Danas nije politički korektno - a bez dobrog odvjetnika ni jeftino - reći za nekoga da je glup, pa se kaže da je, recimo, kognitivno oštećen. Ili, još jeftinije, ograničen.
Kognitivno ograničenu osobu krasi rijedak i nepogrešiv osjećaj za redanje prioriteta. Kao nesretnog Muju, kojemu je onaj Japanac iz prastarog vica objasnio kako je njemu na prvom mjestu Japan, na drugom posao, na trećem bog shin, a obitelj na četvrtom, na što mu je prostodušni Mujo odgovorio kako je njemu na prvom mjestu obitelj, na drugom bog, na trećem posao, a Japan tek četvrtom.
A ima i onaj kad je Mujo vlakom stigao iz Njemačke kući krvave košulje, zaprepaštena Fata pitala ga što se to dragi Mujo dogodilo, on joj objasnio da je u naslonu njegova sjedišta, baš u visini glave, stršao neki zarđali ekser, i kako se vlak drmao, taj mu se ekser cijelim putem zabijao u potiljak, nakon čega ga je Fata pitala kako se bolan nije sjetio zamijeniti s nekim mjesto. “Sjetio sam se, jašta nego sam se sjetio”, odgovorio joj Mujo, “ali s kim da se zamijenim kad je kupe bio prazan?”
I da su prostodušnog Muju u vlaku dohvatili, recimo, anketari nekakve agencije za istraživanje javnog mnijenja s pitanjem koji su njegovi najveći životni problemi, on bi im, blažen u svom kognitivnom ograničenju, odgovorio kako je na prvom mjestu svakako a) krv kojom je na užas žene Fate uprljao novu košulju, na drugom b) prazan kupe, zbog čega nema s kim zamijeniti mjesto, na trećem c) ta gadna rupa u glavi, a na četvrtom, mamu mu jebem, d) ovaj ekser u naslonu.
Danas, međutim, nije politički korektno za Bosance reći da su kognitivno ograničeni, pa uzmimo radije neki drugi primjer.
Dnevnik Nove TV, recimo, nekidan je objavio rezultate istraživanja Crobarometar za travanj, kojega za tu televizijsku kuću redovno među Hrvatima provodi agencija za istraživanje javnog mnijenja Ipsos. Prema tom istraživanju, HDZ i SDP i dalje su dvije najjače političke snage, ali nije to primjer o kojemu sam vam htio pričati.
Zapravo i jest, ali o tome malo kasnije.
Na pitanje, naime, koji su njihovi životni problemi, najveći broj Hrvata u istraživanju Ipsosa ponovo je, kao i proteklih mjeseci i godina, istaklo a) inflaciju, odnosno skupoću i visoke cijene. Na drugo mjesto ovoga se travnja probilo b) opće nezadovoljstvo stanjem u domaćem gospodarstvu, na trećem je c) nezadovoljstvo životnim standardom, odnosno preniskim plaćama, dok se na četvrtom mjestu najvećih životnih problema Hrvata nalaze, jasno, d) korupcija i kriminal na visokim razinama.
Odnosno, shvatili ste, onaj zarđali ekser.
I tako mjesecima, i tako godinama. Na Novoj TV ionako nisu precizirali jesu li to rezultati istraživanja za travanj 2025. ili na travanj 1991., ali nije ni važno: mogao je to biti bilo koji travanj između 1991. i 2025.
Ne treba, međutim, gubiti nadu, jednom će i prostodušni Hrvati shvatiti kako u prirodi stvari stoje, i kako Zemlju ne drže slonovi na leđima divovske kornjače, nego se to samo kornjača popela na slona koji dokono stoji na zemlji. I da njihov najveći problem nisu ni inflacija i visoke cijene, ni stanje u domaćem gospodarstvu, ni životni standard i niske plaće, već je njihov najveći problem onaj s četvrtog mjesta – metastazirana korupcija i organizirani kriminal pod političkim pokroviteljstvom. Zbog čega – ne znam mogu li me Hrvati pratiti – i imaju inflaciju, devastirano gospodarstvo i niske plaće.
Ili, ako je Hrvatima tako lakše shvatiti: nije njihov problem ni prazan kupe, ni krvava košulja, ni rupa u glavi, već je njihov problem, mamu mu jebem, a) onaj ekser što viri iz naslona za glavu. Zbog kojega za početak uopće imaju b) rupe u glavama i c) krvave košulje, od kojih su, shvatit će konačno, d) pobjegli svi iz kupea.
Sve ovo pričam vam za slučaj da se pitate kako je moguće da su usprkos svemu – usprkos dakle nezadovoljstvu Hrvata zbog visokih cijena, devastiranog gospodarstva, lošeg standarda, niskih plaća, inflacije, korupcije i kriminala, i usprkos činjenici da je tako profilirano nezadovoljstvo nepromijenjeno već godinama i desetljećima – po istom istraživanju dvije najjače političke snage i dalje HDZ i SDP, i da je njihov rejting od po dvadeset pet posto, kako kažu u Ipsosu, gotovo nepromijenjen u odnosu na ožujak. Ne Novoj TV, kažem, nisu precizirali odnosi li se to na ožujak 2025., ožujak 1991., ili bilo koji ožujak bilo koje godine između 1991. i 2025.
Hrvatima, međutim, korupcija, ekser i Japan sveudilj na četvrtom mjestu. A što je najgore, nema ni Bosanaca ni Japanaca da zamijene mjesta.
Ima, međutim, Srba.
Oduševljeno tako Hrvati već mjesecima prate studentsku revoluciju u Srbiji, ganuti se dive pobunjenoj srpskoj mladosti koja već pola godine blokira sveučilišta, prometnice i javne ustanove, i kad su ovih dana studenti iz Srbije krenuli u štafetni maraton put Bruxellesa, Hrvati su ih na proputovanju kroz Osijek, Viroviticu i Varaždin dočekivali kao rod rođeni, pružajući punu podršku njihovoj borbi i zahtjevima s kojima trče u prijestolnicu Europske unije.
Kojoj borbi, kojim zahtjevima? Eh, kojoj borbi i kojim zahtjevima.
Srpska mladost nije, naime, izašla na ulice ni zbog inflacije i skupoće, ni zbog stanja u srpskoj ekonomiji, ni zbog niskog životnog standarda i bijednih plaća, već su na ulice izašli – sopstvenim ušima nisu Hrvati mogli da veruju – zbog korupcije i kriminala na visokim razinama! Štoviše, razlog zbog kojega su započeli proteste i zbog kojeg demonstriraju i danas, šest mjeseci kasnije, jest tragedija na nedavno otvorenoj željezničkoj stanici u Novom Sadu, na kojoj je u urušavanju netom obnovljene nadstrešnice poginulo šesnaest ljudi: iz nekog razloga, naime, srpski studenti misle da razlog za tu tragediju nisu visoke cijene građevinskih materijala, stanje u srpskom građevinarstvu ili niske plaće građevinskih radnika, već korumpirani političko-građevinski kartel. Iz tog razloga, eto, srpska mladost ne traži ni niže cijene, ni veće plaće, ni ozdravljenje građevinske industrije, već odgovornost kriminalaca što na snježnim vrhovima vlasti, mamu im jebem, dijele poslove i provizije.
To, kažem, za slučaj da se pitate zašto se jednako nezadovoljni i bijesni Hrvati, zadivljeni borbom srpske mladosti, i sami ne pobune. Umjesto toga oni, blaženi u svojoj kognitivnoj ograničenosti, plješću hrabrim srpskim studentima, jednakim oduševljenjem kojim – kako vidimo u istraživanju Ipsosa – već trideset pet godina plješću korumpiranim kartelima na vlasti.
I da Hrvati tako čekaju vlak na svečano otvorenoj željezničkoj stanici, i da im se jednog dana – ili, da budemo precizniji: kad im se jednog dana – netom obnovljena betonska nadstrešnica obruši na glavu, njima će, to ste do sad shvatili, sveudilj na prvom mjestu najvećih životnih problema biti a) krvave košulje, na drugom b) prazan kupe, i na trećem c) rupe u glavi.
A tek na četvrtom d) korumpirana vlast u Srbiji.
