Otkako sam saznao da postoji „Sa(n)jam knjige u Istri“, svaku bih poslovnu priredbu koja se nazivala „sajam“, automatski, na neviđeno, pod utjecajem istarskih kreativaca, mijenjao u „sa(n)jam“, naravno, sve dok se u to ne bih razuvjerio. Tako je i brodski Božićni sajam – tradicionalna gradska manifestacija – smješten na glavnom gradskom trgu, od početku svog postojanja, sve do lane, za mene bio sa(n)jam.
Drveni kiosci krcati suvenirima, slatkišima, ukrasima i lijepo oblikovanim predmetima – bili su smješteni na korzu, centralnom gradskom mjestu, na koje su se sljevali šetači, znatiželjnici, parovi, obitelji u potrazi za poklonima. Za trajanja sajma tu se dolazilo s predumišljajem, kako bi se počino ritualni „zločin“ kupovine, dolazilo bi se gotovo urotnički, u akciju protiv dosade, banalne svakodnevice i navika kupovanja uvijek istog. Bio je to, rekoh, egzotični sa(n)jam koji revitalizira Brođane umorne od ponavljanja , a od kupnje čini doživljaj.
Ove godine kiosci su preseljeni na Gradsku tržnicu, pored cjelogodišnjeg redovnog sajma, među svakodnevne sitne prodavače, bačeni su u blizinu kamenih klupa s krvavicama, mrkvom, grincajgpm, bundevama, čvarcima, ciklom, slaninom, orasima... Možda će zbog merkantilnog utapanja u redovnu pijačnu rutinu komercijalni efekt za izlagače biti veći, ali magije i romantike za kupce definitivno je nestalo. Sajam ne funkcionira u večernjim satima, a tijekom dana on je jednim dijelom i konkurencija redovnim trgovcima na istočnoj strani tržnice koji se svakodnevno bore za preživljavanje. Korzo svemu daje posebnost. Nije važno samo s kim si, nego i gdje si.
Brod je sklon lomiti stvari preko koljena, upropastiti svaku šansu izdizanja iznad provincijalnog i konvencionalnog. To je tradicionalna navada- ušačniti se u otrcanom, biti bez originanosti, zadovoljiti formu i naljepljeno ime.
Samo mašta posjetitelja može prizvati priželjkivanu stvarnost i u ovakvoj običnosti, pronaći zanesenjačke motive za veselo trgovanje.
Maštajte Brođani da ste došli na sa(n)jam.
