Kako je Ministar Maras naljutio Obrtničku komoru, nije normalno! Zamislite kako je to strašno tražiti odgovore i transparentnost u trošenja novca koji Obrtničkoj komori pripada, prihoda od komorskog doprinosa, koji je zakonom dodijeljen, neoporezovan i samo njen?!
Osjetljivi su sad, pa nećemo spominjati da je komorska komunikacija bila slična i s članstvom, obrtnicima pri Udruženjima obrtnika. Nećemo niti o tišini dugotrajnog pregovaranja u Ministarstvu za poduzetništvo i obrt, odbijanja svih ponuđenih opcija, držanja čvrstog stava bez obzira na socijalni trenutak u obrtništvu.
I nije bilo opravdanja što se ogroman broj obrtnika od početka recesije nije uspio spasiti. To za Komoru nije mogao biti razlog za prestanak zakonske obveze plaćanja komorskog doprinosa. Čelnici nekih Područnih komora osobnim primjerom su to dokazali.
Nastavili su obavljati predsjedničke dužnosti i nakon poslovnog neuspjeha. Putovali su po državi i svijetu, prisustvovali raznim seminarima te svojim primjerom prikazivali ustrajnost. Spašavali su obrtnike žrtvujući se za njih, kako ne bi morali na putovanjima trošiti svoje vrijeme predstavljajući obrtništvo.
Ali, sad je gotovo. Ostaje samo nada da će Saborski zastupnici prilikom glasanja uvažiti sve izneseno po medijima i stati na stranu Obrtničke komore. Treba spasiti što se spasiti može, a to su lijepi, novi poslovni prostori koje su Područne obrtničke komore kupovale novcem prikupljenim od komorskog doprinosa koji su plaćali obrtnici.
Nije bilo lako otplatiti skupe rate kredita, isplatiti visoke plaće poslovnom kadru, još da nije bilo prihoda od majstorskih ispita kao uvjeta za otvaranje obrta, tko bi preživio? Stoga ni izostanak aktivnosti na unaprjeđenju obrtništva nije bio presudan u prikupljanju novca za održavanje komorskog sustava.
Tim za pregovaranje s Ministarstvom za obrt, pregovarao je diskretno. Pregovarajući izgubili su sve što su mogli imati. Ali to je kockarska sreća. Jednom dobivaš drugi puta gubiš. Ako je prijelaz na dobrovoljno plaćanje komorskog doprinosa gubitak, onda su kupljeni poslovni prostori, dobitak.
Zato treba već sad voditi brigu o njihovoj prenamjeni. Ogromnu količinu bespotrebnih kvadrata, trebalo bi iskoristiti. Mogli bi ih na primjer, pretvoriti u Bingo sale. Znate ono, izvlačiš kuglice pa zaokružuješ brojeve na listiću. Kao kad su obrtnici po nagovoru Komore zaokruživali anketne listiće protiv prvog Nacrta prijedloga Zakona o obrtu.
Zaposlenici bi to mogli stručno pratiti, pa ne bi bilo otpuštanja, sale za sastanke postale bi Bingo sale, samo bi trebalo nabaviti opremu. Istina da je to opet ulaganje obrtničkog novca, ali nećemo sada o sitnicama.
Ostaje još samo problem s Udruženjima obrtnika koja su po hijerarhiji komorskog sustava podčinjena Obrtničkim komorama, koja su okupljala, informirala i radila s obrtnicima. Ako se i ona, pod pritiskom dobrovoljnog članstva izmaknu, što će ostati? Bingo!
