Član obitelji može počiniti čak i najgoru gadariju, ali ona se ne smije nabijati na nos članovima »plemena«. Samo pojedinac može i treba odgovarati za svoje postupke, čak i pred sudom stoji on sam, a ne njegov rod i porod, oni su oslobođeni čak i obaveze svjedočenja
Svakojaka se čudesa događaju u politici, pa i ovo. Liječnica u mirovini, Plenkovićeva majka, postala je u hipu glavni lik ove kampanje, a bez njezine volje i bez miga s njene strane. Za to se, kao što znamo, pobrinuo Zoran Milanović.
Praktički anonimnu ženu, ne znamo joj ni osobno ime, lansirao je u medijske naslove ravno iz njenoga šlafroka. Počeli smo s porezima, računanjem koliko bi što koštalo i odakle da se to smogne, hladnim komplimentima i u satenskim rukavicama. I onda je pukla tikva.
Logistiku svih mikrofona u državi podigla je na noge neznanka, zbog nje ih dopisnici iz raznih vrleti i gudura guraju pod nos njenom sinu Plenkoviću, tuđem sinu Milanoviću i drugim predvodnicima stranačkih vojski dok ovi načisto pogibaju »na terenu« vabeći glasove naroda.
Zbog nje je Milanović u gluhu nedjelju sazvao press konferenciju, birači u Mariji Bistrici pitali su zašto nije došao, a novi se nastavci serijala »Majka« očekuju sladostrasno i s nestrpljenjem.
Ali Milanović se u nedjelju nije ispričao što je pred Klemmovim buzdovanima denuncirao majku Plenković da je bila »vojna lekarka«. Čekalo se, ali ćorak. Kaže da nije dokučio zašto bi činjenice bile uvredljive. Radila je u Vojnoj bolnici, čista faktografija, može se na to ljutiti samo sin kad »ne želi da se to zna«.
E pa dobro, onda treba nacrtati zbog čega Milanovićev ispad mora izazvati zgražanje kod svakoga tko je iole pristojan. Ovdje i bilo gdje. Sada i bilo kada. Bez obzira za koga tko glasa. To je stvar pišljive abecede, sorry, ali ovdje se očito mora krenuti od toga.
Prvo, dakle, ovo, posve suho i načelno: majka, otac, brat i sin nismo mi. Oni su netko drugi. Član obitelji može počiniti čak i najgoru gadariju, ali ona se ne smije nabijati na nos članovima »plemena«. Samo pojedinac može i treba odgovarati za svoje postupke, čak i pred sudom stoji on sam, a ne njegov rod i porod, oni su oslobođeni čak i obaveze svjedočenja.
Drugo, za dopuštenu invaziju na privatnost potreban je povod, a ovdje ga nije bilo. Plenković nikad nije spomenuo svoju majku, niti je majka dala neki javni impuls za Milanovićev zajedljivi komentar. Znači, prste k sebi. Da su ona ili on javno iznosili laži o njenom životu, bila bi to druga stvar, ali nisu.
Treće, Plenkovićeva majka radila je u Vojnoj bolnici, kao što smo svi mi nekad negdje radili u doba SFRJ, kao i Milanovićevi roditelji, a i svi ovi veliki Hrvati koji sada glume da su 1990. ovamo pali s Mjeseca. Istina, mnogi liječnici morali su devedesetih otići iz te iste Vojne bolnice jer su bili »pogrešne« nacionalnosti, ali ne znamo je li Plenkovićeva majka tu bila neki faktor i zato je se ne smije paušalnim asocijacijama gurati u taj kontekst.
Četvrto, to što je HDZ-ova bratija vrijeđala Milanovića, brojila mu krvna zrnca, što su njegovom ocu izmislili ulogu u ubojstvu Bruna Bušića, što njega posprdno zovu »Zoka«, kako se u Zagrebu nikad ne naziva nikoga kome je ime Zoran, sve to skupa nema nikakve veze. Na to se udara drugačije, a ne vrijeđanjem drugih na isti način, podrugljivom ekavicom, pogotovo ne iz pozicije liberalnog kandidata za premijera.
Najgore je što Milanović sve to dobro zna. Samo što je mislio da ga se neće čuti.
novilist
