Premda je u prvi mah mnoge razveselila mogućnost rada iz dnevnih soba i s balkona, ubrzo su veselje zamijenili briga i želja za povratkom u bezlične urede, među ljude o kojima nemamo nužno visoko mišljenje. Situacija u kojoj se u istom prostoru miješaju poslovno i osobno nije najsretnije rješenje. Većina zaposlenih u Hrvatskoj nema osnovne infrastrukturne uvjete u kojima bi mogli dugotrajno raditi od kuće na način da ostanu učinkoviti i psihički stabilni. Kvadrature naših kućanstava većinom su takve da smo sretni da uopće imamo spavaće i dječje sobe
'Ne mogu vjerovati… mrzio sam to mjesto, a sad mi sve fali, čak i znojni Zlatko pored kopirke!' govorio je Goran uz hladno pivo na grijanoj terasi o vremenima u kojima je na svoje radno mjesto odlazio u zgradu u centru Zagreba. Njegova je firma u ožujku odlučila aktivnosti svojih radnika prebaciti u online okruženje. Što se u proljeće činilo kao privremeno rješenje iz čiste nužde, sada, u kasnu jesen, postalo je izgledan trajni aranžman.
Pandemija je mnogima dokazala da značajan dio radnika svoje radne obveze može obavljati i od kuće, a inicijalni financijski izračuni, jer o njima sve ovisi, da se ne lažemo, naglašavaju uštede poslodavaca. Čini se to kao rijetka win-win situacija, u kojoj svi dobivaju. Goranov prečvrst stisak ručke krigle, nervozan cug te nostalgično sjećanje na znojnog kolegu ukazuju na to da stvari nisu baš tako jednostavne.
Za dio zaposlenih fleksibilnost kojom se predviđa mogućnost rada od kuće izrazito je dobrodošla promjena. U nekim djelatnostima odsutnost drugih može predstavljati pozitivno potkrepljenje za veći radni učinak. U mnogim pak radnim organizacijama međuljudski su odnosi takvi da je više nego dovoljno redovito se vidjeti na online sastanku u 10 ujutro (po mogućnosti bez uključivanja kamere). Uz to, neke su osobe sklonije individualizmu i preferiraju samotnije okružje za rad, u kojem nema mjesta napornoj šefici ili iritantnom kolegi i njegovim seksističkim šalama. Pogrešno bi, međutim, bilo smatrati da je većina takva.
Izazov: Od doma učinkoviti i psihički stabilni
Premda je u prvi mah mnoge razveselila mogućnost rada iz dnevnih soba i s balkona, ubrzo su veselje zamijenili briga i želja za povratkom u bezlične urede, među ljude o kojima nemamo nužno visoko mišljenje. Navedeno je očekivano jer situacija u kojoj se u istom prostoru miješaju poslovno i osobno nije najsretnije rješenje, a naročito se to odnosi na one koji imaju obitelj s djecom u vrtiću i školi, poput Gorana. Većina zaposlenih u Hrvatskoj nema osnovne infrastrukturne uvjete u kojima bi mogli dugotrajno raditi od kuće na način da ostanu učinkoviti i psihički stabilni. Kvadrature naših kućanstava većinom su takve da smo sretni da uopće imamo spavaće i dječje sobe. Utopijski izgleda slika u kojoj svi oni koji trebaju online raditi ili obrazovati se imaju svoj radni stol. Ideje Silicijske doline slabije prolaze u srazu s postsocijalističkim obrascima gradnje i života.
Nije prostor jedini izazov. Zahtjev da par istovremeno radi od kuće potencijalno je opasan za kvalitetu njihovog odnosa. Volimo mi te druge, ali volimo i to da ih dio dana ne vidimo. Stvari postaju još složenije kada se u cijelu priču uključe djeca sa svojim potrebama, zahtjevima, offline/online školama. Teško je zamisliti mamu/tatu kako uspješno ignorira opetovane zahtjeve trogodišnje djevojčice koja želi progutati plastičnu figuricu žirafe ili petnaestogodišnjeg momka u zenitu borbe protiv autoriteta kako lupa vratima svoje sobe. 'Mama ima Zoom, majmune…', odjekuje kroz prozore otvorene zbog provjetravanja. Sav taj životni žamor moguće je utišati na određeno vrijeme, ali dugoročno, uz postojeće uvjete, on nije održiv.
Iz perspektive poslodavaca stvar se čini naizgled jasnijom. Mnogima odgovara to da radnici, ako izvršavaju svoje obveze, rade od kuće. Ideja je jasna – dok prihodi rastu ili ostaju isti, smanjuju se troškovi najma, putovanja, potrošnog materijala, reprezentacije… Uz to, online rješenja omogućuju planiranje poslovnih procesa i praćenje učinka pojedinca, čime je manja i mogućnost muljanja. Nema više pivice ili gemišta tijekom radnog vremena za Gorana. Vrlo brzo oduševljenost financijskom stranom ovakvih rješenja pokazat će se kratkovidnom jer zanemaruje razvoj kulture organizacije.
Drugim riječima, poslodavci bi se mogli ubrzo naći u situaciji postavljanja ključnog i teškog identitetskog pitanja, a to je: tko smo mi? Odgovor na to pitanje nikada nije jednostavan, a u slučaju rada on se nalazi u eksplicitnim i implicitnim vrijednostima i obrascima djelovanja. Njih je gotovo nemoguće ostvariti u online okružju, jer svi koji rade znaju da se oni najbolje ostvaruju i prenose osobnim kontaktom u formalnom i neformalnom okružju. Kako pozitivno, tako i negativno.
'Nemreš više nikoga naći ni za pivo'
Širi pomak prema radu od kuće imat će značajan utjecaj i na druge grane gospodarstva. Zamislite samo sve poslove koji ovise o jasnoj strukturi te odvojenosti rada i doma. Ne odnosi se to samo na kafiće i restorane koji servisiraju tisuće gladnih za vrijeme pauze za ručak, već i na sve one koji se bave npr. proizvodnjom i prodajom odjeće i obuće, frizere… Najbolje se radi doma, u trenirci i neoprane kose. Sve to moglo bi se odraziti i na vizure većih gradova, pa tako i onih hrvatskih, jer će potreba za mnogim uslugama, ali i poslovnim prostorom također nestati. Takvih se promjena ne treba bojati, već se njima treba početi prilagođavati na način da se osmisle hibridna rješenja kojima će se omogućiti fleksibilnost na korist radnika.
'Ajmo još jednu, dečki!' viknuo je Goran. 'Gogi, moramo doma. Cijeli dan smo na poslu', odgovorio je netko u ime nas ostalih. 'Je.em ti sve, nemreš više nikoga naći ni za pivo. Baš ste frendovi… koji je ono broj znojave legende Zlatka?'
tportal
