Let
Blesava mala vijest kliznula je posljednjih dana svjetskim kulturnim rubrikama: upravo se, doznali smo, naveliko potpisuje onlajn peticija kojom neki Kane Powell iz američkog gradića Stevensville traži od osnivača Amazona Jeffa Bezosa da kupi da Vincijevu "Mona Lisu" i onda sliku pojede. "Bezos mora pojesti 'Mona Lisu' da spasi svijet", šalju oduševljeni potpisnici poruke podrške. "Ako ne sada, kada? Ako ne Bezos, tko drugi?" Prekrasno apsurdna peticija pokrenuta je, inače, još prošle godine, ali tek je nedavno postala viralna, prikupivši do sada preko 12 hiljada potpisa: proširila se internetom, očito, na valu medijske opsesije velikim karijernim zaokretom najbogatijeg čovjeka na planeti. Za nekoliko dana, naime – u nedjelju 4. jula – Jeff Bezos će nakon 27 godina napustiti poziciju izvršnog direktora Amazona ne bi li se, kao što kaže, posvetio filantropskim akcijama i nekim drugim projektima. A prvi među drugim projektima na rasporedu je vrlo brzo: već 20. jula Bezos leti u svemir u raketi koju je proizvela njegova kompanija Blue Origin. Na stotinjak kilometara visine neće ostati suviše dugo – čitav let trajat će jedva desetak minuta – ali bit će to bez sumnje dovoljno za veličanstven medijski spektakl, a uz upravo umirovljenog direktora, njegovog brata Marka i nekolicinu probranih kolega, s one strane Zemljine orbite zavirit će još uvijek anonimni bogataš koji je na posebnoj aukciji jedino preostalo slobodno mjesto platio čak 28 milijuna dolara. "Ako vidite Zemlju iz svemira, to vas promijeni", tumači Bezos u video-klipu koji je nedavno objavio na svom Instagram profilu, "to mijenja vaš odnos prema ovoj planeti i prema čovječanstvu... Zemlja je jedna."
Tek što se video pojavio, objavljena je i nova onlajn peticija: zahtjev izvjesnog Rica G. da se Bezosu nakon leta "zabrani povratak na Zemlju" do sada je potpisalo preko 80 hiljada ljudi.
Boce
Masovno trolanje vladara Forbesove liste multimilijardera pretvara se tako, izgleda, u glavnu internetsku zabavu ovoga ljeta. I nije teško shvatiti zašto: čak i među poslovično antipatičnim poslovnim ultrabogatašima poput Elona Muska ili Warrena Buffeta malo je baš tako iritantnih likova kao što je Bezos. Narcisoidni egotriper koji frazira o filantropiji dok mu radnici rintaju za satnicu od 15 dolara, dokazani škrtac koji na račun sprema milijarde dok po Instagramu mudruje o svom odnosu prema čovječanstvu i zajedničkoj planeti, potencijalni dvojnik superzlikovca Dr. Evila iz "Austin Powersa", Jeff Bezos je pojava koju stvarno nije komplicirano prezirati i mrziti. Umjesto da nabrajamo sve one odavno poznate slučajeve brutalnog Amazonovog iskorištavanja vlastitih radnika, evo, recimo, samo nekoliko najnovijih, redom ovogodišnjih primjera. Početkom februara kompanija je u sudskoj nagodbi svojim dostavljačima isplatila skoro 62 milijuna dolara: točno toliko su im, dokazano je, menadžeri prethodno oteli sustavno potkradajući napojnice od po par dolara koje bi nesretnim vozačima uplatili kupci. Ni dva mjeseca kasnije, firma je napokon priznala nešto o čemu se već dugo govori: da su isti ti vozači često prisiljeni obavljati nuždu u plastične boce ili papirnate kese u kabinama svojih kamiona kako ne bi prekršili zadane norme gubeći vrijeme na odlazak u toalet. Još donedavno su, inače, Amazonovi PR-ovci preko Twittera poručivali: "Nije valjda da vjerujete u priču o mokrenju u boce? Kada bi to bila istina, nitko ne bi radio za nas." A glavni razlog zbog kojeg Bezosova poslovna despotija s oko milijun i tristo hiljada zaposlenih može tako ponižavati radnike taj je što im ne dozvoljava sindikalno organiziranje: kada su ovoga proljeća skladištari iz gradića Bessemer u Alabami pokušali osnovati prvu Amazonovu sindikalnu podružnicu u SAD-u, tvrtka je uložila solidne novce i pokrenula ozbiljnu logistiku pa je inicijativa uskoro skršena.
Pandemija
Eto dakle skice za portret dokazanog beskičmenjaka i bezveznjaka, eto tipa koji doslovno krade sitniš svojim zaposlenicima iako leži na milijardama, eto beskrupuloznog i nehumanog eksploatatora: pred vama je Jeff Bezvezos, omiljeni antijunak trolerskih peticija i progresivnijih medija. A u žalosnoj priči o njegovom Amazonu možda je ipak najtužnija činjenica da se broj Bezosovih radnika samo u posljednjih godinu i pol dana povećao za otprilike pola milijuna: ma što dobro plaćeni PR-ovci pričali na Twitteru, na kraju nekako ispada da su stotine hiljada ljudi itekako spremne tući prekovremene sate za minimalne nadnice, redovno ostajati bez napojnice i pišati u plastične boce.
Taj grandiozni poslovni uspjeh digitalne korporacije preklapa se, jasno, s periodom pandemije: Amazon je jedan od najvećih profitera masovne globalne zaraze, a sam Bezos je na tzv. koronakrizi zaradio čak 90 od nekih 180 milijardi kojima, prema posljednjim podacima Forbesa, trenutno raspolaže. Iz te perspektive, planirani izlet u orbitu prestaje biti povod za zabavno trolanje i poprima nijanse neobično mračne ironije. Dulje od godinu dana trebalo je, dakle, čitavo čovječanstvo ostati zaključano u kućama i čitava je planeta morala stati da bi se umirovljeni Bezos sada mogao ispaliti ravno u svemir pa odozgo spokojno kontemplirati o jednoj, zajedničkoj Zemlji.
Ponuda
Nije poznato do kakvih će zaključaka poduzetnički mag pritom doći, hoće li gore okinuti neki zgodan insta-selfi ni što će sve spoznati o svom – kako je ono išlo – "odnosu prema ovoj planeti i prema čovječanstvu", ali prilično je sigurno da će mu glavna poveznica promaći. Jer to što je Bezos dokazani bezveznjak ne znači i da nema veze sa svijetom koji će privatnom raketom nakratko napustiti, a glavni cilj spektakularnog leta sastoji se upravo u tome da utemelji sličnu iluziju: odavno poznatu ideološku bajku o hrabrom i sposobnom individualcu koji vlastitom inicijativom pomiče granice, ruši prepreke i putuje tamo gdje nitko drugi ne smije. Ili, da sve ovo kažemo nešto sažetije: zaista nema veze što vam je Bezos bezveze. Problem sa sveprisutnim likom bezosjećajnog škrca, sitnog džeparoša i stvarnog dublera izmišljenog Dr. Evila – s likom kakvog uglavnom crtaju mediji – proizlazi iz prešutne pretpostavke da je Bezos neka vrsta nesretne iznimke ili pogreške sistema koji ga je zapravo stvorio. Ali kako taj sistem počiva baš na kompeticiji i akumulaciji kapitala pomoću tuđeg rada, onda aktualni pobjednik tržišne utrke ne može biti iznimka nego, naprotiv, slika i prilika globalnog kapitalizma. Jeff Bezos je, drugim riječima, njegovo utjelovljenje, njegov konačni trijumf i njegov krajnji domet: on je najviše, najljepše i najbolje što nam današnji sistem ima za ponuditi.
Pa eto kako, ukratko, izgleda trenutna ponuda. Nekome svemirska prostranstva, drugima klaustrofobija kamionskih kabina opremljenih plastičnim bocama. Nekome 90 milijardi zarađenih na pandemiji, drugima satnica od 15 dolara. Nekome let raketom, drugima samoizolacija, prekovremeni sati i kućna dostava.
A kome se sve to ne sviđa, tu je trolerska onlajn peticija.
portalnovosti