Nije primjereno, ma kako to suci opravdavali, jedan kroše Mamiću sankcionirati 22-godišnjaku s 30 dana iza rešetaka, a izvikivanje pogrda Janici s pet dana zatvora. Kako to da krvoločno „Ubij, ubij, ubij Srbina“ i ustaško „Za dom spremni“ ne vrijedi čak ni uhićenja zbog „narušavanja javnog reda i mira“ na stadionima? Kamoli kojeg dana zatvora, što je striktno propisano zakonom. A policija poimence zna te koji šire rasizam, šovinizam i naci-fašizam u javnom prostoru. Koje crno zlo, recimo, ne čuje predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u Osijeku na prijateljskoj nogometnoj utakmici Hrvatska-Izrael, a HRT-ov reporter Drago Ćosić hvali „odličnu atmosferu“
Marijan Vogrinec
Nakon što se „gazda hrvatskog nogometa“ i savjetnik GNK Dinama Zdravko Mamić u srijedu 7. lipnja prisilno okupao u moru pošto je privezao jahtu u bolskoj luci, tri dana kasnije, u subotu 10. lipnja, neugodnost je na trajektu iz Splita u Supetar na Braču te u supetarskoj luci doživjela i državna tajnica za sport Janica Kostelić. Prepoznavši Mamića na molu, gnjevni se pripadnik Hajdukove navijačke skupine Torcide zatrčao i šakom u glavu oborio ga u more. Poznatu bivšu skijašicu na državnoj dužnosti nitko nije tukao, ali – prema tvrdnji policije kojoj je to prijavila – „verbalno ju je napalo i vrijeđalo“ pedesetak Torcidaša što su se uputili na malonogometni turnir na otoku. Janica Kostelić je kanila nazočiti finalu teniskog turnira Croatia Bol Open.
Nakon incident najprije na trajektu, pa na rivi, demonstrativno je napustila Brač, s još dvije ženske osobe u automobilu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Uvrijeđeno se potom i neprilično pojadala: „Vjerujem da se tu radi samo o skupini pojedinaca (od čega bi se inače imala sastojati skupina? – op.a.), ali je za mene ovo bilo jako neugodno iskustvo. Tužna sam što se ne mogu sigurno kretati po svojoj domovini“. Ako se itko može sigurno i slobodno kretati Hrvatskom i uživati sve javne počasti, to je upravo Janica Kostelić. Žena kojoj – baš zbog skijaških medalja, kristalnih globusa, kruna i inih svjetskih priznanja, zbog hrvatske himne i zastava uz najvažnija postolja – nema tko ne skida kapu do tla. I u domovini i izvan nje. Janica je neupitna veličina, hrvatski dio svjetske povijesti skijanja i sporta uopće.
Ali Janica (HDZ-ova) političarka, državna dužnosnica za sporta u svojoj državi, to je sasvim druga Janica. Janica koja je dio sportskog i političkog establishmenta RH, a Torcida, BBB, Armada…, pa i gro šire javnosti teško su razočarani tom povlaštenom skupinom koja i sport i cijelu zemlju „vodi u pogrešnom smjeru“. Po podacima prvih dana lipnja rejtinške agrencije Promocije plus CRO Demoskop, tako misli 73 posto građana. Otkad je bivši HDZ-ov ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar lani u travnju, na opće čuđenje, predložio Janicu Kostelić za svoju pomoćnicu, a vlada je potvrdila kao doministricu, ona se nije snalazila na toj dužnosti i, logično, nije polučila nikakav pozornosti vrijedan rezultat. Trudi se, tvrde u HNS-u, HOO-u…
Osim što se nečinjenjem, siromašnim komunikacijskim darom i naslikavanjem po VIP ložama s iritantnim likovima iz politike i sporta, pa i abonentima na kriminalne istrage, debelo zamjerila poklonicima poštene sportske igre, njezina je dužnosnička godina ostala nevidljiva. Njezine prijatelje Zdravka Mamića (i Dinamo) te Davora Šukera (i HNS, sudačku organizaciju…) osobito u Dalmaciji smatraju zakletim neprijateljima svetinje bilih – Hajduka, a Janicu pristranom i nesposobnom.
S tom godinom „uništa“, premijer Andrej Plenković ju je bez nekog racionalnog razloga preimenovao iz pomoćnice ministra na čelu Uprave za sport u resornom ministarstvu u državnu tajnicu na čelu Središnje državne uprave za sport. Nije šija, nego vrat. Sve isto, samo pod drugim nazivima. Nesposoban novi šef uvijek najprije mijenja raspored ili pojedine komade namještaja u svom uredu. Janica nema bitne kondicije za „isušiti močvaru“, jer je samo birokrat više. Doduše zvučnog imena, ali to za njezinu zadaću nije dovoljno. Od školske spreme ima završenu osnovnu školu te nepoloženu maturu. Otprilike pola života ostavila je na skijama, ledenjacima, teškim treninzima, strogom režimu prehrane i organizacije dana, po hotelima, putovanjima, nažalost i bolnicama, složenim operacijama koljena, rehbilitacijama, odrađivanju sponzorskih ugovora. O strategijama razvoja sporta nema pojma.
U opisu je poslova zadužena za kompliciran sportsko-rekreacijski sustav u kojem mali dio sportova raspolaže ogromnim svotama novca, a većina nikakvim. U njemu cvjetaju političko uhljebništvo, korupcija, kriminal i poroci kakve zdrav razum ne može pojmiti. Janica Kostelić je odgovorna ne samo za državnu strategiju u tom području nego i za svaki od sportova pojedinačno. Ne samo za nogomet, košarku i rukomet već i za tenis, boks, hrvanje, atletiku, paraolimpijce, školski sport… I za badminton.
Istina, nije Janica jedina deficitarna za odgovornu državnu dužnost, a obnaša je, niti je Plenkovićeva vlada jedina ili prva koja na određene pozicije u vlasti postavlja neke svoje uzdanice, čije sportsko, umjetničko, estradno, braniteljsko, konfesionalno, itsl. ime i prezime moćno zasjenjuje kompetencije za obavljanje dužnosničkih zadaća.
Sudsko treniranje strogoće
Do jučer je stomatolog Ivan Kovačić (Most) bio dobar premijeru Plenkoviću za ministra uprave i čak potpredsjednika vlade, a sada će o graditeljstvu u cijeloj zemlji odlučivati ministar (također vladin potpredsjednik) Predrag Štromar (HNS), koji za dva mandata varaždinskog župana nije izgradio, renovirao ili opremio ni jednu školu. U Hrvatskom saboru su, recimo, lijepe apanaže primali Zlatko Vitez, Martin Sagner Dudek, Boris Dvornik, Hrvoje Hitrec, Kićo Slabinac…, u diplomaciji izvan RH Miroslav Škoro, Đani Maršan, Neven Jurica… Što su takvi znali o politici, poljoprivredi, turizmu, industriji, investicijama, makroekonomskoj i fiskalnoj politici, znanosti, zakonima…? O gospodarskoj diplomaciji? Uglavnom ništa, pa je i rezultat tog kadroviranja – „uništa“.
Bez obzira na grijehe do neba „nezamjenjivih“ HDZ-ovih vladara u vrhunskom sportu i zasluženu averziju što su je navukli na sebe, nije bilo u redu što je u Bolu na Braču „gazda hrvatskog nogometa“ Zdravko Mamić šakom u glavu bačen u more. Nije bilo u redu ni to što je splitsko prekršajno pravosuđe – reagirajući brzinom svjetlosti, kao ni u jednom slučaju prije – sankcioniralo s pet dana zatvora sedmoricu od 12 uhićenih torcidaša „zbog narušavanja javnog reda i mira“. Od progona trojice se odustalo, a dvojica maloljetnika su puštena na slobodu. Mamić je kriv za svašta, ogavan rječnik i ponašanje ne spadaju u civiliziranu sredinu, poslovno-novčane dubioze već su dugo predmet ozbiljnijih pravosudnih istraga, ali u uljuđenom društvu gdje sumnjiv novac nije mjerilo svih stvari i sportskih sudbina nedopušteno je boksački liječiti navijačke komplekse. Red je sankcionirati nasilje, ali primjereno težini delikta.
Nije primjereno, ma kako to suci opravdavali, jedan kroše Mamiću sankcionirati 22-godišnjaku s 30 dana iza rešetaka, a izvikivanje pogrda Janici s pet dana zatvora. Kako to da krvoločno „Ubij, ubij, ubij Srbina“ i ustaško „Za dom spremni“ ne vrijedi čak ni uhićenja zbog „narušavanja javnog reda i mira“ na stadionima? Kamoli kojeg dana zatvora, što je striktno propisano zakonom. A policija poimence zna te koji šire rasizam, šovinizam i naci-fašizam u javnom prostoru. Koje crno zlo, recimo, ne čuje predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u Osijeku na prijateljskoj nogometnoj utakmici Hrvatska-Izrael, a HRT-ov reporter Drago Ćosić hvali „odličnu atmosferu“.
U Janičinom slučaju nije u redu što ona nema osjećaj razlikovanja (ne)odgovornosti dobro uhljebljene državne dužnosnice prema (ne samo sportskoj) javnosti, čija je zapravo službenica. Plaću joj ne daje premijer Plenković, HDZ, Mamić ili Šuker, nego i ti ljudi – među inim poreznim obveznicima – koji su ju vrijeđali. Janica je u njihovoj službi, a ne obratno. Ako oni nisu zadovoljni njezinim „služenjem“, odrađivnjem plaće, to joj imaju pravo skresati u lice. Doduše, ne prostački, ali ako su učili iz Mamićeve skripte „mučko đubre“ i koji put vidjeli kako se u sabornici međusobno časte „uvaženi zastupnici“ Stevo Culej, Nenad Stazić, Željko Glasnović, Ivan Pernar i takvi – i nikom ništa – navijači se baš i nisu pokazali bogzna kakvim učenicima.
Janica Kostelić je politička, javna osoba i kao takva podložna javnoj kritici. Torcida je uvjerena da je Janica sklopila pakt sa Zdravkom Mamićem, inače izdašnim HDZ-ovim donatorom koji organizira u svojoj vili proslavu rođendana kućnoj prijateljici Kolindi Grabar-Kitarović. Navijači drže da Janica ne provodi Zakon o sportu, jer je na strani kompromitiranog vodstva HNS-a te uvezanih pojedinaca i interesnih skupina u dosluhu sa ZNA SE kojom političkom opcijom.
To jest ili možda jest istina, narod nije blesav, ali ipak nema opravdanja za uvrede „O Jano, o Janice, puši k…c snježna kraljice“ i „J..o te Mamić“. Ta vrst prostakluka ni policiji ne može biti alibi za, kako je priopćila, „kriminalističko istraživanje nad 12 osoba, od kojih su dvije maloljetne“. S kriminalom to nema veze. Pogrde tipa puši k…c i j…o te ovaj ili onaj u dnevnom su diskursu prosječnog Hrvata kao dobar dan, čak i nisu prostota. U Janičinom pak slučaju to je kriminalitet zbog kojeg se ide u zatvor. Država očito želi poručiti da joj nisu svi građani jednako vrijedni. Strašno.
Kad državna tajnica za sport, za što je ovlaštena i dobro plaćena, pokaže zube „gazdi hrvatskog nogometa“ i aroganciji koja krade dukate po zrakoplovima, a HNS prisili poštivati Zakon o sportu i ustinu se lati „isušivanja močvare“, Torcida, BBB, Armada i ine navijačke skupine zborno će joj skandidati: „O Jano, o Janice, živjela vječno snježna kraljice“. Ovako, dok nezainteresirano šuti i na Mamićevu žuč: „Ovo ste vidjeli sada i nikad više!“ (Rijeka s 3-1 u Kupu Hrvatske deklasirala Dinamo i odnijela dvostruku krunu – i prvenstvo i Kup), tolerira Divlji zapad u najpopularnijem sportu. Čista je glupost prijetiti da „nikad više“ ni jedan hrvatski klub, osim Dinama, ne smije biti najbolji u zemlji u kojoj se Janica Kostelić odjednom osjeća ugroženom.
Više nije ni paradoks u toj zemlji kojekakvih čudesa da se opet politika našla gurati u prvi plan, kompromitantno glumatati Janičinu odvjetnicu. Zataškavajući po običaju bit problema koje je proizvela upravo politika, a time se stanje ne dâ popraviti. Vlada RH tvrdi da su uvrede „izraz nepoštivanja i prema njenim športskim uspjesima, ali i njenoj aktualnoj dužnosti, unatoč naporima koje čini u uspostavljanju pozitivnih trendova u hrvatskom športu“. Uopće se ne radi o tome, jer nitko ne dovodi u pitanje njezine „športske uspjehe“, a poštivanje „njene aktualne dužnosti“ (državne/političke) nigdje nije propisano niti je to ičija obaveza.
Hrvatski olimpijski odbor je zgrožen muškim nasilništvom nad ženom, „državnom tajnicom za sport“, što je „sramotno i neprihvatljivo u civiliziranom društvu“. Kažu: „Janica je najtrofejnija hrvatska sportašica svih vremena. Zahvaljujući njezinim pobjedama hrvatska se himna puno puta svirala u svijetu, a hrvatska se zastava vijorila na najvišem jarbolu i zbog toga zaslužuje naše poštovanje. No prije svega zaslužuje poštovanje kao žena, i kao takva ne smije biti meta ovakvih divljačkih ispada“. Politika je nakitila svoje odvjetništvo i epitetima „proslavljena hrvatska skijašica“, „olimpijka“, „legendarna hrvatska skijašica“… Sve je to točno, međutim, za bit stvari je važno što i kako radi političarka, državna tajnica za sport Janica Kostelić. To da je ona neprocjenjivo zaslužna sportašica i to što je – žena, spada u drugu priču.
Sociolog sa Sveučilišta u Zadru Sven Marcelić kazao je u HTV-ovoj „Temi dana“ da je Janica Kostelić – za razliku od Zdravka Mamića u Bolu – bila tek kolateralna žrtva. Nepristojni su pripadnici Torcide preko nje kao simbola sportske vlasti i službene predstavnice uneređene države istresli svoje ogorčenje i neslaganje s tim stanjem. Nisu vrijeđali neupitnu sportsku veličinu, nego društveno-politički sustav koji ju je zloporabio. Poruka je to sustavu u kojem su mogući mamići, šukeri, vrbanovići, robovlasnički ugovori, utajeni porez, pokradeni milijuni, namještanje rezultata, deseci tisuća eura za „poštena suđenja“ i mafijaški hranidbeni lanci, naslutljivi tek u VIP ložama i na donatorskim večerama.
Zanimljivo, Plenkovićeva vlada na velika vrata uvodi verbalni delikt za koji se mislilo da je ostao u propalom komunističkom režimu kao otrcano strašilo. HDZ-HNS-ova vlast, pak, postupa selektivno, u slučajevima kad su posrijedi osobe kalibra državne tajnice Janice Kostelić. I to već prvog dana otkako je premijer imenovao ministrom unutarnjih poslova svog šefa Kabineta u vladi i europarlamentarnog prijatelja Davora Božinovića, čovjeka koji nema u sebi ama baš ničega – policijskog. Staložen je to i pomalo povučen gospodin europskih manira, finog osjećaja za svaku vrst bontona. Sada izjavljuje da je policija u slučaju Janice Kostelić postupila u skladu sa zakonom i striktno po pravilima struke.
A Kosor, Milanović, Rakić…
U olovno doba „državone politike“ Franje Tuđmana nije se uhićivalo ni onda kad je cijeli stadion – zbog autokratske promjene imena Dinamo u Croatia – znao skandirati prvom hrvatskom predsjedniku onu rugalicu „Ima jedan čovjek čudan po imenu Franjo Tuđman“ i notorne prostote. Tuđman je bjesnio i uzvraćao isto tako zločesto, ali nije trpao ljude iza rešetaka. Doduše, pokušao je policijski batinati 100.000 ljudi na Trgu bana Jelačića, koji su prosvjedovali protiv ukidanja Radija 101, popularne Stojedinice, ali se tadašnji HDZ-ov ministar Ivan Jarnjak oglušio o taj suludi zahtjev. No, nisu se sudovi oglušili o režiranu u HDZ-u epidemiju „duševnih boli“ zbog kojih su se nezavisni mediji naplaćali odšteta „bolesnicima“. Tjednik Feral Tribune je zbog tih odšteta bio prisiljen prestati izlaziti. U komunizmu se išlo u zatvor zbog obične podoknice „Vila Velebita“ i sličnih gluposti „protiv naroda i države“, a „demokraciji“ Bijedne Naše zbog – Janice Kostelić. Sic. Glupost nikad ne umire.
Premijerki Jadranki Kosor svojedobno je razularena rulja opasnih namjera dolazila pod obiteljske prozore na maksimirskim Ravnicama vikati „Kurvo! Kurvo…!“ i cijeli repertoar prostota što ih može smisliti špiljski um i – nitko nije uhićen. Razularena tzv. braniteljska rulja iz ekstremističke šatre na Savskoj 66 u Zagrebu također je došla u Krajišku ulicu 2015. godine najgorim prostotama pod prozorima obiteljskog stana vrijeđati tadašnjeg premijera i šefa SDP-a Zorana Milanovića. Ta ista rulja je iste godine prostački ugrozila fizičku sigurnost predsjednice Vijeća za elektroničke medije Mirjanu Rakić – vodili su ih notorni Đuro Glogoški, nadrinovinar Velimir Bujanec, Ivan Tepeš iz HSP-a Ante Starčević, Zdravko Tomac i takvi – a SDP-ov ministar policije Ranko Ostojić nikog nije uhitio. Kamoli da mu je sud odrapio bilo kakvu kaznu „za narušavanje javnog reda i mira“.
Tko je državna birokratkinja Janica Kostelić da je ne samo vrijedna reinkarnacije komunističkog verbalnog delikta i zatvorskog progona neodgojenih, jedva punoljetnih huligana s pivicom-dvije u krvi nego i nije li samoj Kostelić neugodno, ako ništa drugo, da se građanima na taj način šalje negativna poruka i produbljuju ionako preduboki razdori u društvu? Tim više, jer ta bivša vrhunska sportašica dolazi iz obitelji koja ne krije sasvim izravne simpatije za naci-fašizam. Znana je nečasna epizoda njezinog brata Ivice Kostelića kad je kazao da je spreman „za lauf baš kao vojnik Wehrmachta pred Staljingradom“. On zna što je bio Staljingrad i što je Hitlerov vojnik tamo imao tražiti, malo morgen. Maloumno tresne budalaštinu, pa ostane živ.
Treba mu progledati kroz prste jer je također bio vrhunski svjetski skijaš, koji – za razliku od svoje razumnije sestre – nije znao pravodobno objesiti pancerice i štapove o klin. Da neuspjesima ne baci u sjenu sva ona postolja uz koja se dizala hrvatska zastava i svirala nacionalna himna.
tacno
Marijan Vogrinec
Nakon što se „gazda hrvatskog nogometa“ i savjetnik GNK Dinama Zdravko Mamić u srijedu 7. lipnja prisilno okupao u moru pošto je privezao jahtu u bolskoj luci, tri dana kasnije, u subotu 10. lipnja, neugodnost je na trajektu iz Splita u Supetar na Braču te u supetarskoj luci doživjela i državna tajnica za sport Janica Kostelić. Prepoznavši Mamića na molu, gnjevni se pripadnik Hajdukove navijačke skupine Torcide zatrčao i šakom u glavu oborio ga u more. Poznatu bivšu skijašicu na državnoj dužnosti nitko nije tukao, ali – prema tvrdnji policije kojoj je to prijavila – „verbalno ju je napalo i vrijeđalo“ pedesetak Torcidaša što su se uputili na malonogometni turnir na otoku. Janica Kostelić je kanila nazočiti finalu teniskog turnira Croatia Bol Open.
Nakon incident najprije na trajektu, pa na rivi, demonstrativno je napustila Brač, s još dvije ženske osobe u automobilu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Uvrijeđeno se potom i neprilično pojadala: „Vjerujem da se tu radi samo o skupini pojedinaca (od čega bi se inače imala sastojati skupina? – op.a.), ali je za mene ovo bilo jako neugodno iskustvo. Tužna sam što se ne mogu sigurno kretati po svojoj domovini“. Ako se itko može sigurno i slobodno kretati Hrvatskom i uživati sve javne počasti, to je upravo Janica Kostelić. Žena kojoj – baš zbog skijaških medalja, kristalnih globusa, kruna i inih svjetskih priznanja, zbog hrvatske himne i zastava uz najvažnija postolja – nema tko ne skida kapu do tla. I u domovini i izvan nje. Janica je neupitna veličina, hrvatski dio svjetske povijesti skijanja i sporta uopće.
Ali Janica (HDZ-ova) političarka, državna dužnosnica za sporta u svojoj državi, to je sasvim druga Janica. Janica koja je dio sportskog i političkog establishmenta RH, a Torcida, BBB, Armada…, pa i gro šire javnosti teško su razočarani tom povlaštenom skupinom koja i sport i cijelu zemlju „vodi u pogrešnom smjeru“. Po podacima prvih dana lipnja rejtinške agrencije Promocije plus CRO Demoskop, tako misli 73 posto građana. Otkad je bivši HDZ-ov ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar lani u travnju, na opće čuđenje, predložio Janicu Kostelić za svoju pomoćnicu, a vlada je potvrdila kao doministricu, ona se nije snalazila na toj dužnosti i, logično, nije polučila nikakav pozornosti vrijedan rezultat. Trudi se, tvrde u HNS-u, HOO-u…
Osim što se nečinjenjem, siromašnim komunikacijskim darom i naslikavanjem po VIP ložama s iritantnim likovima iz politike i sporta, pa i abonentima na kriminalne istrage, debelo zamjerila poklonicima poštene sportske igre, njezina je dužnosnička godina ostala nevidljiva. Njezine prijatelje Zdravka Mamića (i Dinamo) te Davora Šukera (i HNS, sudačku organizaciju…) osobito u Dalmaciji smatraju zakletim neprijateljima svetinje bilih – Hajduka, a Janicu pristranom i nesposobnom.
S tom godinom „uništa“, premijer Andrej Plenković ju je bez nekog racionalnog razloga preimenovao iz pomoćnice ministra na čelu Uprave za sport u resornom ministarstvu u državnu tajnicu na čelu Središnje državne uprave za sport. Nije šija, nego vrat. Sve isto, samo pod drugim nazivima. Nesposoban novi šef uvijek najprije mijenja raspored ili pojedine komade namještaja u svom uredu. Janica nema bitne kondicije za „isušiti močvaru“, jer je samo birokrat više. Doduše zvučnog imena, ali to za njezinu zadaću nije dovoljno. Od školske spreme ima završenu osnovnu školu te nepoloženu maturu. Otprilike pola života ostavila je na skijama, ledenjacima, teškim treninzima, strogom režimu prehrane i organizacije dana, po hotelima, putovanjima, nažalost i bolnicama, složenim operacijama koljena, rehbilitacijama, odrađivanju sponzorskih ugovora. O strategijama razvoja sporta nema pojma.
U opisu je poslova zadužena za kompliciran sportsko-rekreacijski sustav u kojem mali dio sportova raspolaže ogromnim svotama novca, a većina nikakvim. U njemu cvjetaju političko uhljebništvo, korupcija, kriminal i poroci kakve zdrav razum ne može pojmiti. Janica Kostelić je odgovorna ne samo za državnu strategiju u tom području nego i za svaki od sportova pojedinačno. Ne samo za nogomet, košarku i rukomet već i za tenis, boks, hrvanje, atletiku, paraolimpijce, školski sport… I za badminton.
Istina, nije Janica jedina deficitarna za odgovornu državnu dužnost, a obnaša je, niti je Plenkovićeva vlada jedina ili prva koja na određene pozicije u vlasti postavlja neke svoje uzdanice, čije sportsko, umjetničko, estradno, braniteljsko, konfesionalno, itsl. ime i prezime moćno zasjenjuje kompetencije za obavljanje dužnosničkih zadaća.
Sudsko treniranje strogoće
Do jučer je stomatolog Ivan Kovačić (Most) bio dobar premijeru Plenkoviću za ministra uprave i čak potpredsjednika vlade, a sada će o graditeljstvu u cijeloj zemlji odlučivati ministar (također vladin potpredsjednik) Predrag Štromar (HNS), koji za dva mandata varaždinskog župana nije izgradio, renovirao ili opremio ni jednu školu. U Hrvatskom saboru su, recimo, lijepe apanaže primali Zlatko Vitez, Martin Sagner Dudek, Boris Dvornik, Hrvoje Hitrec, Kićo Slabinac…, u diplomaciji izvan RH Miroslav Škoro, Đani Maršan, Neven Jurica… Što su takvi znali o politici, poljoprivredi, turizmu, industriji, investicijama, makroekonomskoj i fiskalnoj politici, znanosti, zakonima…? O gospodarskoj diplomaciji? Uglavnom ništa, pa je i rezultat tog kadroviranja – „uništa“.
Bez obzira na grijehe do neba „nezamjenjivih“ HDZ-ovih vladara u vrhunskom sportu i zasluženu averziju što su je navukli na sebe, nije bilo u redu što je u Bolu na Braču „gazda hrvatskog nogometa“ Zdravko Mamić šakom u glavu bačen u more. Nije bilo u redu ni to što je splitsko prekršajno pravosuđe – reagirajući brzinom svjetlosti, kao ni u jednom slučaju prije – sankcioniralo s pet dana zatvora sedmoricu od 12 uhićenih torcidaša „zbog narušavanja javnog reda i mira“. Od progona trojice se odustalo, a dvojica maloljetnika su puštena na slobodu. Mamić je kriv za svašta, ogavan rječnik i ponašanje ne spadaju u civiliziranu sredinu, poslovno-novčane dubioze već su dugo predmet ozbiljnijih pravosudnih istraga, ali u uljuđenom društvu gdje sumnjiv novac nije mjerilo svih stvari i sportskih sudbina nedopušteno je boksački liječiti navijačke komplekse. Red je sankcionirati nasilje, ali primjereno težini delikta.
Nije primjereno, ma kako to suci opravdavali, jedan kroše Mamiću sankcionirati 22-godišnjaku s 30 dana iza rešetaka, a izvikivanje pogrda Janici s pet dana zatvora. Kako to da krvoločno „Ubij, ubij, ubij Srbina“ i ustaško „Za dom spremni“ ne vrijedi čak ni uhićenja zbog „narušavanja javnog reda i mira“ na stadionima? Kamoli kojeg dana zatvora, što je striktno propisano zakonom. A policija poimence zna te koji šire rasizam, šovinizam i naci-fašizam u javnom prostoru. Koje crno zlo, recimo, ne čuje predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u Osijeku na prijateljskoj nogometnoj utakmici Hrvatska-Izrael, a HRT-ov reporter Drago Ćosić hvali „odličnu atmosferu“.
U Janičinom slučaju nije u redu što ona nema osjećaj razlikovanja (ne)odgovornosti dobro uhljebljene državne dužnosnice prema (ne samo sportskoj) javnosti, čija je zapravo službenica. Plaću joj ne daje premijer Plenković, HDZ, Mamić ili Šuker, nego i ti ljudi – među inim poreznim obveznicima – koji su ju vrijeđali. Janica je u njihovoj službi, a ne obratno. Ako oni nisu zadovoljni njezinim „služenjem“, odrađivnjem plaće, to joj imaju pravo skresati u lice. Doduše, ne prostački, ali ako su učili iz Mamićeve skripte „mučko đubre“ i koji put vidjeli kako se u sabornici međusobno časte „uvaženi zastupnici“ Stevo Culej, Nenad Stazić, Željko Glasnović, Ivan Pernar i takvi – i nikom ništa – navijači se baš i nisu pokazali bogzna kakvim učenicima.
Janica Kostelić je politička, javna osoba i kao takva podložna javnoj kritici. Torcida je uvjerena da je Janica sklopila pakt sa Zdravkom Mamićem, inače izdašnim HDZ-ovim donatorom koji organizira u svojoj vili proslavu rođendana kućnoj prijateljici Kolindi Grabar-Kitarović. Navijači drže da Janica ne provodi Zakon o sportu, jer je na strani kompromitiranog vodstva HNS-a te uvezanih pojedinaca i interesnih skupina u dosluhu sa ZNA SE kojom političkom opcijom.
To jest ili možda jest istina, narod nije blesav, ali ipak nema opravdanja za uvrede „O Jano, o Janice, puši k…c snježna kraljice“ i „J..o te Mamić“. Ta vrst prostakluka ni policiji ne može biti alibi za, kako je priopćila, „kriminalističko istraživanje nad 12 osoba, od kojih su dvije maloljetne“. S kriminalom to nema veze. Pogrde tipa puši k…c i j…o te ovaj ili onaj u dnevnom su diskursu prosječnog Hrvata kao dobar dan, čak i nisu prostota. U Janičinom pak slučaju to je kriminalitet zbog kojeg se ide u zatvor. Država očito želi poručiti da joj nisu svi građani jednako vrijedni. Strašno.
Kad državna tajnica za sport, za što je ovlaštena i dobro plaćena, pokaže zube „gazdi hrvatskog nogometa“ i aroganciji koja krade dukate po zrakoplovima, a HNS prisili poštivati Zakon o sportu i ustinu se lati „isušivanja močvare“, Torcida, BBB, Armada i ine navijačke skupine zborno će joj skandidati: „O Jano, o Janice, živjela vječno snježna kraljice“. Ovako, dok nezainteresirano šuti i na Mamićevu žuč: „Ovo ste vidjeli sada i nikad više!“ (Rijeka s 3-1 u Kupu Hrvatske deklasirala Dinamo i odnijela dvostruku krunu – i prvenstvo i Kup), tolerira Divlji zapad u najpopularnijem sportu. Čista je glupost prijetiti da „nikad više“ ni jedan hrvatski klub, osim Dinama, ne smije biti najbolji u zemlji u kojoj se Janica Kostelić odjednom osjeća ugroženom.
Više nije ni paradoks u toj zemlji kojekakvih čudesa da se opet politika našla gurati u prvi plan, kompromitantno glumatati Janičinu odvjetnicu. Zataškavajući po običaju bit problema koje je proizvela upravo politika, a time se stanje ne dâ popraviti. Vlada RH tvrdi da su uvrede „izraz nepoštivanja i prema njenim športskim uspjesima, ali i njenoj aktualnoj dužnosti, unatoč naporima koje čini u uspostavljanju pozitivnih trendova u hrvatskom športu“. Uopće se ne radi o tome, jer nitko ne dovodi u pitanje njezine „športske uspjehe“, a poštivanje „njene aktualne dužnosti“ (državne/političke) nigdje nije propisano niti je to ičija obaveza.
Hrvatski olimpijski odbor je zgrožen muškim nasilništvom nad ženom, „državnom tajnicom za sport“, što je „sramotno i neprihvatljivo u civiliziranom društvu“. Kažu: „Janica je najtrofejnija hrvatska sportašica svih vremena. Zahvaljujući njezinim pobjedama hrvatska se himna puno puta svirala u svijetu, a hrvatska se zastava vijorila na najvišem jarbolu i zbog toga zaslužuje naše poštovanje. No prije svega zaslužuje poštovanje kao žena, i kao takva ne smije biti meta ovakvih divljačkih ispada“. Politika je nakitila svoje odvjetništvo i epitetima „proslavljena hrvatska skijašica“, „olimpijka“, „legendarna hrvatska skijašica“… Sve je to točno, međutim, za bit stvari je važno što i kako radi političarka, državna tajnica za sport Janica Kostelić. To da je ona neprocjenjivo zaslužna sportašica i to što je – žena, spada u drugu priču.
Sociolog sa Sveučilišta u Zadru Sven Marcelić kazao je u HTV-ovoj „Temi dana“ da je Janica Kostelić – za razliku od Zdravka Mamića u Bolu – bila tek kolateralna žrtva. Nepristojni su pripadnici Torcide preko nje kao simbola sportske vlasti i službene predstavnice uneređene države istresli svoje ogorčenje i neslaganje s tim stanjem. Nisu vrijeđali neupitnu sportsku veličinu, nego društveno-politički sustav koji ju je zloporabio. Poruka je to sustavu u kojem su mogući mamići, šukeri, vrbanovići, robovlasnički ugovori, utajeni porez, pokradeni milijuni, namještanje rezultata, deseci tisuća eura za „poštena suđenja“ i mafijaški hranidbeni lanci, naslutljivi tek u VIP ložama i na donatorskim večerama.
Zanimljivo, Plenkovićeva vlada na velika vrata uvodi verbalni delikt za koji se mislilo da je ostao u propalom komunističkom režimu kao otrcano strašilo. HDZ-HNS-ova vlast, pak, postupa selektivno, u slučajevima kad su posrijedi osobe kalibra državne tajnice Janice Kostelić. I to već prvog dana otkako je premijer imenovao ministrom unutarnjih poslova svog šefa Kabineta u vladi i europarlamentarnog prijatelja Davora Božinovića, čovjeka koji nema u sebi ama baš ničega – policijskog. Staložen je to i pomalo povučen gospodin europskih manira, finog osjećaja za svaku vrst bontona. Sada izjavljuje da je policija u slučaju Janice Kostelić postupila u skladu sa zakonom i striktno po pravilima struke.
A Kosor, Milanović, Rakić…
U olovno doba „državone politike“ Franje Tuđmana nije se uhićivalo ni onda kad je cijeli stadion – zbog autokratske promjene imena Dinamo u Croatia – znao skandirati prvom hrvatskom predsjedniku onu rugalicu „Ima jedan čovjek čudan po imenu Franjo Tuđman“ i notorne prostote. Tuđman je bjesnio i uzvraćao isto tako zločesto, ali nije trpao ljude iza rešetaka. Doduše, pokušao je policijski batinati 100.000 ljudi na Trgu bana Jelačića, koji su prosvjedovali protiv ukidanja Radija 101, popularne Stojedinice, ali se tadašnji HDZ-ov ministar Ivan Jarnjak oglušio o taj suludi zahtjev. No, nisu se sudovi oglušili o režiranu u HDZ-u epidemiju „duševnih boli“ zbog kojih su se nezavisni mediji naplaćali odšteta „bolesnicima“. Tjednik Feral Tribune je zbog tih odšteta bio prisiljen prestati izlaziti. U komunizmu se išlo u zatvor zbog obične podoknice „Vila Velebita“ i sličnih gluposti „protiv naroda i države“, a „demokraciji“ Bijedne Naše zbog – Janice Kostelić. Sic. Glupost nikad ne umire.
Premijerki Jadranki Kosor svojedobno je razularena rulja opasnih namjera dolazila pod obiteljske prozore na maksimirskim Ravnicama vikati „Kurvo! Kurvo…!“ i cijeli repertoar prostota što ih može smisliti špiljski um i – nitko nije uhićen. Razularena tzv. braniteljska rulja iz ekstremističke šatre na Savskoj 66 u Zagrebu također je došla u Krajišku ulicu 2015. godine najgorim prostotama pod prozorima obiteljskog stana vrijeđati tadašnjeg premijera i šefa SDP-a Zorana Milanovića. Ta ista rulja je iste godine prostački ugrozila fizičku sigurnost predsjednice Vijeća za elektroničke medije Mirjanu Rakić – vodili su ih notorni Đuro Glogoški, nadrinovinar Velimir Bujanec, Ivan Tepeš iz HSP-a Ante Starčević, Zdravko Tomac i takvi – a SDP-ov ministar policije Ranko Ostojić nikog nije uhitio. Kamoli da mu je sud odrapio bilo kakvu kaznu „za narušavanje javnog reda i mira“.
Tko je državna birokratkinja Janica Kostelić da je ne samo vrijedna reinkarnacije komunističkog verbalnog delikta i zatvorskog progona neodgojenih, jedva punoljetnih huligana s pivicom-dvije u krvi nego i nije li samoj Kostelić neugodno, ako ništa drugo, da se građanima na taj način šalje negativna poruka i produbljuju ionako preduboki razdori u društvu? Tim više, jer ta bivša vrhunska sportašica dolazi iz obitelji koja ne krije sasvim izravne simpatije za naci-fašizam. Znana je nečasna epizoda njezinog brata Ivice Kostelića kad je kazao da je spreman „za lauf baš kao vojnik Wehrmachta pred Staljingradom“. On zna što je bio Staljingrad i što je Hitlerov vojnik tamo imao tražiti, malo morgen. Maloumno tresne budalaštinu, pa ostane živ.
Treba mu progledati kroz prste jer je također bio vrhunski svjetski skijaš, koji – za razliku od svoje razumnije sestre – nije znao pravodobno objesiti pancerice i štapove o klin. Da neuspjesima ne baci u sjenu sva ona postolja uz koja se dizala hrvatska zastava i svirala nacionalna himna.
tacno
