimirovič objavio da „smo sve bliže uporabi nuklearnog oružja i izvan Ukrajine i Rusija će znati zaštititi i svoje saveznike“ – biti među prvima na udaru i oružja sudnjeg dana. Treba li Bijednoj Našoj, neznatnom etatu u svakom pogledu, glumatati glinenoga goluba na streljani na kojoj nema ama baš nikakve šanse samo zato jer prvim činovnicima u bruxelleskom staklenjaku – koji revno, a na štetu pola milijarde Eurounjana, odrađuju ekonomske, političke, vojne i geostrateške interese Uncle Sama – opet treba (kao ranije u povijesti) hrvatsko topovsko meso u tuđim ratovima? I sada u ratu SAD/EU/NATO i tzv. partnera s Ruskom Federacijom, je li, do posljednjeg Ukrajinca!? Gdje je tu pameti i nacionalne odgovornosti?
„Sada se smišljaju nekakve proceduralne smicalice ili se pak vojnu misiju želi pretvoriti u civilnu“, kazao je neki dan premijer Plenković novinarima, prenosi Hina, nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a i pozvao saborske zastupnike da povuku poteze iza kojih će moći stajati u budućnosti, dakle da dignu ruku za obuku ukrajinske vojske u RH. „To je stvar krupne političke odgovornosti. Ja ih pozivam da dobro promisle, imaju čistu situaciju. Otkud rezerve dijela političke oporbe, kojom logikom, kojim argumentima, gdje je politička odgovornost?“ HDZ je upriličio pregovore s oporbenim klubovima u Hrvatskom saboru radi potpore misiji EU-a, ali stvari ne idu glatko i još nema dogovora. Ako ga uopće bude. Ako ga pak bude, nije isključeno da oporba uvjetuje svoju potporu nekim ustupcima koje ni u snu ne bi dobila od HDZ-a na drugi način, što je opet postupak moralne/političke prostitucije koji nema blage veze sa suštinom problema koji je u političkom oktogonu rasplamsao strasti te uzvitlao pješčanu oluju u javnosti: što Bijedna Naša dobiva, a što gubi uvježbavanjem zaraćene ukrajinske vojske na svom teritoriju za slanje na ratište, sudjelovanjem u zapovjednim stožerima misije u Poljskoj i Njemačkoj, itsl.
Nakon konzultacija više nitko od oporbenih klubova ne postavlja pitanje ustavnosti, nego im je, kažu, problem u meritumu, odnosno ne podržavaju vojnu misiju čiji je sadržaj u četiri modula predložio Glavni stožer OSRH„Ono o čemu se razgovara s političkom oporbom“, tvrdi premijer, „neke su ideje o tomu koji bi oblici angažmana mogli biti u toj odluci (o RH u EUMAM-u, op. a.), a koje sugeriraju neke druge parlamentarne stranke. Ustavni i zakonski temelj je nesporan i jasan, u cijelosti je na tragu višegodišnje prakse različitih vlada, predsjednika… Glasanjem u Saboru će se odlučiti o participaciji RH u misiji u kojoj sudjeluju brojne članice EU-a u tri oblika: u zapovjednoj strukturi, slanju naših instruktora u Poljsku ili Njemačku te primanjem stotinjak ukrajinskih vojnika na obuku. To nije nikakav katalog djelovanja što ga je smislio netko u HDZ-u, nego je to prijedlog Glavnog stožera OSRH. Budući da je Hrvatska prije samo 30 godina bila žrtva velikosrpske agresije, nije mi jasno kako je moguće da postoje politički akteri koji imaju toliko rezervi za ovakvu misiju, a to nije odlazak u Ukrajinu.“
Budući da je predsjednik RH Zoran Milanović odbio razmotriti pismo ministra obrane Marija Banožića kojim je tražio njegovu suglasnost radi obuke ukrajinske vojske, jer tvrdi da „po Ustavu, unutar hrvatskih granica mogu djelovati samo pripadnici oružanih snaga država saveznica, što Ukrajina nije“, Plenković je kazao novinarima da ne kane ponovo tražiti njegovu suglasnost: „Nikoga ni za što ne pitamo dvaput. HDZ-ova je politika jasna, konzistentna i neće se mijenjati“. Tjedan ranije, premijer je pak bio grubo jasan i u odnosu na ishod saborskoga glasanja o EUMAM-u, o zastupničkom pravorijeku: „Ako zastupnička dvotrećinska većina podrži vladin prijedlog, Hrvatska će se zajedno s ostalih 17 zemalja EU-a pridružiti misiji pomoći u obuci ukrajinske vojske. Ne bude li dvotrećinske zastupničke potpore, Hrvatska neće sudjelovati u EUMAM-u i to je tada gotova stvar“. Naravno da nitko u Uniji – ruku na srce, ni u Ukrajini – neće plakati zato što se hrvatski premijer baš nije pokazao „gazdom“ u svojoj zemlji i što Plenkovićeva riječ ipak nije „zakon u Hrvatskoj“. Kakvom ju zborno uzdižu u nebesa njegovi nesposobni ministri guslanjem smiješne, napamet naučene sintagme o „uspješnoj vladi premijera Plenkovića, najuspješnijoj od svih prethodnih zajedno“ (sic transit).
Navuku li ipak Andrej Plenković i njegovi iskusni u tom poslu mešetari -tipa „crna torba“, „dobiveni izbori s trećinom love na stolu, a dvije trećine ispod stola“, „stabilna vlada na pogon etnobusinessa“, itsl. – presudnu 101 ili koju više zastupničku ruku na EUMAM mrkvu, bit će zanimljivo vidjeti imena i prezimena, politički pedigre i ocjene (ne)odgovornosti s ispita savjesti tih koji su do zadnje sekunde prije 15. prosinca bili grmili protiv EUMAM-a i čvrsto zbijali redove iza drčnog Zorana Milanovića u ešalonu protivnika kako će objašnjavati svojim biračima prekonoćnu, je li, zekanovićevsku polit-nacionalnu „osviještenost“. Ha, ljudi smo, slabi i griješni, povodljivi i nesavjesni, pa – kako kaže biblijska bajka – tko nije griješan neka baci prvi kamen? Prema Hininu izvješću, šef HDZ-ovoga zastupničkog kluba Branko crna torba Bačić je preko glave zauzet, je li, Plenkovićevim zahtjevom za namicanjem dvotrećinske većine za misiju EUMAM-a Ukrajine. Tvrdi kako vrlo intenzivno razgovara s oporbom:
„Zasad nemamo decidirane potvrde, ali vjerujem da ćemo na glasanju imati većinu. Oporbene stranke se drže stajališta koja su zagovarale i u saborskoj raspravi, a mi smo pokazali dobru volju uključiti u odluku SDP-ov i zaključak Zeleno-lijevog bloka o civilnoj pomoći, koji se odnosi na razminiranje, sanitetsku i pomoć u kibernetičnoj sigurnosti ukrajinske vojske te pomoć u resocijalizaciji ukrajinskih žrtava. No, oni su ostali na stajalištu da ne prihvaćaju takav oblik vojne pomoći Ukrajini i ne žele da se RH na taj način uključi u vojnu misiju EU-a, iako je vladina odluka zapravo nastavak i provedba Deklaracije o Ukrajini koju je Sabor ranije donio gotovo jednoglasno. Nakon konzultacija više nitko od oporbenih klubova ne postavlja pitanje ustavnosti, nego im je, kažu, problem u meritumu, odnosno ne podržavaju vojnu misiju čiji je sadržaj u četiri modula predložio Glavni stožer OSRH. Konzultacije s dijelom oporbenih klubova će se nastaviti, neke će stranke na svojim tijelima još razmotriti odluku do utorka i prije četvrtka će izvijestiti HDZ o svomu konačnom stajalištu, pa ćemo znati hoćemo li imati dvotrećinsku većinu ili ne“.
Naravno da nitko u Uniji – ruku na srce, ni u Ukrajini – neće plakati zato što se hrvatski premijer baš nije pokazao „gazdom“ u svojoj zemlji i što Plenkovićeva riječ ipak nije „zakon u Hrvatskoj“. Kakvom ju zborno uzdižu u nebesa njegovi nesposobni ministriOdmetnutih 18 bivših saborskih zastupnika SDP-a, koji sada imaju svoj klub u tzv. Visokom domu, jer su osnovali stranku Socijaldemokrati, buni se protiv toga što Ustavni sud RH ne odgovara niti što poduzima u vezi s njihovim upitom ima li neustavnosti u proceduri saborske arbitraže te u vladinoj odluci o priključenju RH vojnoj misiji EUMAM. Bačić, međutim, tvrdi da bi Ustavni sud svakako sâm reagirao u slučaju neustavnosti bilo saborske procedure, bilo vladine odluke o kojoj se traži pravorijek tzv. Visokog doma. Á propos, predsjednik je Ustavnog suda RH i u novomu mandatu Miroslav Šeparović, bivši HDZ-ov ministar uprave i pravosuđa, pa… No, medijski je pak odjeknula izjava saborskog zastupnika stranke Fokus Darija Zurovca, inače gradonačelnika Grada Svete Nedelje, da je izložen prijetnjama i pritiscima iz HDZ-a kojima ga se želi prisiliti da glasa za vojnu misiju EUMAM, što Branko Bačić opovrgava. Kaže: „Imao sam s njim vrlo ugodno druženje do kojega je došlo na njegovu inicijativu. Zurovec mi je rekao da će podržati tu vojnu misiju, nije spomenuo nikakav pritisak tako da me neugodno iznenadila njegova izjava“. Međutim, Zurovčeva izjava novinarima glasi drukčije: „Bilo je poziva iz HDZ-a i određenih pritisaka, kao i prijetnji nekim institucijama i inspekcijama. Hrvatska već ekstenzivno pomaže Ukrajini, a sada imamo grubo kršenje Ustava i nevaljanu proceduru. Bude li svih potrebnih suglasnosti i misija točno definirana, nije problem podržati tu obuku, ali očekujem da sve bude u skladu s Ustavom. Kad je riječ o ovim pritiscima, prvo krene s istom frazom, a onda – budemo mi vidjeli kako ćete glasati kada malo nazovemo određene institucije, kad vam pošaljemo inspekciju i tako dalje…“
Koliko se moglo zaključiti iz izjava viđenijih i manje viđenih ljudi iz političke oporbe – recimo, Domagoja Hajdukovića i Davorka Vidovića iz Socijaldemokrata, pa i SDP-ovog Ranka Ostojića koji je navodno za vojnu misiju EU-a, etc. – mora da je jako, jako vruće na tomu, nećemo reći ilegalnom, ali svakako tajnom tržištu nemoralnih zastupničkih ruku. Uoči ispita savjesti iz gradiva političke i moralne (ne)odgovornosti, napetost i nervoza su intenzivniji od kolektivne psihoze za upisa u srednje škole i na fakultete. Ovdje se trži „vrijednostima“, manipulira šalabahterima o kojima mase najokretnijih budućih srednjoškolaca i studenata pojma nemaju. Niti će ikad imati, ako jednog dana ne uđu u politiku. Baš kao mnogi od tih što danas vedre i oblače sudbinama nešto manje od 3,9 milijuna još neiseljenih „Hrvatica i Hrvata i svih inih građanki i građana RH“ (sic transit), koje su dalekovidne majke/očevi ravno iz rodilišta prvo odnijeli u HDZ po stranačku članskuniskaznicu. Kao što se, je li, postaje navijačem/icom splitskih Bilih.
Među inim klipovima što ih razložno ili ne, nema veze, politička oporba složno ubacuje pod kotače HDZ-Plenkovićevih proukrajinskih/proturuskih borbenih kola registracijskih tablica EUMAM Ukrajine nije previdjeti ni vrlo energičan zahtjev za sazivanjem sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu kao tzv. nulte točke za izlazak iz „ustavne krize“. „Ne razumijem zašto to premijer Plenković uporno odbija i tvrdoglavo ustraje na svom stajalištu“, čudom se čudi Franko Vidović (Socijaldemokrati), predsjednik saborskog Odbora za obranu i član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a kolega mu iz stranačkog kluba Domagoj Hajduković se referira na „gluhom dobro jutro“ predsjednice saborskog Kluba socijaldemokrata Ivane Posavec-Krivec Ustavnom sudu RH: „Ustavni suci su izabrani da budu čuvari Ustava i, ako postoje neke dvojbe o ustavnosti, nemaju pravo šutjeti“. A oni šute na prozivke, osim što im šef HDZ-a i premijer lakonski opravdava mûk: „Da Ustavni sud RH iole sumnja u neustavnost našeg postupka, sâm bi odmah reagirao“. Bi li? Ne bi bilo prvi put da – ne bi. Nije tajna zašto.
U SDP-u pak smatraju da su HDZ-ove konzultacije s oporbom debelo zakašnjele: Bruxelles je još u kolovozu počeo razmatrati svoju odluka o EUMAM-u Ukrajine, a HDZ do sredine studenoga nije držao potrebnim razgovarati o tomu ni s predsjednikom Republike niti s parlamentarnom oporbom. Sic transit. A morao je prije Grlić-Radmanova iskakanja pred rudo s đačka dva prsta pokraj uha: „Hrvatska će prva uvježbavati tuđu vojsku za rat protiv Rusije, Hrvatska će prva u EU!“ Sic transit. Ako ništa drugo – Plenkovićevu alergiju na Milanovića mačku o rep, radi se o državi i njezinom interesu – ustavna je obaveza usuglasiti stajalište s vrhovnim zapovjednikom OSRH i predsjednikom Republike. I točka. Mudar će se premijer i šef vladajuće stranke prethodno konzultirati i s političkom oporbom, neće mu kruna pasti s glave, a odluka o (ne)sudjelovanju RH u EUMAM-u Ukrajine bila bi vjerodostojna i utemeljena. Kad je pak raskol dogorio do prstiju HDZ-ovom arogancijom/bahatošću tipa brzopletosti smiješnog ministra vanjskih i europskih poslova te post festum dopisom obrambenog Marija Banožića vrhovnom zapovjedniku OSRH, stvar je pukla poput prezrele lubenice.
I slikaj ga sada: politička i moralna (ne)odgovornost ide na ispit savjesti. A nije trebala. I to što nije trebala ni morala najgluplje je u cijeloj priči, jer ego ne bi smio biti brži od pameti. A jest, kulminira novom Zvonimirovom, pardon Plenkovićevom kletvom svim saborskim zastupnicima, koji toga „povijesnog“ 15. prosinca neće glasati za EUMAM Ukrajine: „ Politička odgovornost za nedonošenje odluke neće biti na onomu tko je glasao za, nego na onomu tko nije glasao za. I to će nositi na plećima 150 godina, ne 15 ili 150 dana, 150 godina će to nositi na leđima. Nek’ dobro promisle“. I legendarni se kralj Zvonimir jako zeznuo kad je prokleo svoje hrvatske ubojice na 1000 godina bez vlastite države. Hrvati ni danas još s obzirom na vlast u Bruxellesu i istih stoljetnih pater familiasa kojima je RH opet neupitni feud nemaju niti je izgledno da će doskora imati vlastitu samostalnu, neovisnu i suverenu državu, osim na papiru. A istu zastavu, grb i himnu su imali i u SFR Jugoslaviji, gdje su znatno sadržajnije bili „svoji na svomu“, nego nakon 1990-ih godina i darovanja, je li, temeljnog kamenja svoje samostalnsti, neovisnosti i suverenosti NATO-u i Uniji, pa službeni Zagreb više ne smije ni pustiti vjetar bez odobrenja pater/mater familiasa iz tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo. Doduše, oduvijek kao izvor prirodnih resursa i topovsko meso u tuđim ratovima… I EUMAM je itekako dio te logike/tradicije gospodstva moćnijih zapadnih susjeda te – uvijek ih se nalazilo, nađe i naći će se – domaćih poturica. Potomaka istih ubojica tzv. plave hrvatske krvi koji su, je li, ranosrednjovjekovnom kralju Dmitru Zvonimiru 1089. godine došli glave.
„Ako bi za Plenkovića, kao što tvrdi, bila win-win situacija i da ne dobije dvotrećinsku većinu u Saboru za glasanja o sudjelovanju RH u EUMAM-u“, ustvrdila je bivša premijerka Jadranka Kosor u „Političkom intervjuu tjedna“ televizije Večernjeg lista, „to bi značilo da nećemo pomoći Ukrajini. Kako to može biti win-win situacija? Vjerojatno je mislio da bi time porazio Milanovića, da bi porazio i opoziciju, jer im je rekao da će 150 godina nositi taj teret. Zašto bi ih netko prozivao zbog svog mišljenja o tomu kako su su glasali!? Neće oni odgovarati nikomu. Nedopustivo je da itko dijeli zastupnike na ‘ove’ i ‘one’. Opozicija se uvlači u taj strah da će biti obilježena, brojni se boje čak i ovog smiješnog zastupnika (Hrvoja Zekanovića, op. a.) koji je Plenkovića proglasio patološkim lažljivcem, a sada mu se dokopicnuo. Tragikomično mi je da takva osoba postaje neki faktor i da od nje strahuje bilo tko u opoziciji. Neki su odustali od tvrdih stajališta da je ovo protuustavno i sada se kolebaju. Ustav treba braniti, ali to treba znati objasniti. Opozicija se pogubila, predlaže čudnovate alternative, ali kad imate vladin prijedlog od kojega ne odustaje, govorite o meritumu stvari. Svi koji bi sada priskočili vladi moraju znati da se tu otvara mogućnost za buduću promjenu Ustava i smanjenje ovlasti predsjedniku Republike, kao i impeachment – pokretanje postupka za smjenu predsjednika Milanovića.“
