Kako i zašto se Hrvatsku televiziju /HRT može, smije i želi nazivati "partizansko-četničkom", kad upravo ta HRT, usprkos raznim upozorenjima, još i danas na svojim ekranima promiče USTAŠKU riječ PROMIDŽBA??? Trebalo bi znati da tu riječ - kao istoznačnicu za reklamiranje, oglašavanje, ekonomsko-trgovačku propagandu - između desetina raznih pravopisa koji su u Hrvatskoj objavljivani proteklih stotinjak(!) godina, ima i sadrži jedino "Hrvatski pravopis" Cipre i Klaića iz 1944. (a neke su nas dobre duše obdarile 1992. njegovim pretiskom???), a taj je, ukratko rečeno, ustaški pravopis! Ranije ta riječ nije postojala, a nakon što je NDH survana u kanalizaciju historije, nikome pismenome nije padalo na um da je uvrštava u potonje pravopise.
Kad su se tuđmanovske bulumente povampirenih neoustaša (post-jasenovačkih nastaša) poželjele iskazati čak i na jezikoslovnome planu, nedoučeni pseudokroatisti čak su se svađali što bi bilo bolje; "promidžba" ili "promičba", što je ionako besmisleno, jer je autoritativni V. Anić suvereno dokazao kako se od glagola 'promicati' pravilno kao glagolsku imenicu može izazvati jedinu - PROMICBU! Ma jebeš pametne lingviste kad ne pušu u slinavi ustaški rog i "PROMICBA" je zaboravljena , jer bi, premda pravilno izvedena, bila smiješna, recimo, kao "promicbeni program". Pa, kad nitko drugi neće tu riječ prihvatiti, čak ni u 'najčišći' hrvatski pravopis, onda će je naveliko upotrebljavati baš HRT. Vapio sam (još od 2010. godine u "Jutarnjem listu"; pretiskano u Oklopu od papira", 2014. godine) da se ta važna nacionalna institucija oslobodi takve grozne i okaljane riječi, ali ona se i nadalje koči na ekranima, svima usprkos, pa čak i onima koji ju nazivaju "partizansko-četničkom". Takav je ukrasni epitet omiljen Jošku Čelanu, koji ga izdašno razvlači (a ne shvaća da je u kontradikciji, kad HRT promiče ustašku riječ!?) evo baš u nedavnom tekstu, koji mi je uljepšao ljeto(vanje) ispod bora (uz dunjevaču, pivo, gemišt, pivo, daleko od brozno posvećenoga mora). U pompezno naslovljenom i besadržajno razvučenom članku "I nakon četvrt stoljeća nezavisnosti još nas tlače Srbijom i srpstvom!" ("7 Dnevno", 14.VIII. o.g.), on se najprije obrušio na već spomenutu "partizansko-četničku" HRT, odmilja još i zvanom "Radmanovom Yutelicom", koju ja ovdje ne bih branio ni u kojem segmentu (jer mi njena ustaška 'promičba' sakriva uvid u prave probleme).
Ali, kad je apsolvirao HRT, J.Čelan je ustanovio da Hrvate u mozak "tuca" velikosrpstvo provedeno kroz sustav "jugomasonskog" ili "KOS-ovskog" "Jutarnjeg lista", a što smo nedavno obavili novinarka Mirjana Dugandžija i moja malenkost, kao njen "privilegirani sugovornik" i to tako što smo, "jamačno tempirano pred Oluju", baš 1. kolovoza (NU, ti vraga, kakvo tempiranje, sve je to novinarska zmešarija/koincidencija, što bi iskusni Čelan mogao znati) objavili intervju, naslovljen mojom izjavom kako je "SRBOFOBIJA... jedna od glavnih odlika hrvatske kulture danas". E, ali to "tucanje" u "Hanžekovićevom jugomasonskom "JL" bilo je samo taj jedini put (4.VIII.2015. g.) i to vrlo kratko, jer ranije nisam imao prilike na tu temu biti u tim novinama intervjuiran, što J.Čelana ne priječi da poantira kako bi "takve apologete velikosrpstva i klevetnike hrvatstva", na čelu s njihovim jugomasonskim gazdom, odavno trebala preuzeti - ne kritička javnost, već "nadležne sudske ustanove".
Na početku bijaše želja za ustanovljavanjem demokracije, a na kraju se priželjkuje djelovanje sudskih ustanova (ništa nova). Tako J. Čelan u "7 Dnevno" 14. kolovoza, a Z.Hodak njegov sudrug, novopečeni kolumnist istoga tjednika u broju od 7. kololvoza iščuđava se nad istim mojim intervjuom i unutar mojega citata - kako "hrvatski jal prelazi u teški jal neoustaške strukture koja u našem društvu buja u nekim novinama - postavlja kao lukavo potpitanje - "kojim" novinama? Kao da je meni to teško reći? Pogledaj svoju redakciju, anđele, jer je "7 Dnevno" jedno od tih kalnih izvorišta u kojima ključa neoustaštvo post-jasenovačkog tipa. Toj se redakciji pridružuje, i pod istom egidom, redakcija "Hrvatskog lista", u kojem u broju od 13. kolovoza o.g. opet kolumnistički nastaša Damir Pešorda želi zapaziti kako je moje "buncanje o 'srbofobiji' u hrvatskoj književnosti najluđe okretanje pile naopako na koje je (on, Pešorda) u posljednje vrijeme u našem tisku naletio". Ali, ni ovaj mudrac, kao ni Čelan, ni Hodak, nema ni trunčice dokaza o hrvatskoj "srbofiliji" (dobro, dobro, nitko ne vapi za bratskim zagrljajem, jer taj može i ugušiti), već se samo okomljuju na moju malenkost, koja se usudila zinuti i reći nešto neprilično. Jer, koliko god taj trojac otklanjao "srbofobiju", samo se još više uprljava svojim otporom, budući da ne bi cičali da ih nešto ne peče.
lupiga
Kad su se tuđmanovske bulumente povampirenih neoustaša (post-jasenovačkih nastaša) poželjele iskazati čak i na jezikoslovnome planu, nedoučeni pseudokroatisti čak su se svađali što bi bilo bolje; "promidžba" ili "promičba", što je ionako besmisleno, jer je autoritativni V. Anić suvereno dokazao kako se od glagola 'promicati' pravilno kao glagolsku imenicu može izazvati jedinu - PROMICBU! Ma jebeš pametne lingviste kad ne pušu u slinavi ustaški rog i "PROMICBA" je zaboravljena , jer bi, premda pravilno izvedena, bila smiješna, recimo, kao "promicbeni program". Pa, kad nitko drugi neće tu riječ prihvatiti, čak ni u 'najčišći' hrvatski pravopis, onda će je naveliko upotrebljavati baš HRT. Vapio sam (još od 2010. godine u "Jutarnjem listu"; pretiskano u Oklopu od papira", 2014. godine) da se ta važna nacionalna institucija oslobodi takve grozne i okaljane riječi, ali ona se i nadalje koči na ekranima, svima usprkos, pa čak i onima koji ju nazivaju "partizansko-četničkom". Takav je ukrasni epitet omiljen Jošku Čelanu, koji ga izdašno razvlači (a ne shvaća da je u kontradikciji, kad HRT promiče ustašku riječ!?) evo baš u nedavnom tekstu, koji mi je uljepšao ljeto(vanje) ispod bora (uz dunjevaču, pivo, gemišt, pivo, daleko od brozno posvećenoga mora). U pompezno naslovljenom i besadržajno razvučenom članku "I nakon četvrt stoljeća nezavisnosti još nas tlače Srbijom i srpstvom!" ("7 Dnevno", 14.VIII. o.g.), on se najprije obrušio na već spomenutu "partizansko-četničku" HRT, odmilja još i zvanom "Radmanovom Yutelicom", koju ja ovdje ne bih branio ni u kojem segmentu (jer mi njena ustaška 'promičba' sakriva uvid u prave probleme).
Ali, kad je apsolvirao HRT, J.Čelan je ustanovio da Hrvate u mozak "tuca" velikosrpstvo provedeno kroz sustav "jugomasonskog" ili "KOS-ovskog" "Jutarnjeg lista", a što smo nedavno obavili novinarka Mirjana Dugandžija i moja malenkost, kao njen "privilegirani sugovornik" i to tako što smo, "jamačno tempirano pred Oluju", baš 1. kolovoza (NU, ti vraga, kakvo tempiranje, sve je to novinarska zmešarija/koincidencija, što bi iskusni Čelan mogao znati) objavili intervju, naslovljen mojom izjavom kako je "SRBOFOBIJA... jedna od glavnih odlika hrvatske kulture danas". E, ali to "tucanje" u "Hanžekovićevom jugomasonskom "JL" bilo je samo taj jedini put (4.VIII.2015. g.) i to vrlo kratko, jer ranije nisam imao prilike na tu temu biti u tim novinama intervjuiran, što J.Čelana ne priječi da poantira kako bi "takve apologete velikosrpstva i klevetnike hrvatstva", na čelu s njihovim jugomasonskim gazdom, odavno trebala preuzeti - ne kritička javnost, već "nadležne sudske ustanove".
Na početku bijaše želja za ustanovljavanjem demokracije, a na kraju se priželjkuje djelovanje sudskih ustanova (ništa nova). Tako J. Čelan u "7 Dnevno" 14. kolovoza, a Z.Hodak njegov sudrug, novopečeni kolumnist istoga tjednika u broju od 7. kololvoza iščuđava se nad istim mojim intervjuom i unutar mojega citata - kako "hrvatski jal prelazi u teški jal neoustaške strukture koja u našem društvu buja u nekim novinama - postavlja kao lukavo potpitanje - "kojim" novinama? Kao da je meni to teško reći? Pogledaj svoju redakciju, anđele, jer je "7 Dnevno" jedno od tih kalnih izvorišta u kojima ključa neoustaštvo post-jasenovačkog tipa. Toj se redakciji pridružuje, i pod istom egidom, redakcija "Hrvatskog lista", u kojem u broju od 13. kolovoza o.g. opet kolumnistički nastaša Damir Pešorda želi zapaziti kako je moje "buncanje o 'srbofobiji' u hrvatskoj književnosti najluđe okretanje pile naopako na koje je (on, Pešorda) u posljednje vrijeme u našem tisku naletio". Ali, ni ovaj mudrac, kao ni Čelan, ni Hodak, nema ni trunčice dokaza o hrvatskoj "srbofiliji" (dobro, dobro, nitko ne vapi za bratskim zagrljajem, jer taj može i ugušiti), već se samo okomljuju na moju malenkost, koja se usudila zinuti i reći nešto neprilično. Jer, koliko god taj trojac otklanjao "srbofobiju", samo se još više uprljava svojim otporom, budući da ne bi cičali da ih nešto ne peče.
lupiga
