Istina je, rješenja su najbrža kad se problemi prebiju preko koljena. A jesu li takva najbolja i najpreciznija? Zamislimo problem kao letvicu dugačku jedan metar od koje treba napraviti dva komada od 50 centimetara. Najbrže je pokušati slomiti je preko koljenana, na brzinu, a najbolje bi bilo izmjeriti ju i točno prepiliti. Grad i gradonačelnik Duspara hoće problem OŠ "Milan Amruš", za djecu s posebnim potrebama, riješiti u stilu kako to definira rečena narodna mudrost – lomljavom preko koljena. Oni zapravo ne žele rješiti problem škole "Milan Amruš", nego problem područne škole „Vladimir Nazor„ u Ruščici.
Oni sve to ni ne kriju. U obavijesti na službenim stranicama Grada piše: S druge strane, Grad je već ranije upozoravao na nelogičnost da novoizgrađena Područna škola Vladimir Nazor u Ruščici ostaje prazna i neiskorištena. Od ukupno šesnaest učionica u Ruščici, trenutno se koriste četiri za potrebe Područne škole, dok ostalih dvanaest učionica trenutno ne služi nikakvoj svrsi. Navedena škola je u potpunosti prilagođena djeci s teškoćama u razvoju, stoga predstavlja idealno privremeno rješenje za OŠ Milan Amruš za djecu s teškoćama u razvoju, dok Grad ne izgradi novu školu.
Grad na čelu s gradonačelnikom Dusparom ima svoje planove za atraktivan prostor na lokaciji u kojoj je OŠ "Milan Amruš". Namjerili su se na njega. E, sad, možda oni žele jednim (s)lomom preko koljena i druge probleme riješiti. Čije i za čiji račun? Zatražili su, na sugestiju Županije, hitno očitovanje nadležnog Ministarstva prosvjete Ozbiljan predlagač Ministarstvu bi naveo datume početka izgradnje nove škole. Ali, toga nema, jer najvažnije je deložirati OŠ „Milan Amruš“, a poslije će se vidjeti. Za kaznu što u „Amrušu“ nisu prihvaćali ponuđene, a neadekvatne lokacije za izradnju nove škole koje su im pokušali uvaljati, načekali bi se dok Grad ne izgradi novu školu, možda i dva desetljeća.
Evo, na kraju nekoliko činjenica o kojima ne razmišljaju gradonačelnik i pobočnici, ili, razmišljaju o njima, ali ne haju za njih iz, za sada, neidentificiranih razloga:
- Preko pedeset učenika samo iz Slavonskog Broda bilo bi pogođeno preseljenjem na novu lokaciju u Ruščici, pogotovo ona djeca koju roditelji dovode pješice na postojeću lokaciju. O ostaloj djeci da i ne govorimo.
- Za preko četrdeset učitelja škole koji uglavnom stanuju u Slavonskom Brodu, Ministarstvo prosvjete moralo bi plaćati putne troškove.
- Škola u Ruščici ima manji broj učionica nego što trenutno ima OŠ "Milan Amruš", a njima treba više nego što imaju.
- Škola u Ruščici nema previjališta i niz drugih prostorija potrebnih za adekvatnu njegu djece.
- Škola opet ne bi bila na svom zemljištu kao što ni sada nije iz (ne)znanih razloga.
Da zaključimo o novom Dusparinom prebijanju problema preko koljena. Škola "Milan Amruš" pedeset (50) je godina u privremenom smještaju, a Grad na čelu s dr. Dusparom, želi riješiti status škole tako što će ju šupirati u novi, opet privremeni smještaj!! I što to zapravo znači da se preko sto djece s posebnim potrebama najednom želi udaljiti deset kilometara od Grada? Ne asocira li to na segregaciju? Zašto se ODMAH ne započne s izgradnjom nove škole, a ne forsiraju bajpas/koljena rješenja? Zašto da škola "Milan Amruš" snosi posljedice lošeg prosvjetnog planiranja u Županiji i Slavonskom Brodu, pa i u vidu područne škole u Ruščici?
Oni sve to ni ne kriju. U obavijesti na službenim stranicama Grada piše: S druge strane, Grad je već ranije upozoravao na nelogičnost da novoizgrađena Područna škola Vladimir Nazor u Ruščici ostaje prazna i neiskorištena. Od ukupno šesnaest učionica u Ruščici, trenutno se koriste četiri za potrebe Područne škole, dok ostalih dvanaest učionica trenutno ne služi nikakvoj svrsi. Navedena škola je u potpunosti prilagođena djeci s teškoćama u razvoju, stoga predstavlja idealno privremeno rješenje za OŠ Milan Amruš za djecu s teškoćama u razvoju, dok Grad ne izgradi novu školu.
Grad na čelu s gradonačelnikom Dusparom ima svoje planove za atraktivan prostor na lokaciji u kojoj je OŠ "Milan Amruš". Namjerili su se na njega. E, sad, možda oni žele jednim (s)lomom preko koljena i druge probleme riješiti. Čije i za čiji račun? Zatražili su, na sugestiju Županije, hitno očitovanje nadležnog Ministarstva prosvjete Ozbiljan predlagač Ministarstvu bi naveo datume početka izgradnje nove škole. Ali, toga nema, jer najvažnije je deložirati OŠ „Milan Amruš“, a poslije će se vidjeti. Za kaznu što u „Amrušu“ nisu prihvaćali ponuđene, a neadekvatne lokacije za izradnju nove škole koje su im pokušali uvaljati, načekali bi se dok Grad ne izgradi novu školu, možda i dva desetljeća.
Evo, na kraju nekoliko činjenica o kojima ne razmišljaju gradonačelnik i pobočnici, ili, razmišljaju o njima, ali ne haju za njih iz, za sada, neidentificiranih razloga:
- Preko pedeset učenika samo iz Slavonskog Broda bilo bi pogođeno preseljenjem na novu lokaciju u Ruščici, pogotovo ona djeca koju roditelji dovode pješice na postojeću lokaciju. O ostaloj djeci da i ne govorimo.
- Za preko četrdeset učitelja škole koji uglavnom stanuju u Slavonskom Brodu, Ministarstvo prosvjete moralo bi plaćati putne troškove.
- Škola u Ruščici ima manji broj učionica nego što trenutno ima OŠ "Milan Amruš", a njima treba više nego što imaju.
- Škola u Ruščici nema previjališta i niz drugih prostorija potrebnih za adekvatnu njegu djece.
- Škola opet ne bi bila na svom zemljištu kao što ni sada nije iz (ne)znanih razloga.
Da zaključimo o novom Dusparinom prebijanju problema preko koljena. Škola "Milan Amruš" pedeset (50) je godina u privremenom smještaju, a Grad na čelu s dr. Dusparom, želi riješiti status škole tako što će ju šupirati u novi, opet privremeni smještaj!! I što to zapravo znači da se preko sto djece s posebnim potrebama najednom želi udaljiti deset kilometara od Grada? Ne asocira li to na segregaciju? Zašto se ODMAH ne započne s izgradnjom nove škole, a ne forsiraju bajpas/koljena rješenja? Zašto da škola "Milan Amruš" snosi posljedice lošeg prosvjetnog planiranja u Županiji i Slavonskom Brodu, pa i u vidu područne škole u Ruščici?
