Ne bi li "popravila" izrazito nepovoljan položaj radnika koji imaju potpisan ugovor na određeno vrijeme, Vlada najavljenim izmjenama Zakona o radu insistira na uvođenju tzv. jedinstvenog ugovora koji će svakog radnika suočit s onim s čime se danas susreću zaposleni na određeno - lakim otpuštanjem i niskim razinama prava. Najavljeni prijedlog izmjene izgleda kao da mu je kreator sama Hrvatska udruga poslodavaca.
U jeku pregovora Vlade sa sindikatima javnih službi oko izmjene Temeljnog kolektivnog ugovora, a zatim i njihova stopiranja, u javnosti se pojavila informacija o još jednom prekrajanju zakona kojim bi Vlada uvelike mogla utjecati na izmjenu radne regulative. Riječ je o najavi izmjene Zakona o radu, a iako Vlada tvrdi da njime neće ispuniti želje poslodavaca koji već godinama zagovaraju fleksibilizaciju zapošljavanja, ali i otpuštanja, prema onome što se da iščitati iz dostupnih informacija, najavljeni prijedlog izmjene izgleda kao da mu je kreator sama Hrvatska udruga poslodavaca. Na H-Alterovupit da li će se ono što je prezentirano u medijima zaista i naći u Prijedlogu izmjene Zakona o radu, iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava nije stigao konkretan odgovor. "Ono što se pojavilo u medijima samo je dio prijedloga jedne od zainteresiranih strana. Budući da je Zakon o radu jedan od organskih zakona koji je socijaldemokratskoj vladi jako važan, on će najvjerojatnije ići na dva čitanja. Zbog tijeka događanja, izmjena Zakona se na dnevnom redu najvjerojatnije neće naći prije sredine sljedeće godine", poručuju iz Ministarstva.
No sudeći prema izjavama ministra Miranda Mrsića u prošlotjednoj emisiji Nedjeljom u 2, Vlada će izmjenama inzistirati na uvođenju tzv. jedinstvenog ugovora o radu koji je već naišao na osudu pravnih stručnjaka i sindikata. Problematičnim smatraju što ugovor pretpostavlja da bi poslodavac radniku u prvih šest mjeseci mogao dati otkaz bez obrazloženja, to što bi se nakon dvije godine ugovor smio otkazati uz opravdani razlog, a tek nakon dvije i pol godine prava radnika bi rasla proporcionalno stažu. Kao jedan od razloga za uvođenje takvog ugovora ističe se izrazito nepovoljan položaj radnika koji imaju potpisan ugovor na određeno vrijeme, no Mislav Stublić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju ističe da se umjesto bolje regulacije, strože kontrole poslodavaca i ograničavanja okolnosti u kojima ugovor na određeno može biti sklopljen, nudi sklapanje jedinstvenog ugovora koji svakog radnika na dulji period stavlja u sličan položaj u kojem se danas nalaze svi radnici na određeno - lako otpuštanje i niska razina prava.
"Da bi stvar bila gora, lakše otpuštanje predlaže se i u zadnjoj fazi ugovora koja bi trebala biti pandan trenutnom zapošljavanju na neodređeno. Umjesto da se ugovor određeno maksimalno ograniči, on se postavlja kao temelj svakog ugovora o radu uz istovremeni lošiji položaj dosadašnjih radnika na neodređeno", objašnjava Stublić.
Sa Stublićem se slaže i Siniša Miličić, predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata, kojeg u najavljenim izmjenama posebno zabrinjava neiskreno i podmuklo obrazloženje prema kojemu će radnici koji sada sklapaju ugovore o radu doći u bolji položaj. "Oni će još lakše ostati bez posla. Lažnim obećanjima želi se razbiti i onako slaba radnička povezanost. Vlada želi ozakoniti rad na određeno vrijeme jer je takav oblik sklapanja ugovora o radu prevladavajući, dok sadašnji Zakon o radu propisuje da se ugovori o radu moraju sklapati na neodređeno vrijeme, osim u iznimnim slučajevima", objašnjava Miličić. A da je potpisivanje ugovora na određeno vrijeme i sa Zakonom koji je trenutno na snazi poslodavcima postalo pravilo, a ne iznimka, potvrđuju i statistički podaci. "Gotovo 98 posto svih potpisanih ugovora o radu u zadnjih godinu dana su ugovori na određeno vrijeme. Zahvaljujući tome poslodavac bez ikakvih poteškoća može raskinuti ugovor neprodužavanjem novog. Prema tome, izjave poslodavaca da se već sada ne mogu rješavati viška radne snage su notorna laž koju šire ne bi li uz pomoć robovlasničkih odnosa ostvarili još veći profit, a u tom naumu im pomaže Vlada najavljenim izmjenama", smatra Bruno Bulić, predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera.
Da izmijenjeni ugovor neće pridonijeti poboljšanju na tržištu rada, slaže se i David Jakov Babić, pravni savjetnik pri Hrvatskoj udruzi sindikata. "Već su neke europske zemlje, u kojima su prevladavali načelno tek iznimno dopušteni ugovori o radu na određeno vrijeme, pokušale utjecati na tržišta rada uvođenjem tzv. single open-endedugovora. Sudeći po iskustvima npr. Španjolske, koja je taj institut poodavno uvela, planirani utjecaj ovog instituta na tržište rada nipošto nije zajamčen", kaže Babić.
Spomenuta Španjolska je u sklopu reforme tržišta rada u veljači ove godine uvela novu vrstu ugovora o radu - tzv. ugovora za potporu poduzetnicima. Prema ugovoru, poslodavac tijekom jednogodišnjeg probnog perioda iz bilo kojeg razloga radniku može dati otkaz. Prema najnovijim podacima Eurostata u ožujku 2012. stopa nezaposlenosti u Španjolskoj je bila 24,1 posto, od čega 51,2 posto otpada na mlade u dobi do 25 godina, da bi ona u srpnju iste godine iznosila 25,1 posto, odnosno 52,9 posto. Drugim riječima, stopa nezaposlenosti u Španjolskoj je još uvijek rekordno visoka. Kako podaci pokazuju, spomenutih ugovora za podršku poduzetnicima u ukupnom broju registriranih ugovora o radu je do lipnja 2012. bilo svega 0,9 posto. No unatoč poražavajućim rezultatima, implementacija najavljenog modela preporuka je Europske komisije, a koja, kako tvrdi Mislav Stublić, kao i ostatak politika EU koje se tiču rada, ide u smjeru fleksibilizacije tržišta i smanjenja obaveza poslodavaca prema radnicima i državi. Svoju naklonost toj ideji na nedavno je održanoj međunarodnoj konferenciji o reformi tržišta rada pod nazivom Nove mogućnosti za bolje sutra obznanio i europski povjerenik za zapošljavanje i socijalna pitanja Laszlo Andor, a njemu se priklonio i Andrej Vizja, ministar rada, obitelji i socijalne skrbi susjedne Slovenije, koja planira uvesti isti model zakona. Vizja je izjavio je da je uvođenje jedinstvenog ugovora o radu "u interesu mladih ljudi i sindikata."
"Kako promjena, zahvaljujući kojoj se mladi na početku radnog staža odriču bilo kakve zaštite na radnom mjestu, može koristiti mladima i sindikatima? Jučer je uveden trening za volontera, koji je svoje mjesto našao čak i u slovenskom Ministarstvu pravosuđa i javne uprave, danas imamo jedinstveni ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji niječe bilo kakvu socijalnu zaštitu, a što će se dogoditi sutra? Da li ćemo poslušati zahtjeve da se mladima ukinu minimalne plaće kao što je to krik poslodavaca u Velikoj Britaniji? Mladi ljudi svaki dan sve više gube dodir s radničkim pravima. Želimo li takvu budućnost u kojoj je mlada radna snaga siromašna i u kojoj je siromaštvo nova normalnost?", pita se Goran Lukič iz Saveza slobodnih sindikata Slovenije.
Izuzev najavljena uvođenja jedinstvenog ugovora, pojedini mediji izrazili su oduševljenje mogućnošću integriranja u prijedlog Zakona zapošljavanja umirovljenika, rad od kuće, ukidanja oštre granice između rada na određeno i neodređeno vrijeme te mogućnošću rada za više poslodavaca, kako bi u konačnici zarađivali i dobivali uplate doprinosa, odnosno "poslali socijalistički tip čistačice u povijest".
Budući da Vlada još uvijek nije prezentirala radni materijal ni socijalnim partnerima, sindikatima je preostalo da budno prate ministrove izjave i takve medijske napise, koji su prema Babićevim riječima za sada površni i zabrinjavajući. "Svi ti radno pravni instituti mogući su i po postojećem Zakonu u radu te su prisutni u praksi već neko vrijeme. Iz dostupnih najava izmjena Zakona o radu proizlazi da je riječ o još jednom političkom manevru resornog ministarstva koje je u dosadašnjem radu pokazalo slab stupanj razumijevanja radno pravne materije i slab stupanj suradnje sa strukom, kako u ministarstvu tako i u akademskoj zajednici", kaže Babić.
Iako iz Ministarstva govore o trenutnoj "pripremi vojske nezaposlenih za trenutak kad će se početi otvarati radna mjesta", Babić smatra da od izmjene ZOR-a nipošto ne treba očekivati porast zapošljavanja, isto kao što trenutnu razinu (ne)zaposlenosti ne treba pripisati kvaliteti aktualnog zakona. "Vlast uporno inzistira na pristupu koji teško može polučiti rezultate, a u kojem se na probleme gospodarstva reagira donošenjem novih propisa. Tako se, primjerice, nepovoljno investicijsko ozračje novim zakonom mijenja u povoljno, i slično. Da je probleme ovog društva moguće riješiti na taj način, vjerojatno ih ne bi ni bilo", kaže Babić, te dodaje da je u vremenima krize i u uvjetima ozbiljne nezaposlenosti teško očekivati poboljšanje socijalne note Zakona o radu, budući da su i dosadašnje izmjene ZOR-a, od kojih su neke donošene u
znatnopovoljnijim uvjetima, radnicima uglavnom oduzimale prava.
Bulić razlog tome vidi u slijepom slijeđenju principa neoliberalnog kapitalizma svake stranke koja se do sada našla u Vladi, a koji, prema njegovim riječima, nužno vode samouništenju i socijalnim konfliktima. "Pojedinačni slučajevi poput prosvjeda radnika Gredelja, Jadrankamena ili Dine samo su uvertira u nešto jako ružno što nas očekuje. Nepošteni zakoni, koji se baziraju na zaštiti kapitala i političara, zasigurno neće spasiti vladajuće i poslodavce jer će se kad tad naći u situaciji kakva je zavladala u Španjolskoj, odnosno u situaciji u kojoj će policajci, koji štite nepošteno zakonodavstvo, tući vlastitu djecu. Zakonski će im se dati za pravo, ali ni to neće dugo trajati", zaključio je Bulić.
U jeku pregovora Vlade sa sindikatima javnih službi oko izmjene Temeljnog kolektivnog ugovora, a zatim i njihova stopiranja, u javnosti se pojavila informacija o još jednom prekrajanju zakona kojim bi Vlada uvelike mogla utjecati na izmjenu radne regulative. Riječ je o najavi izmjene Zakona o radu, a iako Vlada tvrdi da njime neće ispuniti želje poslodavaca koji već godinama zagovaraju fleksibilizaciju zapošljavanja, ali i otpuštanja, prema onome što se da iščitati iz dostupnih informacija, najavljeni prijedlog izmjene izgleda kao da mu je kreator sama Hrvatska udruga poslodavaca. Na H-Alterovupit da li će se ono što je prezentirano u medijima zaista i naći u Prijedlogu izmjene Zakona o radu, iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava nije stigao konkretan odgovor. "Ono što se pojavilo u medijima samo je dio prijedloga jedne od zainteresiranih strana. Budući da je Zakon o radu jedan od organskih zakona koji je socijaldemokratskoj vladi jako važan, on će najvjerojatnije ići na dva čitanja. Zbog tijeka događanja, izmjena Zakona se na dnevnom redu najvjerojatnije neće naći prije sredine sljedeće godine", poručuju iz Ministarstva.
No sudeći prema izjavama ministra Miranda Mrsića u prošlotjednoj emisiji Nedjeljom u 2, Vlada će izmjenama inzistirati na uvođenju tzv. jedinstvenog ugovora o radu koji je već naišao na osudu pravnih stručnjaka i sindikata. Problematičnim smatraju što ugovor pretpostavlja da bi poslodavac radniku u prvih šest mjeseci mogao dati otkaz bez obrazloženja, to što bi se nakon dvije godine ugovor smio otkazati uz opravdani razlog, a tek nakon dvije i pol godine prava radnika bi rasla proporcionalno stažu. Kao jedan od razloga za uvođenje takvog ugovora ističe se izrazito nepovoljan položaj radnika koji imaju potpisan ugovor na određeno vrijeme, no Mislav Stublić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju ističe da se umjesto bolje regulacije, strože kontrole poslodavaca i ograničavanja okolnosti u kojima ugovor na određeno može biti sklopljen, nudi sklapanje jedinstvenog ugovora koji svakog radnika na dulji period stavlja u sličan položaj u kojem se danas nalaze svi radnici na određeno - lako otpuštanje i niska razina prava.
"Da bi stvar bila gora, lakše otpuštanje predlaže se i u zadnjoj fazi ugovora koja bi trebala biti pandan trenutnom zapošljavanju na neodređeno. Umjesto da se ugovor određeno maksimalno ograniči, on se postavlja kao temelj svakog ugovora o radu uz istovremeni lošiji položaj dosadašnjih radnika na neodređeno", objašnjava Stublić.
Sa Stublićem se slaže i Siniša Miličić, predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata, kojeg u najavljenim izmjenama posebno zabrinjava neiskreno i podmuklo obrazloženje prema kojemu će radnici koji sada sklapaju ugovore o radu doći u bolji položaj. "Oni će još lakše ostati bez posla. Lažnim obećanjima želi se razbiti i onako slaba radnička povezanost. Vlada želi ozakoniti rad na određeno vrijeme jer je takav oblik sklapanja ugovora o radu prevladavajući, dok sadašnji Zakon o radu propisuje da se ugovori o radu moraju sklapati na neodređeno vrijeme, osim u iznimnim slučajevima", objašnjava Miličić. A da je potpisivanje ugovora na određeno vrijeme i sa Zakonom koji je trenutno na snazi poslodavcima postalo pravilo, a ne iznimka, potvrđuju i statistički podaci. "Gotovo 98 posto svih potpisanih ugovora o radu u zadnjih godinu dana su ugovori na određeno vrijeme. Zahvaljujući tome poslodavac bez ikakvih poteškoća može raskinuti ugovor neprodužavanjem novog. Prema tome, izjave poslodavaca da se već sada ne mogu rješavati viška radne snage su notorna laž koju šire ne bi li uz pomoć robovlasničkih odnosa ostvarili još veći profit, a u tom naumu im pomaže Vlada najavljenim izmjenama", smatra Bruno Bulić, predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera.
Da izmijenjeni ugovor neće pridonijeti poboljšanju na tržištu rada, slaže se i David Jakov Babić, pravni savjetnik pri Hrvatskoj udruzi sindikata. "Već su neke europske zemlje, u kojima su prevladavali načelno tek iznimno dopušteni ugovori o radu na određeno vrijeme, pokušale utjecati na tržišta rada uvođenjem tzv. single open-endedugovora. Sudeći po iskustvima npr. Španjolske, koja je taj institut poodavno uvela, planirani utjecaj ovog instituta na tržište rada nipošto nije zajamčen", kaže Babić.
Spomenuta Španjolska je u sklopu reforme tržišta rada u veljači ove godine uvela novu vrstu ugovora o radu - tzv. ugovora za potporu poduzetnicima. Prema ugovoru, poslodavac tijekom jednogodišnjeg probnog perioda iz bilo kojeg razloga radniku može dati otkaz. Prema najnovijim podacima Eurostata u ožujku 2012. stopa nezaposlenosti u Španjolskoj je bila 24,1 posto, od čega 51,2 posto otpada na mlade u dobi do 25 godina, da bi ona u srpnju iste godine iznosila 25,1 posto, odnosno 52,9 posto. Drugim riječima, stopa nezaposlenosti u Španjolskoj je još uvijek rekordno visoka. Kako podaci pokazuju, spomenutih ugovora za podršku poduzetnicima u ukupnom broju registriranih ugovora o radu je do lipnja 2012. bilo svega 0,9 posto. No unatoč poražavajućim rezultatima, implementacija najavljenog modela preporuka je Europske komisije, a koja, kako tvrdi Mislav Stublić, kao i ostatak politika EU koje se tiču rada, ide u smjeru fleksibilizacije tržišta i smanjenja obaveza poslodavaca prema radnicima i državi. Svoju naklonost toj ideji na nedavno je održanoj međunarodnoj konferenciji o reformi tržišta rada pod nazivom Nove mogućnosti za bolje sutra obznanio i europski povjerenik za zapošljavanje i socijalna pitanja Laszlo Andor, a njemu se priklonio i Andrej Vizja, ministar rada, obitelji i socijalne skrbi susjedne Slovenije, koja planira uvesti isti model zakona. Vizja je izjavio je da je uvođenje jedinstvenog ugovora o radu "u interesu mladih ljudi i sindikata."
"Kako promjena, zahvaljujući kojoj se mladi na početku radnog staža odriču bilo kakve zaštite na radnom mjestu, može koristiti mladima i sindikatima? Jučer je uveden trening za volontera, koji je svoje mjesto našao čak i u slovenskom Ministarstvu pravosuđa i javne uprave, danas imamo jedinstveni ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji niječe bilo kakvu socijalnu zaštitu, a što će se dogoditi sutra? Da li ćemo poslušati zahtjeve da se mladima ukinu minimalne plaće kao što je to krik poslodavaca u Velikoj Britaniji? Mladi ljudi svaki dan sve više gube dodir s radničkim pravima. Želimo li takvu budućnost u kojoj je mlada radna snaga siromašna i u kojoj je siromaštvo nova normalnost?", pita se Goran Lukič iz Saveza slobodnih sindikata Slovenije.
Izuzev najavljena uvođenja jedinstvenog ugovora, pojedini mediji izrazili su oduševljenje mogućnošću integriranja u prijedlog Zakona zapošljavanja umirovljenika, rad od kuće, ukidanja oštre granice između rada na određeno i neodređeno vrijeme te mogućnošću rada za više poslodavaca, kako bi u konačnici zarađivali i dobivali uplate doprinosa, odnosno "poslali socijalistički tip čistačice u povijest".
Budući da Vlada još uvijek nije prezentirala radni materijal ni socijalnim partnerima, sindikatima je preostalo da budno prate ministrove izjave i takve medijske napise, koji su prema Babićevim riječima za sada površni i zabrinjavajući. "Svi ti radno pravni instituti mogući su i po postojećem Zakonu u radu te su prisutni u praksi već neko vrijeme. Iz dostupnih najava izmjena Zakona o radu proizlazi da je riječ o još jednom političkom manevru resornog ministarstva koje je u dosadašnjem radu pokazalo slab stupanj razumijevanja radno pravne materije i slab stupanj suradnje sa strukom, kako u ministarstvu tako i u akademskoj zajednici", kaže Babić.
Iako iz Ministarstva govore o trenutnoj "pripremi vojske nezaposlenih za trenutak kad će se početi otvarati radna mjesta", Babić smatra da od izmjene ZOR-a nipošto ne treba očekivati porast zapošljavanja, isto kao što trenutnu razinu (ne)zaposlenosti ne treba pripisati kvaliteti aktualnog zakona. "Vlast uporno inzistira na pristupu koji teško može polučiti rezultate, a u kojem se na probleme gospodarstva reagira donošenjem novih propisa. Tako se, primjerice, nepovoljno investicijsko ozračje novim zakonom mijenja u povoljno, i slično. Da je probleme ovog društva moguće riješiti na taj način, vjerojatno ih ne bi ni bilo", kaže Babić, te dodaje da je u vremenima krize i u uvjetima ozbiljne nezaposlenosti teško očekivati poboljšanje socijalne note Zakona o radu, budući da su i dosadašnje izmjene ZOR-a, od kojih su neke donošene u
znatnopovoljnijim uvjetima, radnicima uglavnom oduzimale prava.
Bulić razlog tome vidi u slijepom slijeđenju principa neoliberalnog kapitalizma svake stranke koja se do sada našla u Vladi, a koji, prema njegovim riječima, nužno vode samouništenju i socijalnim konfliktima. "Pojedinačni slučajevi poput prosvjeda radnika Gredelja, Jadrankamena ili Dine samo su uvertira u nešto jako ružno što nas očekuje. Nepošteni zakoni, koji se baziraju na zaštiti kapitala i političara, zasigurno neće spasiti vladajuće i poslodavce jer će se kad tad naći u situaciji kakva je zavladala u Španjolskoj, odnosno u situaciji u kojoj će policajci, koji štite nepošteno zakonodavstvo, tući vlastitu djecu. Zakonski će im se dati za pravo, ali ni to neće dugo trajati", zaključio je Bulić.
