Publika voli veselo (foto Marko Jurić/PIXSELL)
Slogani, marketinške strategije, piarovski planovi: sve je to palo u vodu čim je u izbornu kampanju nenajavljen banuo Zoran Milanović. HDZ je uoči izbora, kao nekad u vrijeme Ive Sanadera, taktički skretao udesno, ali Milanović pokazuje da to može i on. SDP je okupio lijevo-liberalnu koaliciju pod imenom Za bolju Hrvatsku, ali tek što je Milanović preuzeo kontrolu iz nje izlijeće jedina lijeva stranka, Radnička fronta, pa zatim još dvije, IDS i Fokus. Nema iznimki: Možemo!, Most i Domovinski pokret, svi se u hodu prilagođavaju novonastaloj situaciji.
Milanoviću Ustavni sud doduše zabranjuje sudjelovanje u kampanji s pozicije predsjednika republike, ali on odgovara tako što se pretvara u predsjednika publike: nepredvidljivi one man show koji putuje državom puneći medijski prostor uvredama i nasumičnim pop-kulturnim referencama, na oduševljenje većine onih kojima se HDZ smučio. Jer publika voli glasno, jer publika voli veselo. U "Neprijateljskoj propagandi" donosimo pregled prve etape izborne kampanje u strankama koje će, barem prema aktualnim anketama, ući u parlament, a ta je etapa od početka do sada obilježena Milanovićevim upadom.
HDZ
Andrej Plenković prvi odgovara na izazov. U sportsku dvoranu u Vinkovcima utrčava uz nabrijane rifove stadionske dizalice "Eye of the Tiger", dočekan ovacijama lokalnih HDZ-ovaca. Baš kao Sylvester Stallone kad se ono u trećem dijelu "Rockyja" krenuo osvetiti Clubberu Langu za neočekivani nokaut. Ne znam koliko se sjećate, priča ide ovako: Clubber Lang, razbijač s ruba zakona, složi s podom našeg dobrog i poštenog Rockyja Balbou, a ovaj onda angažira svog starog neprijatelja Apolla Creeda da mu pomogne u pripremi za revanš. Dok u pozadini trešti: Risin' up to the challenge of our rivaaal… I stvarno: evo nam dobrog i poštenog Plenkyja Balboe, još uvijek lagano ošamućenog nakon krošea onog razbijača s ruba Ustava, a tu je i njegov stari neprijatelj Tomislav Creed Karamarko da pripomogne. Problem sa scenarijem je taj što u trećem dijelu Rocky više nije šampion, nego običan izazivač. U prvim danima kampanje, mada ne bi trebao, tako nekako izgleda i HDZ. Milanović diktira ritam meča, pa se kampanja vladajućih trenutno svodi na prepucavanja po društvenim mrežama i loše fotomontaže složene u najbližem AI generatoru. Slogan "Za sve izazove", s kojim su krenuli po novi mandat, odjednom djeluje krajnje neuvjerljivo jer na ovaj izazov očito nisu bili spremni: ne bi bilo čudno, a ni pogrešno da ga u drugoj rundi kampanje promijene. Prvu rundu su ionako već izgubili na bodove.
Usput, Frankie Sullivan, gitarist benda Survivor i autor "Eye of the Tiger", godinama u SAD-u tuži i dobiva presude protiv svih koji koriste njegov hit na predizbornim skupovima. I oko toga je neumoljiv: "Nikad ne bih dopustio jebenim političarima da koriste tu pjesmu jer ne treba miješati politiku i entertainment." HDZ-ovci dakle neka se nadaju da nitko neće poslati Sullivanu snimku vinkovačkog skupa, mada bi im tužba iz Amerike trenutno bila jedan od manjih problema.
SDP
Šalimo se, naravno, jer ovo što nastupa u kampanji nema više nikakve veze sa SDP-om. Kao ni, uostalom, s bilo kojom od preostalih stranaka iz njihove koalicije. Svi oni ovise isključivo o svađalačkim kapacitetima i trenutnoj psovačkoj inspiraciji predsjednika publike. Ustavni sud im je, kao što znamo, pritom bizarnim upozorenjem zabranio da u kampanji koriste njegovo ime. S jedne strane, to je ironično zato što kampanju sada vodi netko koga se u kampanji ne spominje, dok za one čija je to kampanja nikoga nije briga: ni za njihovu politiku, ni za njihove vizije, ni za njihove poteze. S druge strane, to je i logično zato što je SDP već odavno stranka bez politike, vizija i poteza. Neka vrsta napuštene socijaldemokratske ljušture čija praznina napokon dolazi do punog izražaja sada kada je predvodi nepostojeći kandidat. Čovjek bez imena za stranku bez programa: bolje ne može. SDP-ovoj marketinškoj službi u idućim tjednima predstoji zabavna zadaća da se igra subverzije u sivoj zoni sudske zabrane, dok viši stranački ešaloni pred kamerama papagajski ponavljaju onaj Milanovićev citat Jure Stublića o rijekama pravde koje dolaze. Pa su naposljetku prema tom citatu promijenili i ime koalicije, tek toliko da ne bude ni najmanje dileme oko toga tko im kroji politički identitet.
Možemo!
A dok program koalicije Rijeke pravde, od imena nadalje, ispisuje predsjednik publike u svojim Facebook statusima i izjavama za medije, ekipa s njenog lijevog boka pokušava uhvatiti korak. Što znači da su u raskoraku: kao potencijalni partneri u eventualnoj postizbornoj vladajućoj koaliciji ne bi smjeli suviše zatezati, a opet se moraju distancirati. Pa im je prva propagandna poruka u kampanji glasila "Srijeda je nova nedjelja!", što nije ništa drugo nego eho Milanovićeve odluke da izbore raspiše u radni dan kako bi povećao izlaznost. Ali su zatim izišli s efektnom listom "13 hrabrih poteza" prema kojima bi trebali postati prepoznatljiva opcija. I to bi bilo sjajno da je lista malo koherentnija: na ovoj se paralelno obećava promjena Ustava i borba protiv "obijesne vožnje" na cestama, što su dva poprilično udaljena registra, pa ostaje utisak da je lista improvizirana u posljednji tren. Neke su točke originalne, poput prava glasa već od 16. godine, a druge su opća mjesta domaće politike, poput smanjenja broja općina i županija... Sve u svemu, ima prostora za napredak stranke koja bi, pobijedi li Milanović, mogla postati ključni koalicijski korektiv njegovog populizma.
Most
Znamo već, nema izborne kampanje bez optužbi da je netko nekome ukrao slogan. Tako je i u ovoj prvo HDZ otkrio da je koalicija Za bolju Hrvatsku pokrala Kolindu Grabar-Kitarović, onda je koalicija uzvratila tezom da su HDZ-ovci njima krali slogane još prije 15 godina, pa se javio Ivica Todorić – nisam siguran sjećate li se, ali i on se kandidira – poručivši da su, manje-više, svi pokrali njega… U oštroj konkurenciji, šampion je ipak Most. Njihov slogan "Na tvojoj strani" – ustanovili su novinari – koristio je nitko drugi nego Aleksandar Vučić. I s tim sloganom, da stvar bude gora, izgubio izbore. Nikola Grmoja na to odgovara da je isti slogan ionako koristilo bar 500 stranaka širom svijeta. Ne sumnjamo. Ne bi uostalom bilo toliko optužbi za krađu da su politički slogani bilo kada i bilo gdje bili originalni. A opet, ako predizborni identitet gradiš na poruci da su HDZ i SDP zapravo identični, dok si ti snaga koja se razlikuje, onda nije najpoželjnije da govoriš isto što i 500 drugih stranaka.
Mnogo veći problem od toga što su preuzeli Vučićev slogan, međutim, Mostovcima je taj što Milanović preuzima njihov program. U jednoj od novijih Facebook eskapada predsjednik publike udario je po omiljenoj meti Grmoje i kompanije, imigrantima: oni ovdje "dolaze s računicom" i žele samo "uzeti socijalnu pomoć", saznali smo, pa nam valja čuvati "svetu hrvatsku granicu". Prošle godine, inače, preko te granice je balkanskom rutom prešlo nešto više od 60 hiljada ljudi, od kojih je tek oko hiljadu i po pokazalo želju da dobiju azil u Hrvatskoj. Istovremeno, zemlja je zbog manjka radne snage uvezla oko 170 hiljada stranih radnika. Toliko o masovnoj međunarodnoj pomami za hrvatskom socijalnom pomoći. Ali koga briga za činjenice i brojeve: publika, rekli smo, voli glasno i veselo, a nema veće zabave od lova na migrante. Zna to odavno evropska ekstremna desnica, znaju to Mostovci, a naučio je, evo, i Zoran Milanović.
Domovinski pokret
Za stranku koja se smatra pokretom, ova se pokreće vrlo sporo: čini se da ih je Milanovićev upad u desni teritorij toliko zbunio da s pravom kampanjom još nisu ni počeli. Za sada su uspjeli izjaviti da im je SDP u novim okolnostima prihvatljiv partner. Onda su to povukli. Ali ima još do izbora, stignu se opet predomisliti.
