Zagreb se razotkriva tipično, kao grad grozd koji svoje urbane bobe povezuje peteljkama od zaštitnih znakova i statusnih simbola koji iskazuju njegovu privlačnost i duhovnost. Dok poput neizlječivog usamljenika šetam zagrebačkim ulicama, nailazim na tjelesno gostoprimstvo u intrigantnim oblicima kojima razotkriva vlastitu dušu.
U središtu zagrebačkog Sunčevog sustava nalazi se karizmatično Kožarićevo Prizemljeno sunce. U ove zimske dane to je jedino sunce na svijetu koje je dobilo snježnu polarnu kapu. Ono je uvijek u središtu mog zanimanja za zagrebačke statusne simbole. U Bogovićevu ulicu dolazim kao provincijalni planet napraviti revoluciju oko sunca i upiti njegovu energiju kojom regeneriram svoje posustale snage.
Iz Bogovićeve ulice dospijevam do Trga Petra Preradovića. Prolazim pored Katedrale Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu (katedrala Srpske pravoslavne crkve) i ulazim u Ilicu. Ispred broja 8 nalazi se na asfaltu spomen-ploča „Stope Toma Gotovca“, velikog multimedijalnog umjetnika i glumca (glumio je u Stojanovićevom „Plastičnom Isusu“) koji je s tog mjesta započeo performance „Zagreb, volim te“. Nije teško nad stopama zamisliti diva Toma. Na trgu sam sreo blogericu Andreu. U kolicima je, socijalni slučaj. Ne žica novce, ali ljudi joj prilaze i daju sitno. Donosim joj topli burek. Spominjem joj Tomove stope. Kaže mi kako joj je bio dobar, kako joj je pomagao, da joj je davao novac, a ni sam ga nije imao.
Nad stepenicama kojima se penje do kultne tržnice Dolac, nalazi se statua od dva metra, spomenik podignut kumici Barici. Čim je postavljen (2006. godine) postao je statusni simbol Zagreba, njegov zaštitni znak. Lijepa dobrodošlica stamene žene s košarom na glavi pred ulazak u jednu od najvećih hrvatskih galerija zelenjave.
Od Trga prema Saboru uspinjem se Radićevom ulicom. Moram proći kroz Kamenita vrata. U prolazu vrata smještena je kapela sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata. Ljudi se mole ispred kapelice, pale svijeće. Zatičem u molitvi veoma poznatog sindilakca i jednog doktora znanosti. Zastajem i sam, kako bih odahnuo od uzbrdice; pomislim da je tim ljudima ovo mjesto poput polazišta u kojem opskrbljuju svoju dušu pred polazak na dug i težak put.
U središtu zagrebačkog Sunčevog sustava nalazi se karizmatično Kožarićevo Prizemljeno sunce. U ove zimske dane to je jedino sunce na svijetu koje je dobilo snježnu polarnu kapu. Ono je uvijek u središtu mog zanimanja za zagrebačke statusne simbole. U Bogovićevu ulicu dolazim kao provincijalni planet napraviti revoluciju oko sunca i upiti njegovu energiju kojom regeneriram svoje posustale snage.
Iz Bogovićeve ulice dospijevam do Trga Petra Preradovića. Prolazim pored Katedrale Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu (katedrala Srpske pravoslavne crkve) i ulazim u Ilicu. Ispred broja 8 nalazi se na asfaltu spomen-ploča „Stope Toma Gotovca“, velikog multimedijalnog umjetnika i glumca (glumio je u Stojanovićevom „Plastičnom Isusu“) koji je s tog mjesta započeo performance „Zagreb, volim te“. Nije teško nad stopama zamisliti diva Toma. Na trgu sam sreo blogericu Andreu. U kolicima je, socijalni slučaj. Ne žica novce, ali ljudi joj prilaze i daju sitno. Donosim joj topli burek. Spominjem joj Tomove stope. Kaže mi kako joj je bio dobar, kako joj je pomagao, da joj je davao novac, a ni sam ga nije imao.
Nad stepenicama kojima se penje do kultne tržnice Dolac, nalazi se statua od dva metra, spomenik podignut kumici Barici. Čim je postavljen (2006. godine) postao je statusni simbol Zagreba, njegov zaštitni znak. Lijepa dobrodošlica stamene žene s košarom na glavi pred ulazak u jednu od najvećih hrvatskih galerija zelenjave.
Od Trga prema Saboru uspinjem se Radićevom ulicom. Moram proći kroz Kamenita vrata. U prolazu vrata smještena je kapela sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata. Ljudi se mole ispred kapelice, pale svijeće. Zatičem u molitvi veoma poznatog sindilakca i jednog doktora znanosti. Zastajem i sam, kako bih odahnuo od uzbrdice; pomislim da je tim ljudima ovo mjesto poput polazišta u kojem opskrbljuju svoju dušu pred polazak na dug i težak put.
