Predsjednik jedne velike države prekvalificiran za konobara i/ili razvozača automobila pred hotelom? Je li to moguće, smiješno, žalosno, istinito? Ili: predsjednik jedne male, ali već bivše, danas samo fantomske državice, prekvalificiran za pomagača u jednom domu za starije? Je li i ovo smiješno, tragikomično, istinito? U ovo predizborno čušpajz vrijeme - dok naše pučanstvo, građanstvo, seljaštvo, "radništvo" iliti djelatnici, pa i ono nešto malo preostale "poštene inteligencije", muku muči ne bi li se odlučilo za kojega će kandidata glasati na skorašnjim predsjedničkim izborima u "lijepoj našoj" - ne bi bilo loše svakome od njih staviti na uvid, da ne kažem gurnuti pod nos, kakva ih sudbina može snaći, jednom, kad se kao novoizabrani ustoliče na tom položaju.
"Danas si predsjednik, a sutra možda - konobar ili radnik u staračkome domu, prema tome, nemoj se uzoholiti..."- tako bi neki tajni savjetnik trebao šaptati na uho svakom predsjedniku, kako ne bi poslije bilo, da nismo rekli i znali!
Može li se nešto ovakvo uopće zbiti ili je moja malenkost otišla "na kvasinu", pa trabunja bez veze. No, može, može, itekako:
Prvi je slučaj potvrđen u praksi i nekidan ga je dojmljivo i šaleći se na vlastiti račun ispričao "urbi et orbi" nitko manje nego H. Obama, predsjednik SAD-a!!! Da bi ilustrirao kako rasne predrasude i dandanas živahno operiraju u njegovoj zemlji, žilavo opstajući unatoč svemu što je napravljeno u korist rasne ravnopravnosti, ispovjedio se kako je ne jednom, na kojem velikom, luksuznom prijemu (čak možda i na onome koji je sam priređivao) od strane nekih gostiju bio - prekvalificiran u konobara. "Odrasli crnac u šik odijelu, pa što će biti drugo nego konobar?" Premda, ni ovo zanimanje nije loše. Isto tako, jamči Obama, nema nekog njegova istorasnika, koji pri izlazu iz hotela, u kojem je bio gost na nekoj priredbi ili svečanosti, nije od bjelačkih gostiju bio tretiran kao "boy", koji razvozi automobile. Pa, zašto je tome tako? Zato jer su crnopute osobe posvuda u svijetu, a posebno u SAD lako uočljive/primjetljive i zato što pogled na njih kod većine bijelaca još provocira staru rasnu netrpeljivost i klasnu nesnošljivost. Kao da su uzalud bila stoljeća borbe za ravnopravnost, kao da cijeli svijet nije prosuzio uživljavajući se u tisućama (baš američkih!) filmova u sudbine poniženih i prokazanih osoba crne boje kože...
Pa, napokon, koliko ima tih CRNACA U SAD-u, da su toliko "VIDLJIVI"? Ima ih 12 %, baš koliko je bilo SRBA U HRVATSKOJ, prije nego su raznim metodama "čišćenja" svedeni na mikro 3,5 %!
(FOTO: Wikipedia/Lupiga.Com)
Takva je ironija sudbine: proteklih tjedana sva je Amerika proključala od revolta nad policijskom egzekucijom nekolicine osoba crne boje puti, a može li se zamisliti koja bi to apokalipsa bila da se nekim drugim načinima kolektiva, državne sile, postotak udjela crnačkoga stanovništva u SAD-u smanji/sreže, recimo, za 1-2-5-7-9%. Pa, to bi bio čisti užas! A, kad je srpski narod u Hrvatskoj s 12% udjela u popisu stanovništva 1991. bio decimiran i sveden na mizerni postotak poslije Oluje, onda je bilo - nikome ništa, to se gradila nova, demokratska, suverena i ponovno "nezavisna" država Hrvatska!?
"Nita, nita", kako tepam mome malome mačku da se ne dekoncentrira, tako kaže i ovdje, "ništa, ništa", samo sam htio na Obamine anegdote poentirati s tih fakin 12%, koje malne svima u Hrvatskoj izmiču usporedbi (s postotkom crnih američana, pa su tako, nekidan, u inače odličnoj konverzacijskoj TV-emisiji "Peti dan" na HRT3; bili na rubu da to zamijete, ali im je u posljednji tren izmaknulo!) Zanimljivo i važno: naši se predsjednički kandidati, na svojoj "turneji 3 parlaonice: RTL, Nova, HRT", također nisu nijedan i nijednom i nimalo osvrnuli na manjinsku problematiku. O ekologiji i smeću - može, ali o Srbima, NE, pa to ti je "KVAKA 12%-3,5%".
A, onaj drugi predsjednik, koji je iz svojega maršalata detroniziran i prekvalificiran u djelatnika u staračkom domu, to je Josip Broz, rečeni Tito, a spomenuti se proces dogodio u Rimu nekidan (prema "VL", od 20.XII.). Bilo je to samo jedno komedijantsko suđenje, posve virtualna rasprava, ali režirana kao sudska predstava (u punoj, lažno-smiješnoj ozbiljnosti). Premda su na teret "okrivljeniku" stavljeni veliki zločini (u mnogome izmaštani), svejedno je, na osnovu mišljenja porote, sudac J.B.T.-u dodijelio samo kaznu od 30 dana društveno korisnoga rada, dok bi ga naši ustašoidi, premda i virtualnoga, javno linčovali na Trgu Maršala Tita!
lupiga
