Nekakvog sporazuma o ograničenju i kontroli oružja mora biti, makar prešutnog, jer je to sine qua non i nacionalnoga i općeg opstanka.
Budući da je američki predsjednik Donald John Trump bio prvog tjedna veljače 2026. odbio prijedlog ruskog kolege Vladimira Vladimiroviča Putina o tomu da njihove države produlje upravo istekao „Novi START“ (engl. Strategic Arms Reduction Talks ) – važan sporazum o ograničenju i kontroli razmještanja strateškoga nuklearnog oružja tih dviju država na najviše po 1550 nuklearnih bojnih glava sa svake strane te najviše po 700 sustava za njihovo aktiviranje: interkontinentalnih balističkih raketa, podmornica i teških mombardera – svijet se prvi put nakon pola stoljeća našao oči u oči s mogućim krajem povijesti!? Armagedonom.
Dvije najmoćnije nuklearne sile na Kugli, SAD i Ruska Federacija, prvi put nakon pola stoljeća svjesno stavljaju ad acta tzv. ravnotežu straha, utemeljenu za Hladnog rata kapitalističkog Zapada i komunističkog Istoka. Nedugo nakon nikad međunarodno sankcioniranog američkoga ratnog zločina uranijskim „Little Boyjem“ (Mali dječak) nad stotinama tisuća civila 1945. godine u Hirošimi i plutonijskim „Fat Manom“ (Debeli čovjek) u Nagasakiju. U okolnostima kada je nacifašistički Japan već bio poražen i Drugi svjetski rat praktično završen.
Svijet gleda prema Rusiji i SAD-u kako bi riječi pretvorili u djela i bez odgode se vratili za pregovarački stolTa jeziva nuklearna zbílja u kojoj ljudska svijest i savjest nisu male šansu pred armagedonskim mišićima pomračenog uma – čije se vrlo tragične posljedice/opomene osjećaju i danas i još će se dugo u budućnosti – urodile su tzv. ravnotežom straha među nuklernim predatorima. Atomska je bomba vrlo brzo nakon armagedona u Hirošimi i Nagasakiju, jamačno već tada nije bila ekskluzivan američki izum, za godinu dvije su ju imali i Sovjeti/Rusi. Britanski su specijalci, uz potporu pokreta otpora, još 1943. godine u Norveškoj u rizičnoj operaciji uništili skrivenu u gudurama tajnu Hitlerovu tvornicu deuterija (teški vodik) za proizvodnju „oružja za ratnu prevagu“. Poslije rata je otkriven i ogroman podzemni kompleks pokraj St. Georgena an der Gusen nedaleko od Linza u Austriji.
Američko-sovjetski/ruski pregovori o START-u – smanjenju, ograničenju i kontroli strateškoga nuklearnog oružja – počeli su u lipnju 1982. godine, tu i tamo dolazili u krizu, ali je tzv. ravnoteža straha izdržala sve do sada isteka „Novog START-a“ i možebitno osvita tzv. neravnoteže straha u tzv. novomu svjetskom poretku po krojnom arku tzv. donroeve doktrine. Sporazumi START, koliko god manjkavi i „izigravani“ i u Washingtonu i u Moskvi, ipak nisu dopustili stanje prethodne tzv. kubanske krize 1962. godine kada se svijet našao na ivici Trećega (nuklearnog) svjetskog rata.
Sada to više ne vrijedi? „SAD je najmoćnija država na svijetu“, zapisat će predsjednik Trump na svojoj platformi Truth Social u povodu odbijanja Putinova prijedloga za produljenje sporazuma. „U svom prvomu mandatu sam potpuno obnovio našu vojsku, uključivo nove i brojne obnovljene nuklearne bojeve glave. Uveo sam Svemirske snage, a sada nastavljamo obnavljati vojsku na razinama kakve dosad nisu viđene. Vojsci dodajemo i bojne brodove koji su stoput moćniji od onih koji su plovili morima za Drugoga svjetskog rata – Iowe, Missourija, Alabame…
Bez Kine, naravno – ostale nuklearne zemlje su u drugom planu, jer ih na ovaj ili onaj način drže na uzdi tri dominantne – strateška (ne)stabilnost nema previše smisla„Spriječio sam izbijanje nuklearnih ratova diljem svijeta: između Indije i Pakistana, Irana i Izraela te Rusije i Ukrajine. Umjesto produljenja sporazuma ‘Novi START’, koji je SAD loše ispregovarao i uz ostalo grubo se krši, trebali bismo angažirati naše nuklearne stručnjake da rade na novom, poboljšanom i moderniziranom sporazumu koji može trajati dugo u budućnosti.“ Trump ne krije da u tom sporazumu želi i Kinu, pa je u tom smislu telefonski razgovarao s predsjednikom Xi Jinpingom.
Budući da odavno već nisu samo SAD, Rusija i Kina moćne nuklearne sile, posobne održavati svjetski mir i sigurnost glede&unatoč izazivanja atomskog rata – na listi vlasnika oružja sudnjeg dana ih je najmanje devet ili već 11 (što je sa Sjevernom Korejom, Iranom, Izraelom…?) – resetiranje bi „Novog START-a“ u „noviji START“ imalo smisla. S više, ako baš ne svima tim potencijalnim potpisnicima.
Svijet bi jamačno odahnuo s olakšanjem kad bi pristali na ograničenja i međunarodnu kontrolu radi suzbijanja besmislene utrke u naoružavanju. Puno dulje no što je Putin predložio produljenje barem za godinu dana rješenja dogovorenih 2010. godine, pa 2021. s predsjednikom SAD-a Josephom Robinette „Joe“ Bidenom, Jr. u „Novom START-u“. Time bi se, drže u Kremlju, dobilo produktivno vrijeme za kvalitetan dogovor o općeprihvatljivom razmještanju strateških nuklearnih bojevih glava, raketa, bombardera i podmornica…
Trump očito misli drukčije, a (ne)izravno i priznaje američko kršenje čak i „Novog START-a“ time što je – očito bez dogovora s Moskvom i kontrole međunarodne zajednice – „potpuno obnovio našu vojsku, uključivo nove i brojne obnovljene nuklearne bojeve glave, uveo Svemirske snage“ te „nastavlja obnavljati vojsku na razinama kakve dosad nisu viđene“, etc.
Vrag će znati što od toga jest, a što nije bilo u skladu s „Novim START-om“ baš kao što će isti vrag znati koliko je i Putin uzvraćao isto mjerom. Možebitno i više od – dogovorene mjere, pa…
„Rusija je i dalje spremna za dijalog sa SAD-om, ako pozitivno odgovori na prijedlog predsjednika Putina da se, kao i mi, dobrovoljno nastavi pridržavati ograničenja iz ‘Novog START-a’“, kazao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Sergejevič Peskov. „Unatoč isteku tog sporazuma, Rusija će ostati odgovorna nuklearna sila i nastavit će odgovoran pristup strateškoj nuklearnoj stabilnosti. Sa žaljenjem gledamo na istek ‘Novog START-a. Predsjednik Putin je o tomu telefonski razgovarao s kineskim predsjednikom Jinpingom. Što će se dalje događati, ovisi o razvoju događaja. U odnosu na nuklearnu stratešku stabilnost, Rusija će se, kao i uvijek, voditi nacionalnim interesima.“
Dvije najmoćnije nuklearne sile na Kugli, SAD i Ruska Federacija, prvi put nakon pola stoljeća svjesno stavljaju ad acta tzv. ravnotežu strahaBez Kine, naravno – ostale nuklearne zemlje su u drugm planu, jer ih na ovaj ili onaj način drže na uzdi tri dominantne – strateška (ne)stabilnost nema previše smisla. Kako su do sada stajale stvari, Peking je mudro ili ne, ovisno o međunarodnim okolnostima, izbjegavao razgovor o toj temi i s Moskvom i s Washingtonom. Zato što se pouzdao u, procienjeno svojih 600 bojevih glava u odnosu na cca 4000 koliko ih navodno imaju i SAD i Rusija? „Kina žali zbog isteka sporazuma između Rusije i SAD-a“, oglasio se glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Lin Jian. „Međunarodna zajednica je zabrinuta, jer bi to moglo negativno utjecati na sustav kontrole naoružanja i globalni nuklearni poredak.“
Washington je za Bidenove administracije – koja je via Bruxelles i London instrumentalizirala političkog eunuha u Kijevu Volodimira Oleksandroviča Zelenskog za uvući Putina u najsmrtonosniji sukob u Europi nakon 1945. godine Drugoga svjetskog rata – prekinuo vojnu komunikaciju s Rusijom. Baš uoči ruske tzv. specijalne vojne operacije za denacifikaciju Ukrajine u veljači 2022. godine. „Da sam ja tada bio predsjednik SAD-a, rata ne bi bilo“, reći će Trump po drugomandatnom ulasku u Bijelu kuću i energično uprijeti kažiprstom u krivce za najveći/najopasniji sukob Rusije i Zapada nakon Hladnog rata: Kijev, Bruxelles i London s partnerima. Tim redom!
„Održavanje dijaloga među vojskama je važan čimbenik globalnog mira i slabilnosti te pruža mogućnost za veću transparentnost i deeskalaciju“, reći će američki general Alexus Gregory Grynkewich, čelnik Europskog zapovjedništva u povodu obnovljene vojne komunikacije i razgovora u Abu Dhabiju s ruskim i ukrajinskim vojnim dužnosnicima. Stvari, čini se, ipak sjedaju na mirnije i sigurnije mjesto, iako to neproduljenjem „Novog START-a“ ne izgleda tako.
Jest činjenica kako je štošta od oružja u nuklearnim arsenalima svjetskih velesila s vremenom zastarjelo, da je mu je prošao rok uporabe, no istina jest i to kako su u međuvremenu – manje ili više skrivećki, mimo „Novog START-a“ – ušla nova, puno opasnija/smrtonosnija oružja sudnjeg dana. Već je i raspoloživo „jamstvo“ napuštene (?) tzv. ravnoteže straha kojem je prošao „rok trajanja“ dovoljno i za nehotična pritiska na gumb sudnjeg dana na bilo kojoj strani da Plavi planet učas pretvori u oblačić svemirske prašine. Valjda su i zadrti zagovornici tzv. teorije prvog udara dovoljno svjesni neizbježno ubitačnoga nuklearnog protuudra? Ti meni, ja tebi!?
„Prvi se put u više od pola stoljeća suočavamo sa svijetom bez ikakvih obavezujućih ograničenja strateških nuklearnih arsenala Rusije i SAD-a, dviju država koje posjeduju većinu globalnoga nuklearnog oružja“, tvrdi glavni tajnik UN-a António Manuel de Oliveira Guterres, upozoravajući da je neproduljenje sporazuma „Novi START“ vrlo ozbiljan trenutak za svjetski mir, stabilnost i sigurnost. „Raspad desetljeća postignuća u kontroli nuklearnog naoružanja događa se u trenutku kada je rizik od upotrebe tog oružja najveći u posljednjih nekoliko desetljeća.
Svijet gleda prema Rusiji i SAD-u kako bi riječi pretvorili u djela i bez odgode se vratili za pregovarački stol dogovoriti se o sljedećem sporazumu, jer je prigoda za resetirati režim kontrole naoružavanja, prilagođen promjenljivom globalnom okruženju.“
Umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Zvonko Orehovec pak tvrdi u HTV-ovu „Studiju 4“ da se „kompliciraju i zaoštravju globalna geostrateška preslagivanja, prije svega između SAD-a, Rusije i Kine“ tako da bi produljenje „Novog START-a“ pružilo lažnu sliku sigurnosti. „Oni jesu ograničili količinu nuklearnog oružja i lansirnih sredstava, a istodobno je narasla sposobnost novih tehnologija. Pitanje je je li broj bojevih glava i njihovo ograničenje rješava temeljni problem: sigurnost komunikacijskih sustava. Rusi i Amrikanci se drže sporazuma o ograničenju, ali Sjeverna Koreja, Kina, pa i Iran nisu obuhvaćeni tim sporazumom.
Interkontinentalni su nuklearni balistički projektili bili cijelo 20. stoljeće, prije svega, oružje odmazde i oružje odgovora na prijetnje. Sada to više nije tako, jer su se promijenile mete, ali i svrha tih projektila. Više se ne govori samo o odmazdi. Nove tehnologije približavaju konvencionalno oružje nuklearnom, koje se pak spušta na razinu konvencionalnog.“
Koliko se god tzv. neravnoteža straha nakon isteka „Novog START-a“ sad prikazuje dramatičnom i izazovnom za čovječanstvo, što teorijski jest opasnost nad opasnostima, u aktualnoj pak zbílji resetiranja starog u tzv. novi svjetski poredak „triju hemisfera“ pod utjecajnim kišobranima SAD-a, Kine i Rusije, gdje je Europa sama sebe svela na autsajdericu, nikomu od nuklearnih velesila ipak neće pasti na um prvoj stisnuti gumb sudnjeg dana. Ta se količina suicidnog kretenizma još nije stekla. Bilo sporazuma o ograničenju i kontroli tog oružja ili ne. A nekakvog mora biti makar prešutnog, jer je to sine qua non i nacionalnoga i općeg opstanka.
