Očigledno masovno ubojstvo civila u Buči i drugim mjestima u Ukrajini razbjesnilo je zapadno javno mnijenje protiv Rusije.
Rusija se suočava sa sve većim optužbama za genocid, a njezin predsjednik Vladimir Putin i drugi visoki ruski dužnosnici proglašeni su kao ratni zločinci koji će biti procesuirani pred međunarodnim sudovima slično suđenjima nacističkim čelnicima u Nürnbergu.
Zapadni mediji trube poput sirena za maglu, dok su ruski mediji i drugi nezavisni mediji zabranjeni ili ugušeni toksičnom antiruskom političkom klimom. U ovoj krajnje neuravnoteženoj situaciji, propaganda je višestruko pojačana. Postoji osjećaj da je veliko gašenje medija prije najnovijih navodnih masakra u Ukrajini dio orkestracije.
Kada kijevski režim i zapadni mediji upozoravaju da će uslijediti još masakra u Ukrajini, to je zlokobno predviđanje.
Sada postoje neviđeni pozivi da se Rusiji uskrati mjesto stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, mjesto koje je zauzela uz pravo veta od kraja Drugog svjetskog rata (prije 1991. kao Sovjetski Savez). Ruska moć veta, zajedno s kineskom, bilo je stalno prokletstvo Sjedinjenih Država i njihovih zapadnih saveznika koji su se žalili na opstrukcionizam Moskve njihovim vanjskim ratovima i drugim intrigama.
Sankcije se primjenjuju s neviđenim neprijateljstvom. Sjedinjene Države i Europska unija pojačavaju ekonomske i diplomatske sankcije Moskvi u neobuzdanom pokušaju da unište njezino gospodarstvo. Blokadu ruskog gospodarstva bi se inače smatralo kao ratni čin Zapada.
Američki predsjednik Joe Biden naredio je slanje više protutenkovskih projektila Javelin i drugog oružja u Ukrajinu.
Mirovni pregovori koji su u tijeku između Ukrajine i Rusije su pod jakim pritiskom da propadnu usred pojačanog ocrnjivanja Rusije zbog "ratnih zločina". Stoga će se rat u Ukrajini vjerojatno produžiti. Primjetno, masakr u Buči i druga navodna zlodjela pojavili su se upravo kada se činilo da ukrajinski i ruski pregovarači napreduju prošlog tjedna o pristanku na mirovno rješenje koje bi uključivalo ukrajinsko proglašavanje neutralnosti i njeno odricanje od budućeg članstva u NATO-u.
Štoviše, svaki pokušaj Rusije da ospori optužbe odbacuje se bujicom podsmijeha i prijezira. Normalni diplomatski odnosi su blokirani. Zahtjev izaslanika UN-a Vasilija Nebenzie da se sazove hitan sastanak Vijeća sigurnosti kako bi se raspravljalo o ubijanju civila u Ukrajini, Britanija, koja trenutno predsjeda Vijećem, je odbacila odmah.
Ruske diplomate masovno protjeruju iz zapadnih zemalja. Ovog tjedna nekoliko europskih država zabranilo je još desetke ruskih izaslanika.
Ruski mediji potpuno su zabranjeni na društvenim mrežama i internetu diljem Europske unije i Velike Britanije. Za pristup takvim medijima morate koristiti skrivene proxy poslužitelje. Novinari, analitičari i akademici koji dovode u pitanje tvrdnje zapadnih medija preziru se kao "pristaše" "zločinačkog režima".
Informacijski rat evoluirao je dugi niz godina. Ranije se izljevima osuda Rusije u zapadnim medijima barem moglo suprotstaviti kritičkim, alternativnim medijima. Kada su zapadni mediji pokušali inkriminirati Rusiju za obaranje malezijskog zrakoplova iznad Ukrajine u srpnju 2014. bilo je mnogo kritičnih izvora koji su uvjerljivo osporili te navode i usmjerili pozornost na kijevski režim, podržan od Zapada, kao krivca.
Kad su zapadni mediji zavapili zbog navodnih pokušaja atentata na Skripale u Engleskoj zbog trovanja Novičokom 2018. i ponovno protiv CIA-inog provokatora Alekseja Navaljnog 2020., postojao je zdrav skepticizam javnosti koji su proizašli iz kritičnih alternativnih medija.
Sada je informacijski rat optimiziran gotovo potpunim gašenjem alternativnih medija. Zapadni medijski narativ nema konkurenta. Medijske sirene za maglu mogu trubiti koliko god žele, a da se ne tolerira, a kamoli čuje, glas neslaganja.
Još je važnije zadržati skeptičan um u ovim vremenima neograničene pristranosti u kojima zapadni mediji i vladini odjeli otvoreno citiraju nacistički bataljun Azov kao vjerodostojne izvore informacija.
Kada su se ruske snage povukle iz Buče i drugih lokacija u blizini glavnog grada Kijeva 30. ožujka, učinile su to kao ustupak za olakšavanje mirovnih pregovora. Gradonačelnik Buče Anatolij Fedoruk u videu 31. ožujka proslavio je odlazak ruske vojske, ali nije spomenuo ništa o zločinima. Sada zapadnim medijima govori o navodnim raširenim ubojstvima.
Slike leševa razbacanih po ulicama pojavile su se tek 2. travnja, dva dana nakon povlačenja ruskih snaga. Prijavljeno je da je bojna Azov ušla u Buču i na lokacije brzo nakon što su se ruske snage povukle. Borci Azova otvoreno su obećavali da će provesti "operacije čišćenja" što se može shvatiti kao sumorna referenca da će se pozabaviti s ljudima za koje se smatra da su surađivali s ruskom vojskom tijekom njihove kratke okupacije.
Nekoliko ovdje citiranih analitičara opovrgnulo je široko rasprostranjenu videosnimku koju su objavile snage kijevskog režima, a na kojoj se navodno vide leševi ljudi koje su pogubile ruske trupe. Videozapisi imaju čudne anomalije kao što su navodna pomicanje mrtvih tijela, scene režirane tako da se postigne željeni učinak i korištenje atraktivnih ženskih modela za koje se tvrdi da su antiruski borci. Vidi se da leševi koji su navodno stari tjednima zapravo pripadaju ljudima koji su ubijeni posljednjih dana, vrlo vjerojatno nakon što su se ruske snage povukle. Nadalje, pokazalo se da neki od leševa imaju bijele trake na rukama što ukazuje da su bili proruske pristaše. To sugerira da su pravi počinitelji masovnih ubojstava bili bojna Azov i druge pukovnije koje podržava NATO.
Rusija kategorički poriče navodna kršenja, tvrdeći da su video snimci dio provokacije pod lažnom zastavom kako bi se Rusija kriminalizirala u očima svijeta. Bi li Rusija bila tako glupo nepromišljena da počini takve zločine?
Iste proizvedene medijske metode korištene su u navodnom ruskom bombardiranju rodilišta u Mariupolju 9. ožujka i javnog kazališta u istom gradu. Video zapise koje je objavila jedna strana bespogovorno emitiraju zapadni mediji uz gotove osude zapadnih čelnika. Ovo podsjeća na medijski model koji koriste džihadisti i "Bijele kacige" koje sponzorira NATO u Siriji.
Velika razlika sada je, međutim, u tome što zapadna propaganda ima gotovo potpunu dominaciju jer su svi drugi kritični, neovisni izvori ušutkani ili odbačeni.
Kriminalizacija neovisnog novinarstva kao što je progon Juliana Assangea predočio, sada urađa zlim plodovima.
O autoru:
Finian Cunningham bivši je urednik i pisac velikih medijskih organizacija. Pisao je opsežno o međunarodnim poslovima, s člancima objavljenim na nekoliko jezika.
