Pred kraj ove godine, kako se i očekivalo, izašao je novi Slavonski narodni kalendar za 2021-u godinu – zanimljiv mozaik spomenarsko-putopisnih i feljtonsko-evokativnih radova koji vjerno odražavaju osjećaje i način života slavonskog čovjeka. Novi broj ove kultne periodične publikacije, nažalost, tiskan je bez uredničkog nadgledanja Mirka Tomca, dosadašnjeg odgovornog urednika kalendara. Naime, poznato je da je Mirko Tomac umro u svibnju 2020-e godine, nakon teške bolesti. Zamijenile su ga na funkciji odgovornog urednika njegove kčeri Ana Tomac Hradovi i Marija Tomac Šimić. Podsjećam da je i Mirko 1993. godine, nakon smrti svog oca Ivana Tomca, pokretača SNK, preuzeo njegovu funkciju urednika koju je ovaj imao od 1961. godine. U impressumu kalendara može se pročitati da je Izdavač DIOZIT d.o.o. Slavonski Brod (Željko Divnić), da je pripremu tiskovne forme napravio Autor – Studio za grafički dizajn, Slavonski Brod, te da su urednici Dunja Vanić i Branko Penić. Dunja Vanić radila je na poslovima oko odabiranja i odobravanja tekstova i njihovog lektoriranja, a Branko Penić, obavljao je iste poslove, bez lekture, ali, ističem, i posebno važne poslove na animiranju autora članaka i poduzimanja niza aktivnosti k usmjerujućem uvezivanju svih uključenih u stvaranje almanaha. On je, kao iskusni izdavač, treba naglasiti, imao ključnu ulogu da SNK (pre)živi.
Slavonski narodni kalendar zadržao je sve uobičajene, stalne informacije kojima je omotan sadržaj: kalendar s imenima svetaca, datume za poljoprivrednu sadnju i radove (kroz godinu), popis praznika, blagdana i spomendana u RH, riječ urednika i nadahnuto obraćanje čiče Grge Grgina. A sadržaj, kao i uvijek do sada, u skladu je s davnašnjom definicijom kalendara: „godišnjak i prigodni oblik redovite edicije u kojem će se govoriti o Slavoniji, njezinim problemima, povijesti, kulturnim i društvenim dostignućima”. U tom smislu komponiran je i ovaj broj SNK, i kao takav, postat će, poput svih dosadašnjih, rasadnik ideja, upravo poticatelj za daljnja novinarska i povijesna istraživanja.
Kalendar je, po ustaljenoj recepturi, uglavnom zadržao dominantna svojstva koja je davno odredio Ivan Tomac, koji mu je udahnuo život. Tako su prilozi autora napisani u rasponu od izrazito lirskih formi i raspoloženja, preko svojevrsne feljtonističke poezije u prozi o prozi života, pa do tipično objektivno-kroničarskog prosuđivanja pojava, događaja i ljudi. Sadržaji života stanovnika Slavonije, djelovanje uspomena i neuobičajene životne putanja kojom su prolazili, zbog utjecaja povijesti, pored naherenih ljudi, vremena i događaja, utjecali su na izbor predmeta literarnog interesa autora, naravno, u koordinatama krajolika i zavičaja. Iako ni Ivan ni Mirko Tomac u svim uvrštenim prilozima nikada nisu zastupali ni podupirali nacionalni kič i isključivost, agresiju tradicionalnog, klerikalizam, nacionalnu zadrtost po svaku cijenu, neuvažavanja drugih, iako su oni kalendar zacrtali i njegovali bez ideološko-parapatriotskih naracija, budnica i davorija, već kao vrelo domoljubivih i univerzalnih vrijednosti, jedan autor nije se držao „smjernica“ Ivanove elegantne feljtonistike, erudicije, poznavanja literature i literarnog, njegovanja tolerancije. Ivan Tomac je bio pohranitelj svih „tajni” slavonskog podneblja, elokventan i nadahnut sugovornik, priopćenik „povijesti kao pokušaja odgovora na drame suvremenog vremena”, sustavni i strastveni istraživač jučerašnje zbilje i uzavrele današnjice, točan, iskren i vješt kroničar, znatiželjnik koji je mnogo htio i znao o Slavoniji, njezinim rijekama, selima, običajima, njezinim umjetnicima, kroničarima, ali i o malim ljudima. Nije bio osvetnik niti klevetnik. Kao ni Mirko. Zadrtost škodi svima.
Slavonski narodni kalendar zadržao je, usprkos upravo neugodnoj isključivosti i prejakim kvalifikacijama u turbo obračunima s neistomišljenicima u dva članka, o Zdravku Tomcu i Dubravku Jelčiću, napisanih u povodu "njihovog odlaska" - svoju snažnu i nedvosmislenu ulogu svjedoka ljepote Slavonije, tumača njezinog duhovnog i duševnog sklopa, čuvara kolektivnih sjećanja, vjerovanja i snova, prenositelja čežnje za slobodom. A ako bih baš trebao izdvojiti razgaljujuće priloge, koji čitatelja upravo nose, onda su to svakako dva priloga legendarnog Zvonimira Toldija: Salute, professore Vaso, o brodskoj legendi, profesoru latinskog na brodskoj Gimnaziji, i Opaklija, Bunda! (Da je svuda ko što j oko muda, Ne bi ljudima ni trebala bunda.) I ostali prilozi u punoj mjeri sadrže ono što SNK čini posebnim i kulturnom činjenicom koja je i sama postala dio slavonske tradicije: sočne priče u kojima se prožimaju ljubav i smrt, u kojima se usud ničim ne da zaustaviti, memoarski ton, pripovjedačko majstorstvo, jasna narativni tokovi iz kojih se razanaju općeljudske sudbine.
Preporučujem!
Dogodine!
Slavonski narodni kalendar zadržao je sve uobičajene, stalne informacije kojima je omotan sadržaj: kalendar s imenima svetaca, datume za poljoprivrednu sadnju i radove (kroz godinu), popis praznika, blagdana i spomendana u RH, riječ urednika i nadahnuto obraćanje čiče Grge Grgina. A sadržaj, kao i uvijek do sada, u skladu je s davnašnjom definicijom kalendara: „godišnjak i prigodni oblik redovite edicije u kojem će se govoriti o Slavoniji, njezinim problemima, povijesti, kulturnim i društvenim dostignućima”. U tom smislu komponiran je i ovaj broj SNK, i kao takav, postat će, poput svih dosadašnjih, rasadnik ideja, upravo poticatelj za daljnja novinarska i povijesna istraživanja.
Kalendar je, po ustaljenoj recepturi, uglavnom zadržao dominantna svojstva koja je davno odredio Ivan Tomac, koji mu je udahnuo život. Tako su prilozi autora napisani u rasponu od izrazito lirskih formi i raspoloženja, preko svojevrsne feljtonističke poezije u prozi o prozi života, pa do tipično objektivno-kroničarskog prosuđivanja pojava, događaja i ljudi. Sadržaji života stanovnika Slavonije, djelovanje uspomena i neuobičajene životne putanja kojom su prolazili, zbog utjecaja povijesti, pored naherenih ljudi, vremena i događaja, utjecali su na izbor predmeta literarnog interesa autora, naravno, u koordinatama krajolika i zavičaja. Iako ni Ivan ni Mirko Tomac u svim uvrštenim prilozima nikada nisu zastupali ni podupirali nacionalni kič i isključivost, agresiju tradicionalnog, klerikalizam, nacionalnu zadrtost po svaku cijenu, neuvažavanja drugih, iako su oni kalendar zacrtali i njegovali bez ideološko-parapatriotskih naracija, budnica i davorija, već kao vrelo domoljubivih i univerzalnih vrijednosti, jedan autor nije se držao „smjernica“ Ivanove elegantne feljtonistike, erudicije, poznavanja literature i literarnog, njegovanja tolerancije. Ivan Tomac je bio pohranitelj svih „tajni” slavonskog podneblja, elokventan i nadahnut sugovornik, priopćenik „povijesti kao pokušaja odgovora na drame suvremenog vremena”, sustavni i strastveni istraživač jučerašnje zbilje i uzavrele današnjice, točan, iskren i vješt kroničar, znatiželjnik koji je mnogo htio i znao o Slavoniji, njezinim rijekama, selima, običajima, njezinim umjetnicima, kroničarima, ali i o malim ljudima. Nije bio osvetnik niti klevetnik. Kao ni Mirko. Zadrtost škodi svima.
Slavonski narodni kalendar zadržao je, usprkos upravo neugodnoj isključivosti i prejakim kvalifikacijama u turbo obračunima s neistomišljenicima u dva članka, o Zdravku Tomcu i Dubravku Jelčiću, napisanih u povodu "njihovog odlaska" - svoju snažnu i nedvosmislenu ulogu svjedoka ljepote Slavonije, tumača njezinog duhovnog i duševnog sklopa, čuvara kolektivnih sjećanja, vjerovanja i snova, prenositelja čežnje za slobodom. A ako bih baš trebao izdvojiti razgaljujuće priloge, koji čitatelja upravo nose, onda su to svakako dva priloga legendarnog Zvonimira Toldija: Salute, professore Vaso, o brodskoj legendi, profesoru latinskog na brodskoj Gimnaziji, i Opaklija, Bunda! (Da je svuda ko što j oko muda, Ne bi ljudima ni trebala bunda.) I ostali prilozi u punoj mjeri sadrže ono što SNK čini posebnim i kulturnom činjenicom koja je i sama postala dio slavonske tradicije: sočne priče u kojima se prožimaju ljubav i smrt, u kojima se usud ničim ne da zaustaviti, memoarski ton, pripovjedačko majstorstvo, jasna narativni tokovi iz kojih se razanaju općeljudske sudbine.
Preporučujem!
Dogodine!
