„U proračunu za iduću godinu osiguran je rast osnovce 2+2+2“, poručio je Zdravko Marić, ministar financija novinarima u današnjem ekstenzivnom pokušaju objašnjavanja izjave sinoć dane Novoj TV iz koje proizlazi da su zdravstvo, kultura, socijalna skrb taoci obrazovanja te ako četiri obrazovna sindikata ne pristanu na Vladinu ponudu, nikome u javnim službama u idućoj godini osnovica za izračun plaća neće rasti. Ta osnovica, među ostalim, predmet je pregovora za Temeljni kolektivni ugovor (TKU) u javnim službama.

„Ta četiri sindikata imaju u ukupnoj glasačkoj snazi preko 58 posto. Drugim riječima, bez obzira što se nominalno više sindikata izrazilo ‘za’ povećanje osnovice, sad imamo situaciju da nemamo izlaza. Nećemo moći potpisati dodatak TKU-u”, kazao je Marić sinoć dodajući i da će se još vidjeti hoće li biti neke alternative.

Sličnu poruku javnosti je sinoć uputio i Josip Aladrović, ministar rada i mirovinskog sustava. Gostujući na HRT-u naveo je kako je čudna i neugodna situacija „da zbog 4 obrazovna sindikata ne možemo potpisati kolektivni ugovor i za 6,12 posto podignuti plaće medicinskim sestrama, kulturnjacima, socijali i ostalima“.

Ucjenom pokušavaju podijeliti sindikate


Naime, u pregovaračkom odboru za TKU u javnim službama nalaze se predstavnici sedam sindikata obrazovanja, kulture, zdravstva, socijalne skrbi kao i državni službenici koji su reprezentativni u dijelu javnih službi. Od 11 sindikata sedam ih prihvaća vladinu ponudu rasta osnovice za po dva posto u tri navrata iduće godine, dok je četiri obrazovna sindikata – osnovnih i srednjih škola i znanosti – odbijaju ili se nisu još izjasnili.

Prema Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata TKU za javne službe je važeći ako ga potpišu predstavnici najmanje tri djelatnosti koje su sudjelovale u pregovorima te ako potpisnici predstavljaju više od 50 posto radnika „članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika sindikata zastupljenih u pregovaračkom odboru“.

Sedam sindikata koji su spremni pristati na vladinu ponudu ispunjavaju prvi uvjet, no nemaju dovoljno članstva da bi „prekrili“ obrazovne sindikate. Kako je danas objasnio Marić u razgovoru s novinarima, drugi uvjet nije ispunjen jer je njihova ukupna glasačka veličina nešto iznad 40 posto.

U dugom objašnjavanju, Marić je ustvrdio i kako „zakon spojenih posuda“ u ovom slučaju ne vrijedi. Naime, državne službe pristale su na rast osnovice u idućoj godini po modelu 2+2+2, a Vlada je prošli tjedan taj dogovor prihvatila (točka 5.). Ministar financija danas objašnjava kako Kolektivni ugovor za državne službenike regulira da se u slučaju da javne službe ugovore povoljnija prava to odnosi i na državne službe, što je utvrđeno člankom 109. kolektivnog ugovora. Dodaje pritom – „u drugom smjeru toga nema“.

Drugim riječima, želi sugerirati da unatoč sredstvima osiguranim u proračunu za iduću godinu, javne službe, ne potpišu li TKU neće dobiti povećanje plaća koje je Vlada zacrtala da može dati i potom ispregovarala s dijelom sindikata. Iako je ministar Marić danas novinare pokušao uvjeriti da to nije ucjena, drugog naziva za trenutne poruke članova Vlade, ali i istaknutih HDZ-ovih članova, poput Branka Bačića, predsjednika kluba zastupnika HDZ-a, koji jednako zbori.

Ista situacija, drugačije ponašanje


Teza o nefunkcioniranju spojenih posuda u oba smjera nije najutemeljenija, što potvrđuje i situacija iz nedavne prošlosti. Tijekom 2016. godine sindikati javnih i državnih službi s Vladom su pregovarali o povratu osnovice na razinu 2009. godine, kada im je zbog krize oduzeto šest posto od plaće. Državne službe su pristale na dogovor prema kojem se tih šest posto vratilo kroz tri povećanja osnovice u 2017. godini, također po modelu 2+2+2. Javne službe nisu pristale i također se u javnosti raspravljalo o tome da im Vlada neće povećati osnovicu jer nema na osnovu čega, što baš i ne stoji jer na to pravo imaju temeljem dva zakonska rješenja. Zbog toga su sindikati prijetili tužbama.

Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, kao i starim zakonom o državnim službenicima i namještenicima koji je danas tek dijelom u primjeni, reguliraju se polazišta za utvrđivanje osnovice za izračun plaća. Osnovica za izračun plaće, navodi se u dva zakona, utvrđuje se kolektivnim ugovorom, a ako se osnovica za izračun plaće ne utvrdi do donošenja državnog proračuna, utvrđuje je Vlada.

Do sada se nikada nije dogodilo da egzistiraju dvije različite osnovice za izračun plaća u državnim i javnim službama i ako bi Vlada posegnula za takvim rješenjem to bi bio presedan i svojevrsna odmazda obrazovnom sektoru koji je u štrajku. Iako je Vlada Andreja Plenkovića i prije nekoliko godina bila u ratu s javnim službama, tada sa svima, a ne samo obrazovanjem, ipak nije posegnula za diskriminacijom dijela zaposlenih čije se plaće financiraju iz proračuna. Tako je na sjednici Vlade 29. prosinca 2016. donesena odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je osnovica plaće od  siječnja uvećana za dva posto kao i u državnim službama. Nova odluka o povećanju osnovice za dodatnih dva posto od rujna 2017. donesena je zadnjeg dana kolovoza te godine.

Cijelu 2017. godinu Vlada i sindikati javnih službi bili su u sporu, a bez obzira na to Vlada je donijela i treću odluku o rastu osnovice u javnim službama (30. studenog). Obrazloženjem te odluke navode kako su tijekom godine vodili intenzivne razgovore s javnim službama oko TKU-a, ali dogovor nisu postigli. Pozivaju se i na dogovor postignut s državnim službama te, među ostalim, objašnjavaju da će se osnovica u javnim službama za studeni (isplata u prosincu) povećati za dva posto kako je dogovoreno i s državnim službama. Sve odluke o tadašnjem rastu osnovice u javnim službama Vlada je, pritom, potkrijepila pozivajući se na Zakon o osnovici plaća u javnim službama.