Oni koji se zalažu da se Domovinski rat očisti od zločina dobivaju etiketu Jugoslavena.
U svojoj kolumni u Večernjem listu novinar Zvonimir Despot, pod naslovom "Jesu li temelji države na Domovinskom ratu ili Documenti", između ostalog piše: "Napisao sam da se Josipović trebao crvenjeti zbog nagrade (koju je dodijelio) Vesni Teršelič i njezinoj Documenti"... "Vesna Teršelič i Zoran Pusić bili su u šoku kad je Haaški sud oslobodio Gotovinu i Markača, Pusić je oplakivao presudu sa Savom Štrpcem... Jer im je sav rad pao u vodu!"... "Documenta nastoji steći nadzor nad Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata"... "Josipović ruši institucije koje bi trebale rješavati probleme, sigurno ne za nacionalne interese. Počinje zagovarati državu na novim temeljima. Koji su to temelji bolji od Domovinskog rata? Možda temelji Documente?"
Polemizirati s tekstom koji je pisan kao kleveta, dakle, gdje argumenti i činjenice ne igraju ulogu, nema puno smisla. Ali, retoričko pitanje iz naslova, nad čijom se vlastitom formulacijom sam Despot zgraža, zaslužuje odgovor. Na čemu su temelji države, o tome bi se moglo diskutirati; kako stvari stoje, dolaze u sjećanje stihovi Balaševićeve pjesme – "fasada drži, a temelji klize".
Nije ništa neobično u tome što ljudi koji su osnovali Documentu smatraju da Hrvatsku treba graditi na sličnim idejama i sa sličnim vizijama koje su oni imali kad su osnivali Documentu ili neku od nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava i promicanje demokracije. Ideje i vrijednosti za koje mi smatramo da bi trebale biti u temeljima Hrvatske i koje javno zastupamo već desetljećima jesu ravnopravnost svih građana, nezavisno i nepristrano pravosuđe, obrazovanje koje će poticati kritično mišljenje, a ne propisivati nedodirljive istine, trajna orijentiranost prema ciljevima kao što su smanjenje socijalne isključenosti i unapređenje socijalnih prava i, dugoročno, pretvaranje ovog dijela Europe, gdje su ratovi u 20. stoljeću počeli i završili, u područje mira i suradnje!
A koji su to temelji koje novinari iz škole "Lagat ću za Hrvatsku" zastupaju? Netrpeljivost, neravnopravnost baziranu na etničkoj pripadnosti, pristranost sudova po nametnutoj političkoj podobnosti, relativizaciju zločinačkog karaktera ustaških ideja i ustaške prakse, falsificiranje povijesti kako bi se uklopila u njihove unaprijed postavljene tvrdnje i klevetanje i zazivanje progona svih onih koji se s takvim "temeljima" Hrvatske ne slažu. Ofucana, ali djelotvorna metoda, koja se i ovdje primjenjuje, jest da se takvoj gomili ostrašćenih tvrdnji, uvijek iz istog skupa ideja koje su čovječanstvu donijele tolike nesreće, nalijepi neka etiketa uz koju su vezane emocije i koju nije uputno propitivati - nacionalni interesi, čast nacije ili vojske, Domovinski rat...
Ljudi koji razbijaju po Vukovaru ploče s latiničnim i ćiriličnim natpisima tvrdit će, a neki u to i vjeruju, da brane temelje Domovinskog rata. Da bi to naglasili oblače se i demonstriraju u uniformama iz rata koji je završio prije skoro dvadeset godina. Ali, za mnoge građane Vukovara i Hrvatske oni su u Vukovar unijeli strah, nesigurnost i učinili taj grad trajnim taocem najtraumatičnijeg dijela njegove povijesti.
Ljudi koji podižu spomenik bojni "Rafael vitez Boban" i veličaju ustaštvo marširajući, naravno u uniformama, po Splitu, tvrde da to rade u obrani temeljnih vrijednosti Domovinskog rata. Oni su sudjelovali u Domovinskom ratu, ali to ne čini ideje koje zastupaju vrjednijim ili, u ovom slučaju, manje štetnim.
Ljudi koji demonstriraju ispred Ministrarstva branitelja zahtijevaju smjenu čelnih ljudi Ministarstva u ime obrane "temeljnih vrijednosti Domovinskog rata". A kad se pokuša od organizatora ili sudionika dobiti odgovor na pitanje koji su konkretni razlozi tih demonstracija, čas se tvrdi da demonstriraju jer su im ukinute neke povlastice, onda opet zato što ih je Bojan Glavašević uvrijedio, iznijevši u jednom izlaganju činjenice o slučajevima PTSP-a, a noseća parola ispod koje se demonstracije odvijaju glasi "1991. – protiv Jugoslavije, 2014. – protiv Jugoslavena".
Što se pod tom parolom misli nitko ne zna, ali, zapravo, svi znaju. Tu se ne radi o Strossmayeru ili hrvatskim političarima koji su zamišljali slobodno i dobrovoljno udruživanje u jednu državu Južnih Slavena kao spas od austrijske i mađarske dominacije. Iako dijelom i o njima jer u skučenoj nacionalističkoj viziji svako pomanjkanje netrpeljivosti prema Srbima, pa i prije 150 godina, sumnjivo je. Tu se ne radi ni o činjenici da je prava vrijednost Domovinskog rata obrana od agresije, od tenkova i topova onih koji su razarajući Vukovar i Dubrovnik razorili Jugoslaviju temeljitije od svih nacionalista.
Radi se o tome da se ljudima koji propituju neke tvrdnje, neke postupke, pa i privilegije, koji se javno zalažu da se Domovinski rat očisti od zločina, a to je moguće samo tako da se ti zločini procesuiraju, ne da se negiraju, prilijepi etiketa Jugoslavena, komunista, četnika, izdajice nacionalnih interesa... Svejedno, ako je cilj kleveta idejnih i političkih protivnika, svaka izmišljotina može poslužiti. A izmišljotine ne trpe nikakvo kritičko propitivanje jer se time pokazuje što one jesu. Zato ih se "zamata" u zastave, nacionalne mitove, domoljubne parole pred kojima bi svaka kritika trebala ustuknuti.
Tako je i s navedenom formulacijom pitanja o tome koje su vrijednosti na kojima bi se trebala temeljiti hrvatska država. Ali, ako se nešto postavlja kao pitanje, to u slobodnom društvu znači da odgovor nije unaprijed propisan i da će se odgovori cijeniti po argumentima kojima su potkrijepljeni.
Moje je mišljenje da temelji hrvatske države nisu izašli iz Domovinskog rata nego je Domovinski rat, nažalost samo dijelom, vođen i u obrani vrijednosti na kojima bi se trebala temeljiti hrvatska država, zapravo svaka demokratska država. Ti temelji ne trebaju biti mitovi i propisane "istine", nego opće ljudske vrijednosti, zaštita i promicanje sloboda i prava građana, otvorenost prema različitostima i postojana orijentiranost prema miru.
h-alter
U svojoj kolumni u Večernjem listu novinar Zvonimir Despot, pod naslovom "Jesu li temelji države na Domovinskom ratu ili Documenti", između ostalog piše: "Napisao sam da se Josipović trebao crvenjeti zbog nagrade (koju je dodijelio) Vesni Teršelič i njezinoj Documenti"... "Vesna Teršelič i Zoran Pusić bili su u šoku kad je Haaški sud oslobodio Gotovinu i Markača, Pusić je oplakivao presudu sa Savom Štrpcem... Jer im je sav rad pao u vodu!"... "Documenta nastoji steći nadzor nad Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata"... "Josipović ruši institucije koje bi trebale rješavati probleme, sigurno ne za nacionalne interese. Počinje zagovarati državu na novim temeljima. Koji su to temelji bolji od Domovinskog rata? Možda temelji Documente?"
Polemizirati s tekstom koji je pisan kao kleveta, dakle, gdje argumenti i činjenice ne igraju ulogu, nema puno smisla. Ali, retoričko pitanje iz naslova, nad čijom se vlastitom formulacijom sam Despot zgraža, zaslužuje odgovor. Na čemu su temelji države, o tome bi se moglo diskutirati; kako stvari stoje, dolaze u sjećanje stihovi Balaševićeve pjesme – "fasada drži, a temelji klize".
Integralni članak Zvonimira Despota
zvonimir_despot_tekst_documenta.docx
Izmjenjeno: 02.11.2014. 14:29
Veličina datoteke: 12,96 kb
Nije ništa neobično u tome što ljudi koji su osnovali Documentu smatraju da Hrvatsku treba graditi na sličnim idejama i sa sličnim vizijama koje su oni imali kad su osnivali Documentu ili neku od nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava i promicanje demokracije. Ideje i vrijednosti za koje mi smatramo da bi trebale biti u temeljima Hrvatske i koje javno zastupamo već desetljećima jesu ravnopravnost svih građana, nezavisno i nepristrano pravosuđe, obrazovanje koje će poticati kritično mišljenje, a ne propisivati nedodirljive istine, trajna orijentiranost prema ciljevima kao što su smanjenje socijalne isključenosti i unapređenje socijalnih prava i, dugoročno, pretvaranje ovog dijela Europe, gdje su ratovi u 20. stoljeću počeli i završili, u područje mira i suradnje!
A koji su to temelji koje novinari iz škole "Lagat ću za Hrvatsku" zastupaju? Netrpeljivost, neravnopravnost baziranu na etničkoj pripadnosti, pristranost sudova po nametnutoj političkoj podobnosti, relativizaciju zločinačkog karaktera ustaških ideja i ustaške prakse, falsificiranje povijesti kako bi se uklopila u njihove unaprijed postavljene tvrdnje i klevetanje i zazivanje progona svih onih koji se s takvim "temeljima" Hrvatske ne slažu. Ofucana, ali djelotvorna metoda, koja se i ovdje primjenjuje, jest da se takvoj gomili ostrašćenih tvrdnji, uvijek iz istog skupa ideja koje su čovječanstvu donijele tolike nesreće, nalijepi neka etiketa uz koju su vezane emocije i koju nije uputno propitivati - nacionalni interesi, čast nacije ili vojske, Domovinski rat...
Ljudi koji razbijaju po Vukovaru ploče s latiničnim i ćiriličnim natpisima tvrdit će, a neki u to i vjeruju, da brane temelje Domovinskog rata. Da bi to naglasili oblače se i demonstriraju u uniformama iz rata koji je završio prije skoro dvadeset godina. Ali, za mnoge građane Vukovara i Hrvatske oni su u Vukovar unijeli strah, nesigurnost i učinili taj grad trajnim taocem najtraumatičnijeg dijela njegove povijesti.
Ljudi koji podižu spomenik bojni "Rafael vitez Boban" i veličaju ustaštvo marširajući, naravno u uniformama, po Splitu, tvrde da to rade u obrani temeljnih vrijednosti Domovinskog rata. Oni su sudjelovali u Domovinskom ratu, ali to ne čini ideje koje zastupaju vrjednijim ili, u ovom slučaju, manje štetnim.
Ljudi koji demonstriraju ispred Ministrarstva branitelja zahtijevaju smjenu čelnih ljudi Ministarstva u ime obrane "temeljnih vrijednosti Domovinskog rata". A kad se pokuša od organizatora ili sudionika dobiti odgovor na pitanje koji su konkretni razlozi tih demonstracija, čas se tvrdi da demonstriraju jer su im ukinute neke povlastice, onda opet zato što ih je Bojan Glavašević uvrijedio, iznijevši u jednom izlaganju činjenice o slučajevima PTSP-a, a noseća parola ispod koje se demonstracije odvijaju glasi "1991. – protiv Jugoslavije, 2014. – protiv Jugoslavena".
Što se pod tom parolom misli nitko ne zna, ali, zapravo, svi znaju. Tu se ne radi o Strossmayeru ili hrvatskim političarima koji su zamišljali slobodno i dobrovoljno udruživanje u jednu državu Južnih Slavena kao spas od austrijske i mađarske dominacije. Iako dijelom i o njima jer u skučenoj nacionalističkoj viziji svako pomanjkanje netrpeljivosti prema Srbima, pa i prije 150 godina, sumnjivo je. Tu se ne radi ni o činjenici da je prava vrijednost Domovinskog rata obrana od agresije, od tenkova i topova onih koji su razarajući Vukovar i Dubrovnik razorili Jugoslaviju temeljitije od svih nacionalista.
Radi se o tome da se ljudima koji propituju neke tvrdnje, neke postupke, pa i privilegije, koji se javno zalažu da se Domovinski rat očisti od zločina, a to je moguće samo tako da se ti zločini procesuiraju, ne da se negiraju, prilijepi etiketa Jugoslavena, komunista, četnika, izdajice nacionalnih interesa... Svejedno, ako je cilj kleveta idejnih i političkih protivnika, svaka izmišljotina može poslužiti. A izmišljotine ne trpe nikakvo kritičko propitivanje jer se time pokazuje što one jesu. Zato ih se "zamata" u zastave, nacionalne mitove, domoljubne parole pred kojima bi svaka kritika trebala ustuknuti.
Tako je i s navedenom formulacijom pitanja o tome koje su vrijednosti na kojima bi se trebala temeljiti hrvatska država. Ali, ako se nešto postavlja kao pitanje, to u slobodnom društvu znači da odgovor nije unaprijed propisan i da će se odgovori cijeniti po argumentima kojima su potkrijepljeni.
Moje je mišljenje da temelji hrvatske države nisu izašli iz Domovinskog rata nego je Domovinski rat, nažalost samo dijelom, vođen i u obrani vrijednosti na kojima bi se trebala temeljiti hrvatska država, zapravo svaka demokratska država. Ti temelji ne trebaju biti mitovi i propisane "istine", nego opće ljudske vrijednosti, zaštita i promicanje sloboda i prava građana, otvorenost prema različitostima i postojana orijentiranost prema miru.
h-alter
